26. 11. 2021.

Došašće ili Advent

Naši stari su imali adventski panj prije nego se udomaćio adventski vijenac koji nam je došao iz Europe, Austrije, Njemačke i skandinavskih zemalja

  

Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini, kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremenâ (Posljednji sud ili Sudnji dan). Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. 
Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca (drukčije rečeno: nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola). Došašće obuhvaća tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića.

Prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.

Liturgijska boja u došašću je ljubičasta, (kao u korizmi). U misi se izostavlja himan "Slava" u misi, da bi taj tipično božićni himan ("Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje…!") jače odjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja (Božić). U došašću su svakog jutra "zornice" puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. Primjerice "Pada s neba roso sveta", "Poslan bi anđel Gabrijel" i mnoge druge.

Blagoslovljen vam svima bio ovogodišnji adventski hod!

24. 11. 2021.

Svečanom Večernjom vjeroučitelji obilježili početak proslave blagdana sv. Krševana, svoga zaštitnika i zaštitnika Grada Zadra

Svečanu Večernju uoči blagdana sv. Krševana, zaštitnika grada Zadra predvodio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, u utorak 23. studenog u katedrali sv. Stošije u Zadru. 

„Sv. Krševan je bio dobar vojnik i podanik cara Dioklecijana. Ali, bio je i vrli učenik Isusa iz Nazareta. Angažirani kršćanin, dakle, koji je javno, bez straha i stida očitovao svoj životni stav i opredjeljenje za Isusa Krista. Birajući toga vrlog rimskog časnika kao svoga zaštitnika, Zadrani su znali da biraju osobitog Božjeg viteza“ rekao je otac nadbiskup, istaknuvši da se preko sv. Krševana „povezujemo s nebeskom Crkvom koja nam po svojim svetima pruža jasne znakove svoje ljubavi, a po mučeničkoj krvi očituje čudesnu Božju snagu i podupire našu ljudsku nemoć“.

U svjetlu navještaja Božje riječi iz Pavlove poslanice Rimljanima, kad Pavao pita Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?, otac nadbiskup je rekao da „tu Pavao razmišlja o snazi koju Isus ima kad nas privuče k sebi. Kad nas osvoji, kad postanemo Božja djeca“.   

„Malo koji spis Novoga zavjeta je imao toliki utjecaj u povijesti Crkve kao Poslanica Rimljanima koju su, jer je opširna i naukom bogata, nazivali ‘katedrom vjere’. Na njoj su se sveci nadahnjivali i nalazili odgovore na vjerska pitanja. Pavao ju je napisao negdje između 57. i 58. godine kad je stigao u Korint, a odatle je planirao poći dalje, do Španjolske. Htio je da mu Rimska Crkva bude blizu, pa im piše u Pismu da mu daju podršku u njegovom pothvatu i planovima. Pisao je Rimljanima kako bi mu ‘ta slavna Crkva’ dala podršku u njegovim namjerama“ rekao je otac nadbiskup.

Pavao, taj veliki misionar, poduzeo je tri velika misijska putovanja. „Doživio je toliko nevolja, brodoloma, kamenovanja, muka od jutra do mraka. Ali, nošen Božjem energijom, ljubavlju prema Isusu Kristu, on se na kraju time hvalio: I ne daj Bože da bi se hvalio ičim drugim osim križem našeg Gospodina Isusa Krista. Ne daj Bože da bi nešto drugo spominjao, osim kamenovanja, brodoloma, neprijateljskih udaraca“ naglasio je otac nadbiskup, rekavši da Pavao „povijest čovječanstva dijeli u dva velika razdoblja: vrijeme prije Krista koje naziva vrijeme „strpljivosti i iščekivanja“ te vrijeme poslije Krista po kome smo na krštenju pomireni s Bogom, pa kao „sinovi Božji“ možemo klicati Abba –Oče. Možemo se Ocu obraćati, jer imamo posrednika, imamo zagovornika. Imamo Božjeg Sina koji je došao da nas spasi i da nas digne u nebeske sfere, da postanemo djeca Božja“ rekao je otac nadbiskup.

„Zato Pavao dovikuje: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? i nabraja sedam gotovo beznadnih stanja koja nas ne mogu od njega rastaviti: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač. Onda dodaje još deset viših tajanstvenih, nadljudskih sila koje su također nemoćne u tom vidu: „smrt, život, anđeli, vlasti, sadašnjost, budućnost, sile, dubina i visina, niti ikoji drugi stvor. Ništa. Ama baš ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“. Neka te Pavlove riječi svima nama budu poticaj kako ostati u njegovoj ljubavi, kako ostati trajno s Isusom povezan, kako biti trajno zaljubljen u Isusa, da nas ništa od njega rastaviti ne može – kako Isusu biti i ostati vjerni do kraja“ poručio je otac nadbiskup.

