Meditacija dana...

''Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo zapravo bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, to zovem ZRELOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem VJERA.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samome sebi krasti vrijeme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost.

Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE događa. Tako živim svakoga dana i zovem to ISPUNJENJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj je um dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.

Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT.''

Charlie Chaplin

Raspored župne kateheze u Novom Bokanjcu, Zadar, u školskoj godini 2018./2019.

Utorak:

9,00 sati - 1. i 2. razred

9,45 sati - 3. i 4. razred

14,00 sati - 2. razred

14,45 sati - 3. i 4.razred

Srijeda:

16,00 sati - od 5. do 8. razreda

Subota:

9,00 sati - RADIONICA

11,00 sati - 1. i 2. razred srednje škole (Novi Bokanjac)
12,00 sati - 1. i 2. razred srednje škole (Bokanjac)

Vjeroučitelji:

don Srećko Petrov, župnik

Siniša Mišić, prof.sc.

Vjeronauk u školi jedina je oaza susreta učenika s Bogom!

Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić, uputio je poruku na početku školske i katehetske godine 2018./2019. svećenicima, redovnicima i redovnicama, katehetama i vjeroučiteljima, djeci, mladima i roditeljima. 

Tekst poruke slobodan sam ovdje prenijeti u cijelosti:

Dva puta Crkve do čovjeka. Početak pastoralno - katehetske i školske godine koja je pred nama obilježit će na poseban način dva događaja: jedan je objavljivanje dokumenta Hrvatske biskupske konferencije pod naslovom Da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11), Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima, dok je drugi vezan uz eksperimentalnu provedbu tzv. kurikularne reforme u nekim našim osnovnim i srednjim školama. 

Kako jednom, tako i drugom događaju prethodile su mnoge rasprave i savjetovanja, analiza prethodne katehetske i obrazovne stvarnosti te dugotrajan rad. I za našu je Crkvu kurikularna reforma od posebnoga značenja, jer je ona po vjeronauku u školi također postala sudionicom promjena. Istodobno je, tražeći nove putove naviještanja Božje riječi, što je njezina sveta obveza, između korica novoga dokumenta ispisala smjernice svoga daljnjega pastoralnog i katehetskog rada.

Mogu li čovjek i Bog danas zajedno? Suvremene tendencije obrazovne strategije u Republici Hrvatskoj u središte svoga poslanja stavljaju najprije učenika. I dobro je da je tako. Predmeti unutar školskoga sustava, kao isječci stvarnosti u kojoj učenik živi, nastoje učenika osposobiti (učiniti kompetentnim) za rješavanje različitih problema, kako bi u životu postao uspješnim. Tomu će, smatra se, najprije pridonijeti primijenjeno i uporabljivo znanje, koje će, uz digitalnu opismenjenost učenika, biti temeljem životnoga uspjeha. 

Naravno, funkcionalni pristup obrazovanju i vjera u mjerljivost takva obrazovnog procesa božanstvo je neoliberalnoga mita, koji, premda stavlja učenika u središte procesa, ne postavlja pitanje o cilju i smislu njegova života, o tome komu on pripada te o svrsi njegovih nastojanja i rada. Stoga će papa Franjo s pravom upozoriti da onda kad nedostaje temeljna odrednica života, čovjekova narav teži stvaranju boga prema vlastitoj mjeri, a božanstvo postaje samo izlika kako bi čovjek samoga sebe „postavio u središte stvarnosti" (usp. Lumen fidei, br. 13.). 

Svijet postaje „supermarket božanstava" (usp. Kateheza pape Franje na općoj audijenciji, 1. kolovoza 2018.), a čovjek stvaratelj selfmade – religion (samostvorene) religije. Tako, dok suvremena škola želi stvoriti „kompetentnoga" učenika, on zapravo kao da postaje nesposobnim „sve svoje povjerenje staviti u Boga" (usp. Kateheza pape Franje na općoj audijenciji, 8. kolovoza 2018.) te se svojim stvaralaštvom potvrđivati kao biće odnosa. U takvu okruženju vjeronauk u školi, koji nije i ne može biti 'produžena ruka' župne kateheze, čak često ni mjesto primarnoga duhovnog i vjerskog iskustva, nego tek mjesto življene prve, 'pionirske teologije', postaje jedinom oazom mogućega susreta učenika sa svetim, odnosno s Bogom.

