Već sam u
nekoliko prilika pisao o kurikularnoj reformi obrazovanja u Hrvatskoj i na
probleme oko toga. Iako je reforma „kontaminirana“ lijevim, liberalnim i
sličnim svjetonazorima, upitnom kvalitetom i „kampanjskim“ uvođenjem, ona će se
odlukom ministra obrazovanja eksperimentalno uvesti od ove jeseni u neke
osnovne i srednje škole.
1. Među
kurikularnim dokumentima se nalazi i Prijedlog kurikula Katoličkog vjeronauka.
U opisu nastavnog predmeta uočavam veliki problem: VIŠE ODGOVARA KURIKULU
KRŠĆANSKE RELIGIJSKE KULTURE, nego Katoličkom vjeronauku.
Pridjev KATOLIČKI
u Opisu predmeta pronalazim samo 6 puta, 5 puta tek u sklopu navođenja naziva
predmeta (npr. Katolički vjeronauk), a jednom kao Katolička crkva (gdje
se više stječe dojam da je riječ o povijesnoj organizaciji, a manje o
otajstvenoj stvarnosti).
Primjećujem da
se nameće pojam KRŠĆANSKI – koji se pojavljuje 12 puta kojim se,
smatram, „ide na štetu“ katoličkog identiteta, katoličke vjere i
katoličkog morala, te vodi nekom prividnom ekumensko – multikulturalnom kršćanstvu.
U cijelom Prijedlogu
kurikula Katoličkog vjeronauka pojam „kršćanski“ i njegove izvedenice navode
419 puta, a „katolički“ i njegovi izvedenici tek 73 puta i to samo u svojstvu
spominjanja službenog naziva predmeta.
Spominjanje Katoličke
crkve (na krivi način iako su biskupi RH u dokumentima naglasili da se sve
piše VELIKIM slovima – vidi Pravopis.hr).
Imenica RELIGIJA
i njezine izvedenice spominju se 422 puta, a VJERA kao važniji i dublji pojam
samo 12 puta i veže se samo uz neutralne i neodređene pojmove (npr. kršćanski,
religija i razum), te u sklopu važnosti kritičkog promišljanja i ostvarenja
izgradnje vlastitih vjerskih stavova.
U opisu
predmeta uporno se izbjegava korištenje bilo kakvih pojmova koji bi upućivali
na vrijednost i posebnost katoličke vjeroispovijesti, a s obzirom na
ciljeve koji se prema dokumentu očekuju od Katoličkog vjeronauka, može se reći
da se on s jedne strane time svodi na neku jeftinu psihologiju preko koje se
nastoji djecu i mlade dovesti do zrele osobnosti (zrela vjera se ne čini
tako bitnom), a s druge strane na dokazivanje kako Katolički vjeronauk ima
veliku multikulturološku i multidijalošku vrijednost, te kao takav vrlo važan
čimbenik za ostvarivanje suvremenih društvenih vrijednosti i trendova.
Koncept dokumenta
jasno pokazuje patološko i poltronsko odstupanje od katoličkog identiteta, a da
bi se omogućio nekakav lažni dijalog s onima koji drugačije vjeruju ili
uopće ne vjeruju (vjerojatno da bi se smanjili postojeći napadi na Katolički
vjeronauk i Katoličku Crkvu u Hrvata, njezine vjernike od dijela udruga
civilnog društva lijevih i liberalnih svjetonazora, te dijela medija koji su u službi
provođenja njihovih politika i interesa).
Treba ovdje
naglasiti da svi zakoni u Republici Hrvatskoj omogućuju Katoličkom vjeronauku
djelovanje u skladu sa svojom vjeroispoviješću, to u predloženom dokumentu
treba i jasno naglasiti i od tih temelja dalje graditi DIJALOG, a lažne objede
argumentirano anulirati.