U liturgiji su sudjelovali i kanonici Stolnog kaptola sv. Stošije s prepozitom mons. Josipom Lenkićem, kao i članovi novoosnovanog Vjerničkog društva sv. Krševana, u koje su se udružili vjeroučitelji Zadarske nadbiskupije, čija je predsjednica Ivana Viduka. Otac nadbiskup osnovao je to Društvo ove godine kako bi vjeroučitelji, osobito vjernici laici, po uzoru na sv. Krševana bili svjedoci Krista u društvu po dodatnom angažmanu u inicijativama mjesne Crkve.




Izvor: Zadarska nadbiskupija

22. 11. 2021.

Blagdan sv. Krševana, zaštitnika grada Zadra

Sv. Krševan glavni je zaštitnik grada Zadra te se na blagdan Sv. Krševana, 24. studenog, ujedno slavi i Dan grada Zadra.

Krševan, akvilejski mučenik iz IV. stoljeća, istaknuo se u doba Dioklecijanova progonstva beskompromisnom vjerom u Isusa Krista. Predaja ga povezuje sa svetom Stošijom ili Anastazijom, mučenicom. Prema predaji Krševan bio joj je vjeroučitelj. Dok je Stošija bila u tamnici, Krševan ju je tješio i bodrio svojim pismima. Krševan je i sam stavljen na veliku, životnu kušnju. Nagovarali su ga da se odrekne vjere te mu je ponuđen visoki, upravni položaj: prefektura i konzulat Rimske provincije. Krševan je odbio tu laskavu titulu, samo da ne zaniječe sebe i ne pogazi svoju vjeru. Najvjerojatnije 24. studenog, Krševan je zbog svoje vjere i smaknut odrubljivanjem glave, a tijelo mu je bačeno u more. Svećeniku Zoilu u snu se prikazao Sv. Krševan i otkrio gdje se nalazi njegovo tijelo. Izvukavši ga iz mora, nekim čudom se glava spojila s tijelom. U Zadru su se na njegov zagovor dogodila mnogih čudesa pa se do danas štuje kao zaštitnik grada.

"Evo pravoga mučenika, koji je za Kristovo ime krv svoju prolio; nije se bojao prijetnja sudačkih i tako je ušao u kraljevstvo nebesko." Tako ulaznom pjesmom Zadrani slave blagdan Svetog Krševana, latinski Grisogona, zaštitnika svoga grada. 

Zadrani su svom zaštitniku Krševanu podigli prekrasnu romaničku crkvu koju je 4. svibnja 1175. posvetio prvi zadarski nadbiskup Lampridije.

 Crkva Sv. Krševana i zvonik do nje jedini su sačuvani dio nekad prostrane benediktinske opatije, začete još u ranome srednjem vijeku. Podignuta je na mjestu rimskog emporija, a prema tradiciji, na tom se mjestu u 6. st. nalazila crkvica sa samostanom eremita Sv. Antuna, umjesto koje je u 10. st. podignuta benediktinska crkva Sv. Krševana. Sama bazilika romanička je građevina podignuta u istom vremenu i u istim umjetničkim oblicima kao i katedrala Sv. Stošije. Godine 1175. posvetio ju je prvi zadarski nadbiskup Lampridije, koji je bio domaćin papi Aleksandru III. Dvije skladne kolonade dijele crkvu u tri broda. Nad bočnima su niske galerije s jednostavnim otvorima. U dnu bazilike tri su polukružne apside. Pred njima je podignuti prezbiterij posred kojeg je vrijedan barokni oltar iz 1701. s bijelim mramornim kipovima zadarskih zaštitnika Sv. Šimuna, Sv. Krševana, Sv. Stošije i Sv. Zoila, a djelo su mletačkog kipara Alvise Tagliapietra. Oltar je izgrađen kao ispunjenje zavjeta građana Zadra protiv kuge, danog godine 1632.

Sveti Krševane, moli za nas! 

 

18. 11. 2021.

Od toga dana...

Prigodni film za današnji dan možete pogledati na poveznici: http://odtogadana.com/.                                                                                Svima koji rade u školi, a željeli bi film prikazati svojim učenicima, preporučam za uzrast od 8. razreda osnovne škole i nadalje. Blagoslovljeni bili!