Gdje je Bog velik, velik je i čovjek. U dugoj povijesti čovječanstva uvijek je bilo onih koji su sebe stavljali u središte predstavljajući se kao božanstva svoga vremena. „Iako čovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednači s Božjim" (Ez 28,2). I današnji se čovjek često ponaša na način da o Bogu razmišlja kao o nekom tko ga otuđuje od njegova vlastita života i svijeta te sputava njegovo samoostvarenje i slobodu. Božju opomenu i prijetnju: „Čovjek si, a ne bog" (Ez 28,9), naša Crkva putem vjeronaučnih sadržaja i poruke najnovijega katehetskog dokumenta predstavlja kao riječ prekrasnoga Božjega dara čovjeku: „Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?" (Ps 8,5-6). 

Vjeronauk u školi, zajedno sa župnom katehezom, želi govoriti o ljepoti čovjeka i njegova dostojanstva, „malo manjeg od anđela" (Ps 8,6). Crkva želi da učenici i vjernici zavole ono što jesu. Želja nam je da svatko od nas upre svoj pogled i srce u Onoga koji nam daje istinu, koji nam dopušta da kao ljudi intenzivno živimo, koji nam ne brani biti velikima. Jer gdje je Bog velik i čovjek smije biti velik. To je moguće „jer mu se pruža ona vjera u Boga Isusa Krista koja nudi mogućnost izbavljenja iz njegove nedostatnosti" (Da vaša radost bude potpuna, br. 74.)

Vjera je duša života. Naša Crkva, svjesna učestaloga loma između života i vjere, pasivno i nerijetko privatno življenih vjerskih nadahnuća, kao i sve većeg odmaka od obiteljskoga odgoja u vjeri, upućuje svima vama, dragi svećenici i dragi vjernici, vama draga djeco, mladi i roditelji, poziv na ponovno otkrivanje istinskoga puta do Boga, do Boga Isusa Krista, na novo i živo otkrivanje poruke evanđelja. Susret s njom, osobni susret s Kristom, obnavlja nas, snaži naše odnose, pomaže nam da iz dana u dan živimo Kristovu logiku ljubavi, koja nas vodi u solidarnost i bratsko zajedništvo. Vjera ima moć preobražavati i mijenjati našu životnu stvarnost, darovati nam 'puninu života'. 

Crkva može puno toga učiniti vjeronaukom u školi, ali ne može sve. Kršćanstvo nije samo „nešto jači humanizam (…) te skladnije življenje u različitosti" (Da vaša radost bude potpuna, br. 22.), što se u školi često ističe kao njegova temeljna zadaća. Kršćanstvo je izbor, odluka, opredijeljenost. Ono je život! Upravo je zbog svega toga potrebno i nadalje aktivno osluškivati promjene unutar odgojno -obrazovnoga sustava u Republici Hrvatskoj. Istodobno nam je potrebna i otvorenost promjenama koje donosi dokument te se ne umara ponavljati: „Ovime se proslavlja Otac moj da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna" (Da vaša radost bude potpuna, br. 100.).

Truditi se oko vjeronauka – zajedno izgrađivati Crkvu. Crkva je svjesna da u ovom trenutku škola ne nudi i ne daje cjeloviti odgovor na pitanje tko je zapravo učenik, a time ni odgovor na pitanje tko je doista čovjek. Polazeći od temeljnih naglasaka suvremenoga obrazovanja, naslućuju se doduše djelomične definicije, ali ne i njihova tumačenja. Tako je učenik subjekt obrazovnoga procesa, o čijem se znanju i vještinama vodi računa, ali ne i o njegovim vrijednostima. Njegove će vještine biti ovisne i o njegovim mogućnostima, pri čemu mnogi od učenika neće, nažalost, moći 'držati korak' s potrebama društva i svijeta za čije se „ovladavanje" pripremaju. 

Nadalje, procesi individualizacije i globalizacije ne dopuštaju zadirati u vrijednosni sustav učenika, u njegovo tumačenje ili, pak, u njegovu preobrazbu. Bio bi to napad na vlastitosti pojedinca. Na taj se način mladoga čovjeka čak iskorjenjuje iz 'zemlje' iz koje je izrastao. Taj prikriveni himan individualnosti, koji pojedinca stavlja na pijedestal svih normi, istodobno će, po potrebi, biti protivnikom pojedinca ukoliko se on ne uspije sam održati na životu. Od čovjeka koji je sam sebi postao središtem ostat će krhotine neostvarene budućnosti.