Predlažem članovima
radne skupine za izradu Prijedloga kurikula Katoličkog vjeronauka u čiju
profesionalnost, sposobnost i stručnost ovdje uopće ne sumnjam, čim prije preoblikovati
CIJELI KURIKUL, jasno naglasiti u njemu vrijednost katoličkog identiteta,
Katoličke Crkve, katoličkog nauka i katoličkog morala, te kako se preko tih katoličkih
vrijednosti neupitno ostvaruje istinski dijalog sa svima, te ostaje vjeran
Isusovoj poruci prepoznatljivoj u postojanom dvotisućljetnom tumačenju
Učiteljstva Crkve.
2. Kroz svih 5 ciklusa pomoći shvatiti jedinstvenu svrhu vjeronauka (Život, Moral i odgovorna
sloboda, Crkva u međukulturnome i međureligijskome dijalogu)?
a. Predlažu se 4 domene koje će biti jednake u cijeloj odgojno-obrazovnoj vertikali te će
omogućiti kontinuitet učenja u svim ciklusima i razredima. Hoće li to učenicima uistinu
pomoći izgradnji i dohvaćanju jedinstvene ukupnosti i cjeline sadržaja Katoličkog
vjeronauka?
b. Neće li to dovesti upravo do suprotnog efekta - do razbijanja gradiva na manje dijelove
koje će onda biti teže ponovno složiti u jednu cjelinu (primjer: povijesne teme razbijene na
više razreda i ciklusa)?
3. Trebalo bi izmijeniti formulaciju svrhe i ciljeva vjeronauka koji su previše religiozni, a
premalo vjerski. Nedostaje eksplicitno korištenje pojmova Bog, Isus Krist, Duh Sveti.
a. U opisu predmeta kod isticanja svrhe Katoličkoga vjeronauka neka se obavezno uvrsti riječ
Bog.
b. U detaljnom opisu poddomena nedostaje eksplicitno korištenje pojma Presveto Trojstvo –
Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti.
4. Problematična je širina ishoda, autonomija vjeroučitelja, a poglavito povezano s
problemima vrednovanja (npr. državna matura).
a. Kako ispravno shvatiti široku autonomiju vjeroučitelja u planiranju ishoda? Koliko
autonomija može dovesti do neujednačenosti ukupnih stvarnih rezultata rada od
vjeroučitelja do vjeroučitelja?
b. Kolika je opasnost od promašivanja sržnih sadržaja?
c. Bilo bi dobro zadržati ključne pojmove kao što to imamo sada jer omogućavaju uočavanje
temeljnih/bitnih sadržaja u procesu vrednovanja postignuća vjeroučenika.
d. Dakako, jasno se postavlja i problem vrednovanja široko postavljenih ishoda.
5. Previše je pojačan naglasak na druge religije i kulture u odnosu na dosadašnje planove i
programe.
a. Uočava se da se u odnosu na dosadašnje planove i programe, a posebno kod 4. domene
„Crkva u međukulturnome i međureligijskome dijalogu“, pojačani naglasak stavlja na druge
religije i kulture.
b. Ima li i kroz ove sadržaje dokument tendenciju „opravdavanja“ svrhe postojanja predmeta
Katolički vjeronauk u suvremenoj školi u Hrvatskoj?
6. Problemi udžbenika i priručnika.
a. U kojoj će mjeri udžbenici i priručnici ograničiti slobodu i autonomiju koju donosi Cjelovita
kurikularna reforma?
b. Je li uopće moguće izraditi udžbenik i priručnike koji će podržavati veliku autonomiju koju
donosi Cjelovita kurikularna reforma?
