Izrael izravno pogodio jedinu katoličku crkvu u Gazi: Troje mrtvih, ozlijeđen svećenik!

Katolička crkva Svete obitelji u Gazi pogođena je u napadu koji je Izrael izveo u četvrtak 17. srpnja 2025. ujutro, prenosi Vatican News.

Latinski jeruzalemski patrijarhat objavio je da su tri osobe poginule od zadobivenih ozljeda, a devet ih je ranjeno, uključujući jednu u kritičnom i dvije u teškom stanju. Župnik o. Gabriel Romanelli je zadobio lakše ozljede noge te je primio liječničku pomoć u lokalnoj bolnici prije nego što se vratio u svoju zajednicu.

Zgrada crkve, u kojoj se još uvijek nalazi oko 500 ljudi koji bježe od rata, pretrpjela je značajnu štetu. Novinska agencija ANSA, pozivajući se na izvore bliske Patrijarhatu, je objavila da je Izrael pokušao opravdati svoje postupke nazivajući ih „pogreškom u pucnjavi“, no latinski patrijarh Jeruzalema, kardinal Pierbattista Pizzabala, izjavio je da je pogodak u crkvu bio izravan te kako “nije siguran” da je riječ o pogrešci.

Rimska biskupija je u izrazu sućuti povodom tragedije napisala kako “izraelska strategija nije poštedjela ni latinsku župu Svete Obitelji”, a talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani je na mreži X napisao da „napadi izraelske vojske na civilno stanovništvo u Gazi više nisu prihvatljivi“ te da je spomenuti napad „težak čin protiv kršćanskih bogomolja. Vrijeme je da se stane i pronađe mir“, dodao je, a prenosi Vatican News.

Pokojni papa Franjo bio je usko vezan uz župu Svete obitelji, te je od izbijanja sukoba u Gazi sve do svoje smrti svaki dan zvao u župu kako bi razgovarao sa svećenicima i vjernicima i obodrio ih.

Izvor: Vatican News

Oštro priopćenje poznatog zadarskog franjevca fra Andrije Bilokapića Zadarskom listu: 'Postoji samo jedan život, od njegova početka...'

U Općoj bolnici Zadar godišnje se prosječno obavi oko 135 prekida trudnoće na zahtjev, a trenutačno ih u Službi za ginekologiju i opstetriciju izvode tek tri liječnika specijalista. Ostalih dvanaest ginekologa pozvalo se na priziv savjesti.“ Pitam: kako vi tumačite Hipokratovu prisegu u kojoj, među ostalim, stoji: „Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda.“ I u nekim suvremenim prisegama liječnika stoji: „Uvijek ću poštovati ljudski život“. Zametak u ženinoj utrobi nije punoglavac iz kojega će se izleći žaba. To jest ljudski život. Postoji samo jedan život, od njegova početka pa do punine njegova razvoja.

Pitam autoricu članka Zadarskog lista i sve koji se na pozivaju taj „Blaževićev zakon“ iz 1978. g., zašto ga uzimate selektivno? Nikada od tih aktivista koji se bore „za pravo žene“ nisam čuo da se pozivaju i zalažu za primjenu čl. 2. i 3. istoga Zakona. Udruga Pro vita, koja je djelovala ovdje u Zadru, u suradnji s tadašnjom upravom Opće bolnice Zadar, primjenjivala je navedene članke u našoj bolnici petnaestak godina – od 1992. g. pa dalje. Plod toga djelovanja jest rođenje preko 1700 (da, preko tisuću i sedamsto) djece! Primili smo mnoštvo zahvala od roditelja. Nitko nam se nije požalio što se dijete rodilo.