Crkva, međutim, želi izgraditi kuću 'na stijeni' (usp. Mt 7,24). Dokument Hrvatske biskupske konferencije je poput temelja te kuće, u kojoj mjesto mogu naći svi koji vjeruju u Boga ili ga traže. Ne samo djeca i mladi, nego i svi vjernici, zajedno sa svima koji su odgovorni u pastoralu i katehezi. Svi mi pripadamo jednoj Crkvi i ne postoji cjeloviti identitet bez naše pripadnosti Božjem narodu (Pismo pape Franje narodu Božjem, 20. 8. 2018.). Pripadnost je drugo ime za 'logiku ljubavi' na koju nas Krist poziva. Graditi kuću na čvrstoj stijeni, nije poziv koji nam bilo tko upućuje, već poziv Isusa Krista. Slušati njegove riječi, znači graditi život na njemu kao kamenu zaglavnom (usp. Mt 21,42). Čovjek tada raste u vjeri, život zadobiva u punini i njegova radost biva potpunom.

Draga djeco i mladosti, dragi roditelji, vjeroučitelji i braćo svećenici, evangelizacija kao zadaća Crkve najcjelovitija je promocija ljudske osobe. Prihvatite poziv Crkve te se iznova, i u pastoralno-katehetskoj godini koju započinjemo, otvorite bogatstvu evanđeoske poruke, koja jedina može ispuniti naš život. Zajedno sa svima nama ne zaboravite da nitko nije oslobođen od Kristova naloga: „Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju" (Mk 16,15).

Izvor: IKA

Za vjeroučitelje: Elementi i kriteriji vrednovanja u školskom vjeronauku

Na dosadašnji česti upit mnogobrojnih vjeroučitelja koji rade u osnovnoj školi, slobodan sam donijeti ovdje neke elemente i kriterije vrednovanja u školskom vjeronauku. Vjeronauk je specifičan predmet, pripada među odgojne predmete u školi i potrebno je voditi računa o svakome vjeroučeniku, njegovim sposobnostima i mogućnostima, vodeći pri tom da predmet bude poticajan, te se od vjeroučitelja očekuje fleksibilnost, odgovornost i susretljivost. Jer, djeca su dar Božji i zalog naše budućnosti, kako obitelji i društva u cjelini, tako i Crkve.

Što se vrednuje kod svakog elementa?

Znanje: usvojenost programskih sadržaja na:

spoznajno - informativnoj razini, doživljajno - iskustvenoj razini, djelatno - iskustvenoj razini.

Stvaralačko izražavanje:

usmeno izražavanje, pismeno izražavanje, likovno izražavanje, scensko izražavanje, glazbeno izražavanje.

Zalaganje: uključivanje vjeroučenika u razne oblike rada, motiviranost na satu, marljivost u izvršavanju postavljenih zadataka, uključenost u izvanškolske aktivnosti.

Kultura međusobnog komuniciranja: kultura prema svim sudionicima susreta uključuje: finoću, pažnju, poštovanje, iskrenost, slobodu, kreativnost.  

  ZNANJE

- Izvrsno usvojio nastavne sadržaje,

- Veoma dobro povezuje naučeno sa svakidašnjim životom,

- Vjeroučenik ima sposobnosti dubljega doživljavanja i spoznavanja otajstava i nauka Crkve,

- Posjeduje izrazite sposobnosti u interpretaciji biblijskoga teksta,

- Ističe se u znanju i sposobnostima,

- S lakoćom usvaja i iznosi sadržaje, uspješno primjenjuje stečeno znanje.

- Usvojene nastavne sadržaje iznosi logički i s razumijevanjem,

- Veoma sposoban, s lakoćom usvaja sadržaje i uspješno ih reproducira u svakom obliku rada,

- Nastavne sadržaje, posebno biblijske, izlaže s puno detalja,

- Uz više ustrajnog i samostalnog rada mogao bi postići i bolje rezultate.

- Vidljiv je napredak, potrebno je ovako nastaviti,

- Dobro poznaje osnovne biblijske sadržaje,

- Teže usvaja gradivo,

- Uspjeh postiže uz dosta uloženog truda

STVARALAČKO IZRAŽAVANJE

- Vjeroučenik je vrlo uspješan u interpretativnom čitanju biblijskih i drugih književno-umjetničkih tekstova,

- Ističe se u scenskom prikazivanju biblijskih tekstova,

- U usmenom izražavanju otkriva se sposobnost zamišljanja, asociranja i logičkog  povezivanja 

  sadržaja,

- Vjeroučenik je uspješan i kreativan u simboličkom izražavanju,

- Posjeduje osjetljivost i otvorenost za transcedentno,

- Razvijene sposobnosti stvaralačkog izražavanja,

- Ima lijep pismeni izričaj,

- Izrazite sposobnosti za likovno izražavanje,

- Izrazito kreativan i komunikativan,

- Vrlo uspješan u komuniciranju s raznovrsnim medijima,

- Posebne sposobnosti za glazbeni izričaj,

- Zalaže se u različitim oblicima stvaralačkoga izražavanja.