7. Jasnije usmjerenje učeničkim interesima nije potpuno razvidno iz dokumenta.
a. Je li Katolički vjeronauk doista usmjeren učeničkim interesima kako to nalaže Cjelovita
kurikularna reforma ili se ipak provukla usmjerenost na sadržaje, a što bi se moglo iščitati iz
dokumenta
b. Glagoli korišteni u formulacijama ishoda često nisu aktivni i jasno mjerljivi
c. Razvidno je da nema rasterećivanja sadržaja, već čak suprotno – da je količina sadržaja
koje će trebati naučiti veća
8. Element vrednovanja Kultura međusobne komunikacije, to jest njegovo isključivanje iz
elemenata vrednovanja preispitati.
a. Većina sudionika podržava ostanak elementa vrednovanja Kultura međusobne
komunikacije
b. Ovaj element je oduvijek bio posebnost Katoličkog vjeronauka kao odgojnog predmeta
c. Kod opisa i tumačenja elemenata vrednovanja predlaže se jasnije određivanje područja
elementa vrednovanja „Istraživački rad“ i jasnije razgraničavanje u odnosu na element
„Stvaralačko izražavanje“
9. Umjesto riječi „Kurikul“ u predloženom dokumentu koja je tuđica, zamijeniti hrvatskom
riječi koja bi više odgovarala: npr. „Uputnik“.
2. Kroz svih 5 ciklusa pomoći shvatiti jedinstvenu svrhu vjeronauka (Život, Moral i odgovorna
sloboda, Crkva u međukulturnome i međureligijskome dijalogu)?
a. Predlažu se 4 domene koje će biti jednake u cijeloj odgojno-obrazovnoj vertikali te će
omogućiti kontinuitet učenja u svim ciklusima i razredima. Hoće li to učenicima uistinu
pomoći izgradnji i dohvaćanju jedinstvene ukupnosti i cjeline sadržaja Katoličkog
vjeronauka?
b. Neće li to dovesti upravo do suprotnog efekta - do razbijanja gradiva na manje dijelove
koje će onda biti teže ponovno složiti u jednu cjelinu (primjer: povijesne teme razbijene na
više razreda i ciklusa)?
3. Trebalo bi izmijeniti formulaciju svrhe i ciljeva vjeronauka koji su previše religiozni, a
premalo vjerski. Nedostaje eksplicitno korištenje pojmova Bog, Isus Krist, Duh Sveti.
a. U opisu predmeta kod isticanja svrhe Katoličkoga vjeronauka neka se obavezno uvrsti riječ
Bog.
b. U detaljnom opisu poddomena nedostaje eksplicitno korištenje pojma Presveto Trojstvo –
Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti.
4. Problematična je širina ishoda, autonomija vjeroučitelja, a poglavito povezano s
problemima vrednovanja (npr. državna matura).
a. Kako ispravno shvatiti široku autonomiju vjeroučitelja u planiranju ishoda? Koliko
autonomija može dovesti do neujednačenosti ukupnih stvarnih rezultata rada od
vjeroučitelja do vjeroučitelja?
b. Kolika je opasnost od promašivanja sržnih sadržaja?
c. Bilo bi dobro zadržati ključne pojmove kao što to imamo sada jer omogućavaju uočavanje
temeljnih/bitnih sadržaja u procesu vrednovanja postignuća vjeroučenika.
d. Dakako, jasno se postavlja i problem vrednovanja široko postavljenih ishoda.
5. Previše je pojačan naglasak na druge religije i kulture u odnosu na dosadašnje planove i
programe.
a. Uočava se da se u odnosu na dosadašnje planove i programe, a posebno kod 4. domene
„Crkva u međukulturnome i međureligijskome dijalogu“, pojačani naglasak stavlja na druge
religije i kulture.
b. Ima li i kroz ove sadržaje dokument tendenciju „opravdavanja“ svrhe postojanja predmeta
Katolički vjeronauk u suvremenoj školi u Hrvatskoj?
6. Problemi udžbenika i priručnika.
a. U kojoj će mjeri udžbenici i priručnici ograničiti slobodu i autonomiju koju donosi Cjelovita
kurikularna reforma?
b. Je li uopće moguće izraditi udžbenik i priručnike koji će podržavati veliku autonomiju koju
donosi Cjelovita kurikularna reforma?