Gospodo, pozivate se na „temeljno žensko pravo“. Valjda ćemo se složiti da neko vaše pravo ne može i ne smije ograničiti moje pravo. Dijete, koliko god je vezano s majkom, jest drugo od majke. Da ne obrazlažem. Pitam vas: gdje je onda u tom slučaju temeljno pravo djeteta? Osobito je nebulozna izjava aktivistice, čije ime spominjete u članku, kada u kontekstu trudnoće žene govori o „pravu na zaštitu zdravlja“. „O tempora, o mores“. Gdje mi to i u kojim vremenima živimo?! U koje li sve floskule odijevate nasilje i ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi. O vremena, o pomračenja uma. Držim da je trudnoća moje majke, dok je mene i moje nosila u svom krilu, znak njezina zdravlja, a ne nekakve bolesti. Zanima me što, vi gospodo, držite o trudnoći svojih majki dok su vas i vaše nosile u svom krilu. Je li to znak njihova zdravlja ili njihove bolesti?”, pita se fra Andrija u svom podužem priopćenju.

Hvalite žensku mrežu „Hrabre sestre“. U čemu su to hrabre? Zar u tome da pomažu žene „liječiti“ od njihova prirodnoga zdravlja. Ženama pomažu da se liše onoga najčudesnijeg i najljepšeg što postoji na ovoj zemlji – ženstvenosti čiji je vrhunac majčinstvo, čiji smo plod svi mi.

Izvor: Zadarski list

Riješimo se kompleksa više i ozdravimo

Da - jedan dio Hrvata bili su fašisti (ustaše), drugi partizani (komunisti i antifašisti), treći se okoristili s ovima i s onima, koristili povike, zastave, znakove, nazive koji su povijesno hrvatski i koji pripadaju svima nama. I ti znakovi i simboli su nadvremenski i općenarodni  i nitko nema monopol nad njima. Oni su po sebi neutralni, ni crni, ni crveni. To je naša povijest, nekad nesretna, nekad sretna, nekad uspješna, nekad promašena. Sve su to bili pokušaji naših predaka da naš narod preživi. I u njima ima i negative i zla, kao i u svemu. Ali mi smo danas novi ljudi, nove generacije, i valjda trebamo učiti na greškama. Suočimo se s njima, a ne ih pretvarati u frustracije i komplekse koje drugi koriste da nama vladaju i da nas unište. Da - i ustaše i partizani i komunisti i katolici su činili teška zla, a među njima je bilo i onih koji su bili uvjereni da čine dobro, ali pustimo to više. Svatko će odgovarati za sebe. Mi danas ne možemo mijenjati prošlost, ali možemo utjecati na sadašnjost i budućnost. Kako su se drugi narodi suočili s prošlošću i danas nemaju te komplekse i podjele? Pogledajte Nijemce, Španjolce, itd. Ali mi nikako naprijed i to dobro znaju grabežljivci i pametno  koriste da nas uništavaju. Kad su u pitaju dnevna politika, stranke na vlasti,  socijala, porezi - tucimo se, svađajmo, udarajmo, mijenjajmo vlasti ako treba svaku godinu ko Talijani. Demokracija je i tu svatko ima pravo "s*ati". Ali kad je u pitanju svetinja koja znači opstanak, kad je u pitanju dom i domovina, narod i obitelj i naša sloboda - kad je u pitanju Hrvatska - tu nema i ne može biti kompromisa. Tu si ili dobar ili zao, svoj ili prodana duša. Ili voliš svoj narod i domovinu ili si izrod i izdajica roda svoga. Ili si na pravoj ili na krivoj strani.  Razlikujmo te dvije razine. Ne dozvolimo da nam nabijaju komplekse ni Nijemci, ni Srbi, ni Židovi, lijevi, ni desni... Jer svi su oni u povijesti bili nit bolji nit gori od nas. Kad brod tone ili je u opasnosti nema puno izbora: ili spašavaš zajedno s drugima što se spasiti da ili odmažeš da potone i nisi čovjek. Mi smo jedan od najstarijih naroda u Europi - ove godine slavimo 1100 godina kralja Tomislava, propatili smo stoljecima pod tuđom  vlašću i svakakvim režimima - i čudom isplivali u 20. st. još živi. Koliko svoje krvi su samo naši preci prolili da opstanu. Svi vi - i desni i lijevi, pravi i krivi, otrijeznite se više. Jer nastavimo li ovako, sami sebi smo iskopali jamu, a u nju će nas vrlo brzo pokopati i desni i lijevi i pravi i krivi oko nas, oni koji imaju para i moći. Izliječimo se od kompleksa više. Da -  mi smo Hrvati, neki ljevičari,  neki desničari, neki djeca ustaša, neki djeca partizana, neki moderniji, neki tradicionalniji  - ali volimo svoj narod, svoju domovinu i kad je to u pitanju moramo biti jedno. I sve je dobro što mi dobrim proglasimo za sebe danas: I 'Za dom spremni' i ' Smrt fašizmu'. Jer nam je bitno preživjeti. Kako ne shvaćamo da nam je to jedini izlaz... Oni koji to ne vide ili ne žele vidjeti su  izrodi ili bolesnici ili tuđi plaćenici ili prirodni idioti - u svakom slučaju egoisti i nepoželjni u svakoj državi i u svakom narodu. Tko želi komunizam, neka se odseli u Sjev. Koreju ili Kubu. Tko želi fašizam, eno mu tih režima po Africi i Aziji koliko hoćeš. Tko plače za Yugom, neka ode negdje i neka ju s istomišljenicima tamo formira. Ali pustite nas na miru više da se konačno posvetimo životnim problemima i da svoju zemlju izgrađujemo i dišemo ko normalni ljudi. Čovjek koji nije na čistu sa svojim identitetom  - rasnim, spolnim, nacionalnim, vjerskim  - ima problem. I to spada više u domenu psihijatrije i patologije, nego filozofije i politike. To ćete naći već u udžbeniku psihologije za srednju. I takvi obično mrze svih do podne a sebe poslije podne. Pa neka je takvih i u medijima i u politici i na sceni - ali ne zaboravimo: ako smo mi (baza) zdravi u glavi - ne mogu nam ništa jer oni odgovaraju nama i tamo su gdje jesu po našoj volji ili po našoj inertnosti. I doći će dan kad će pasti. Sve je u nama i na nama. A mi ili protagonisti sudbine ili njezine žrtve. Uzdravlje!