ZALAGANJE

- Vrlo aktivan i zainteresiran za rad,

- Voli predmet, aktivan tijekom nastavnoga procesa,

- Vrijedan i samostalan, redovito prati nastavne sadržaje,

- Odlikuje se pozitivnim odnosom prema radu,

- Iznimno vrijedan i marljiv,

- Aktivan na satu, redovito izvršava svoje obveze,

- Savjestan i samostalan u radu,

- Odgovorno se odnosi prema radu,

- Marljivo i aktivno sudjeluje u vjeronaučnoj nastavi i aktivnostima,

- Posjeduje volju za rad, trudi se postići što bolje rezultate,

- Voli rad, ali je nesiguran u svoje znanje pa nije aktivan u radu,

- Više pozornosti posvetiti samostalnom učenju,

- Kreativan u skupnom radu,

- Uz poticaj postiže bolje rezultate,

- U radu ga treba ohrabriti i potaknuti na veću samostalnost,

- Potrebno je češće poticati i usmjeravati pozornost na rad i sadržaje,

- Potreban poticaj za intenzivnije uključivanje u nastavni proces,

- Zalaže se u granicama svojih mogućnosti.

KULTURA MEDUOSOBNOG KOMUNICIRANJA

- S ljubavlju pomaže drugima,

- Vrlo lijepo surađuje s vjeroučenicima i vjeroučiteljem

- Kod učenika se opaža spremnost življenja po vjeri,

- Pažljiv i ljubazan prema drugima,

- Komunikativan i tolerantan,

- Uzornim ponašanjem vrlo pozitivno djeluje na ostale vjeroučenike,

- Uzoran u ponašanju i odnosu prema drugima,

- Svoje mišljenje izražava korektno i s poštovanjem,

- Vrlo lijepo surađuje s drugima,

- Otvoren za suradnju, razgovor i razumijevanje,

- Uvažava druge i prihvaća njihove ideje,

- Kod vjeroučenika treba poticati pozitivnu verbalnu komunikaciju,

- Treba ga poticati na pozitivan odnos prema radu i zalaganju na vjeronaučnom susretu.

ELEMENTI I KRITERIJI VREDNOVANJA U VJERONAUKU, 1. - 8. raz.

ZNANJE - KRITERIJI VREDNOVANJA (ocjena i opis):

NEDOVOLJAN (1)

 Ni uz pomoć vjeroučitelja vjeroučenik ne prepoznaje osnovne sadržaje.

DOVOLJAN (2)

Uz veliku pomoć vjeroučitelja vjeroučenik prepoznaje osnovne sadržaje i slabo ih reproducira.

DOBAR (3)

Uz vjeroučiteljevu pomoć učenik reproducira i razumije osnovne sadržaje.

VRLO DOBAR (4)

Uz eventualnu malu pomoć vjeroučitelja vjeroučenik solidno razumije sadržaje, logički ih povezuje i primjenjuje na nove jednostavnije situacije.

ODLIČAN (5)

Vjeroučenik samostalno, sigurno i vješto interpretira i primjenjuje znanja na životne problemske situacije.

ZALAGANJE - KRITERIJI VREDNOVANJA (ocjena i opis):

NEDOVOLJAN (1)

Vjeroučenik ne pokazuje zanimanje za nastavne sadržaje, ne sudjeluje u nastavi, često nema udžbenik i bilježnicu, ne piše školske i domaće uratke, ne donosi dogovorene materijale potrebne za obradu pojedinih tema.

DOVOLJAN (2)

Vjeroučenik pokazuje minimalno zanimanje za nastavne sadržaje, površno prati vjeroučitelja, zapis u bilježnici mu je nepotpun, neredovit je u pisanju školskih i domaćih uradaka, rijetko donosi dogovorene materijale potrebne za obradu pojedinih tema.