7. Jasnije usmjerenje učeničkim interesima nije potpuno razvidno iz dokumenta.
a. Je li Katolički vjeronauk doista usmjeren učeničkim interesima kako to nalaže Cjelovita
kurikularna reforma ili se ipak provukla usmjerenost na sadržaje, a što bi se moglo iščitati iz
dokumenta
b. Glagoli korišteni u formulacijama ishoda često nisu aktivni i jasno mjerljivi
c. Razvidno je da nema rasterećivanja sadržaja, već čak suprotno – da je količina sadržaja
koje će trebati naučiti veća
8. Element vrednovanja Kultura međusobne komunikacije, to jest njegovo isključivanje iz
elemenata vrednovanja preispitati.
a. Većina sudionika podržava ostanak elementa vrednovanja Kultura međusobne
komunikacije
b. Ovaj element je oduvijek bio posebnost Katoličkog vjeronauka kao odgojnog predmeta
c. Kod opisa i tumačenja elemenata vrednovanja predlaže se jasnije određivanje područja
elementa vrednovanja „Istraživački rad“ i jasnije razgraničavanje u odnosu na element
„Stvaralačko izražavanje“
9. Umjesto riječi „Kurikul“ u predloženom dokumentu koja je tuđica, zamijeniti hrvatskom
riječi koja bi više odgovarala: npr. „Uputnik“.
(Članovi Stručne radne skupine koji su izabrani
javnim pozivom su: Ljuba Duvnjak, prof., Tehnička škola Zagreb, Zagreb;
izv. prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić, Katolički bogoslovni
fakultet Sveučilišta u Zagrebu; izv. prof. dr. sc. Ante Pavlović, Nacionalni
katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije, Zagreb; izv. prof. dr. sc.
Ivica Pažin, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, Sveučilište J. J.
Strossmayera u Osijeku; Tihana Petković, dipl. teolog, Osnovna škola Vladimira
Nazora Daruvar, Daruvar; izv. prof. dr. sc. Ružica Razum, Katolički bogoslovni
fakultet Sveučilišta u Zagrebu (voditeljica) i Ivica Živković, prof., Gimnazija
Županja, Županja. Članovi Stručne radne skupine iz jedinice za stručnu i
administrativnu podršku su: Dalibor Adžić, Agencija za odgoj i obrazovanje;
Gordana Barudžija, Agencija za odgoj i obrazovanje; Sabina Marunčić, Agencija
za odgoj i obrazovanje. Članovi Stručne radne skupine iz Ekspertne radne
skupine su: Boris Jokić i Tomislav Reškovac. Tehnički koordinator Stručne radne
skupine je Željko Božić, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a članovi
Ekspertne radne skupine su: Boris Jokić (voditelj), Branislava Baranović,
Suzana Hitrec, Tomislav Reškovac, Zrinka Ristić Dedić, Branka Vuk, Ružica Vuk.
Tekst je lektorirala Vesna Čondić.)
U izradi Prijedloga
kurikula Katoličkoga vjeronauka sudjelovali su većim dijelom oni koji su diplomirali i(li)
doktorirali katehetiku, pa je razumljivo da je teološka strana, bez
konzultiranja znanstvenika drugih teoloških grana, ostala oštećena. Prema
javno objavljenim podacima, samo su Ivica Pažin, Ante Pavlović, Tihana Petković
i Gordana Barudžija diplomirali teologiju, dok su Ružica Razum, s. Valentina
Mandarić, Ljuba Duvnjak, Ivica Živković, Dalibor Adžić i Sabina Marunčić
diplomirali katehetiku. Od njih su svoj poslijediplomski studij nastavili Ivica
Pažin, Ante Pavlović, Ružica Razum i s. Valentina Mandarić, a svi su
doktorirali na području katehetike.