Livio Marijan, prof.

Poruka za sve medije...

Ok, Hipodrom u Zagrebu je očišćen. A tko će očistiti 'hrvatski' medijski prostor. Toliko šporkice nema na nijednoj deponiji.

Kratki osvrt na Thompsonov koncert u Zagrebu...

Poslužit ću se riječima jedne istinske dame, Riječanke, glazbene dive hrvatske scene: "Ja na Marka Perkovića Thompsona u ovoj cijeloj priči, s obzirom i na izražavanje nekih animoziteta spram njega, ne znam iz kojih razloga, jer se nitko nije decidirano izrazio... posebno zahvaljujem i njegovim pjesmama koje iskazuju domoljublje, respektiraju vjeru kojoj pripadamo, svoju povijest koja je bila turbulentna, mislim da svi oni koji misle suprotno su u krivu" - poručuje Radojka Šverko.

Izvor: Večernji list

Uz današnji blagdan... 🙏😇

Isus čita novine

Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge,

donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,

ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge,

tvoj sveti lik nad novine nagnut.

I nezapažen kraj tebe ću sjesti,

gledajuć mračenje na tvome licu čistom.

Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.

Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.

Čime ću moći da te tješim u tom času,

stojeći pred tobom, sav stidom obuzet.

I da li bih imao dosta snage u svom glasu,

kada bih pred tobom branio ovaj svijet.

Na teška ta slova pao bih svojim stasom malim.

Radost čovjeka bi u oku mome zasijala.

O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,

nek se i dalje vrti naša zemlja mala.

Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.

I pustio da ostaneš sam u svome bolu.

Moleći pred pragom, da tvoj gnjev umiri

mirisni, blagi kruh na stolu.

Nikola Šop