DOBAR (3)

Vjeroučenik pokazuje prosječno zanimanje za nastavne sadržaje, zapis u bilježnici mu je uglavnom cjelovit, površan u pisanju školskih i domaćih uradaka, neredovito donosi dogovorene materijale potrebne za obradu pojedinih tema.

VRLO DOBAR (4)

Vjeroučenik aktivno sudjeluje u nastavi, redovit je u pisanju školskih i domaćih uradaka, uglavnom donosi dogovorene materijale potrebne za obradu pojedinih tema.

ODLIČAN (5)

Vjeroučenik vrlo aktivno sudjeluje u nastavi, često postavlja pitanja s ciljem pojašnjenja i produbljenja nastavnih sadržaja, školske i domaće uratke piše cjelovito, redovito donosi dogovorene materijale potrebne za obradu pojedinih tema, samoinicijativno donosi materijale vezane za pojedine nastavne teme, aktivan u izvannastavnim aktivnostima.

KULTURA KOMUNICIRANJA - KRITERIJI VREDNOVANJA (ocjena i opis):

NEDOVOLJAN (1)

Vjeroučenik često ometa rad, nepristojno i neprimjereno se ponaša i izražava, nedostaje mu odnos poštivanja prema kršćanskim vrijednostima.

DOVOLJAN (2)

Vjeroučenika treba često poticati na pristojnije i primjerenije ponašanje i izražavanje, ponekad se s nepoštivanjem odnosi prema kršćanskim vrijednostima.

DOBAR (3)

Vjeroučenik povremeno surađuje s drugim vjeroučenicima i vjeroučiteljem, potreban mu je povremeni poticaj na pristojnije i primjerenije ponašanje i izražavanje, treba još više razviti odnos poštivanja prema kršćanskim vrijednostima.

VRLO DOBAR (4)

Vjeroučenik solidno surađuje s ostalim vjeroučenicima i vjeroučiteljem, pristojno i primjereno se ponaša i izražava, s poštivanjem se odnosi prema kršćanskim vrijednostima.

ODLIČAN (5)

Vjeroučenik izvrsno surađuje s ostalim vjeroučenicima i vjeroučiteljem, pažljiv i uljudan, uzornim ponašanjem vrlo pozitivno djeluje na ostale učenike, u svim situacijama se s poštivanjem odnosi prema kršćanskim vrijednostima.

STVARALAČKO IZRAŽAVANJE - KRITERIJI VREDNOVANJA (ocjena i opis):

NEDOVOLJAN (1)

Vjeroučenik odbija sudjelovati u svakom obliku stvaralačkoga izražavanja, često ne izvršava postavljene zadatke i preuzete obveze, ne uspijeva se izraziti niti uz pomoć i poticaje vjeroučitelja.

DOVOLJAN (2)

Vjeroučenik ne pokazuje interes prema stvaralačkom izražavanju, ali reagira na poticaj vjeroučitelja, djelomično izvršava postavljene zadatke, uspijeva se izraziti samo uz veliku pomoć vjeroučitelja.

DOBAR (3)

Vjeroučenik se trudi u radu i obavljanju postavljenih zadataka, ali mu nedostaje jasnoća u izričaju, slabije uočava bit sadržaja, teže pokazuje i artikulira svoje sposobnosti.

VRLO DOBAR (4)

Vjeroučenik rado prihvaća sudjelovanje u različitim oblicima stvaralačkoga izražavanja, uglavnom se izražava gramatički pravilnim i razumljivim rečenicama, solidno se služi religioznim rječnikom, ima solidnu sposobnost komunikacije vjerskih sadržaja i koreliranja naučenoga.

ODLIČAN (5)

Vjeroučenik samostalno, razumljivo i argumentirano obrazlaže svoje mišljenje, rado sudjeluje u različitim oblicima stvaralačkog izražavanja i daje inicijative, ističe se po iscrpnosti, uspješnosti i kreativnosti, drži se zadane teme i uočava bit sadržaja, sposoban je s kršćanskog stajališta kritički propitivati i prosuđivati različite oblike mišljenja i ponašanja.

DOMAĆE ZADAĆE

-          Voditi evidenciju o domaćim zadaćama.

Misao dana...

Danas slavimo spomendan svete Majke Tereze, utemeljiteljice Misionarki ljubavi, koja je veliki dio svoga života provela skrbeći za odbačene i otpisane, doslovno skupljajući umiruće siromahe na ulicama indijskog grada Kalkute i nastojeći im omogućiti dostojanstveno umiranje. Hvala ti predivna ženo na primjeru življenja evanđelja!

Molitva za vjeroučitelje i vjeroučenike na početku nove školske godine

Gospodine Bože,

tvoj Duh mudrosti ispunjava Zemlju i uči nas Tvome putu.

Pogledaj na svoje vjeroučenike i podaj im snagu kako bi mogli usvajati nova znanja. Pomozi im da ustraju u učenju i udjeli im želju za otkrivanjem novih stvari.

Pogledaj na svoje vjeroučitelje i podaj im snagu kako bi sve svoje znanje prenosili strpljivo i podnosili sve izazove svoga posla.

Pomozi vjeroučenicima i vjeroučiteljima svojim, kako bi mogli uvijek slijediti nauk Isusa Krista, koji je Put, Istina i Život, u vijeke vjekova.

Amen.

Izvor: Book of Blessings, Aleteia

Za vjeroučitelje: Kako razvijati i graditi pozitivan i autentičan odnos s vjeroučenicima?

Svaki početak nove školske godine ujedno je i prilika za novi početak u uspostavljanju pozitivnih odnosa između vjeroučitelja i vjeroučenika. Sve pogreške i propusti koji su se dogodili u protekloj godini, mogu se ispraviti i temelji na kojima će se graditi nova školska godina također mogu i trebaju biti drukčiji kako bi se uspostavio odnos u kojem će i vjeroučitelji i vjeroučenici osjećati obostrano razumijevanje, otvorenu i iskrenu komunikaciju i suradnju. 

Novi počeci s prethodnim i novim generacijama vjeroučenika zaslužuju priliku da njihov odnos od samog početka bude kvalitetan, s obostranom željom za iskrenom i otvorenom komunikacijom i suradnjom.

Vjeroučenici cijene kada od vjeroučitelja mogu očekivati iskren odgovor ili stanje situacije bez obzira je li ishod pozitivan ili negativan. U procesu se poučavanja vjeroučenici bezrezervno oslanjaju na znanje svojeg vjeroučitelja, međutim vjeroučenicima je potrebno dati do znanja da niti vjeroučitelji ne znaju sve i nemaju uvijek odgovor na sva njihova pitanja.

Ako vjeroučenicima iskreno odgovorite da ne znate odgovor na pitanje koje su vam postavili, to ne znači poraz, već da i vi bez obzira na svoj staž, obrazovanje i iskustvo također prolazite cjeloživotnu školu u kojoj učenje nikada ne prestaje. Upravo je iz tog razloga u redu reći ako nešto ne znate, ali kako ćete se svakako potruditi do sljedećeg sata pronaći informaciju koja ih zanima. Ovakav pristup omogućava i gradi iskrenu komunikaciju s vjeroučenicima, pokazuje im kako izgleda međusobno učenje i poučavanje u kojem i vi sudjelujete zajedno s njima. Zajedničko učenje i otkrivanje znanja vodi stvaranju međusobnog povjerenja i uvažavanja.

Potičite kritičko razmišljanje, kreativnost i istraživanje među svojim vjeroučenicima. Nastojte vjeroučenicima uvijek davati i omogućavati smjernice koje će ih poticati na učenje, inspirirati na istraživanje različitih tema, sadržaja, čitanje dodatne literature i promišljanja o naučenome. Vjeroučenici na taj način od vjeroučitelja dobivaju pozitivnu motivaciju koja potiče njihovu intrinzičnu motivaciju koja je neophodna za njihov daljnji razvoj. Međutim, ono najvažnije, vjeroučenici na taj način osjećaju kako je vjeroučitelju doista važno da što više nauče i da naučeno izlazi iz svakodnevnih okvira zadanog sadržaja. Također, osjetit će vaš poticaj da se razvijaju, želju da budu što bolji, uspješniji, ali i samostalniji.

Pohvalite vjeroučenike čak i onda kada nije sve najbolje i onda kada sve ne funkcionira onako kako bi trebalo ili kako ste zamislili. Preporučam da uvijek pokušate pronaći nešto pozitivno i kada dan u učionici nije kakav je trebao biti. Neprestano prekoravanje ili kritiziranje zasigurno neće pomoći u osnaživanju motivacije vjeroučenika. Uvijek nastojte biti smireni i onda kada se tako ne osjećate i kada biste najradije povisili glas. Na kraju radnog dana zajednički prokomentirajte s čime niste bili zadovoljni, ali pokušajte i pronaći nešto što vjeroučenike neće obeshrabriti ili demotivirati, već ih osnažiti kako se slične situacije ne bi ponovile.