09. 01. 2022.

Nadbiskup Đuro Hranić vjeroučiteljima: Samo u susretu s drugim čovjek može spoznati istinu o svojem životu i pozivu

Pozdravni govor predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đure Hranića na otvorenju Katehetske zimske škole za vjeroučiteljice i vjeroučitelje osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s temom „U kakvom društvu želimo živjeti? Vjeronauk u školi iz perspektive Fratelli tutti“, na čijoj sam imao čast aktivno sudjelovati u petak 7. siječnja 2022. putem platforme Zoom, slobodan sam prenijeti ovdje u cijelosti.

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, sudionici Katehetske zimske škole, poštovana gospođo ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje, dr. Dubravka Brezak Stamać, cijenjeni viši savjetnici za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje, prečasni gosp. predstojniče NKU prof. dr. sc. Ivice Pažin, poštovane predstojnice i predstojnici nad/biskupijskih katehetskih ureda, veleučena gospodo predavači, vjeroučiteljice i vjeroučitelji – tumači primjera dobre prakse, poštovani predstavnici crkvenih i drugih medija!

Dopustite mi da vam svima najprije poželim sretnu i blagoslovljenu novu 2022. godinu! Želim vama, kao i sebi, još uvijek u duhu Božića te svetkovine Tri kralja – Bogojavljenja, hrabrosti za novi iskorak, kojim ćemo – upravo poput tri kralja – krenuti ususret Novorođenom, ostavljajući iza sebe prividnu sigurnost i toplinu vlastitoga života, ponizno se nadajući da i ove godine pred dijete Isusa možemo prostrti sve najbolje što imamo, čitav naš život. Pozivam vas od srca da to učinimo ne samo u svoje ime, kao vjeroučitelji i kao kršćani, nego i uime onih vjeroučitelja i svećenika, koji su nas, kako zbog posljedica covid bolesti tako i zbog drugih okolnosti, u godini koja je iza nas, napustili. Moje su molitve i misli upućene i ovaj puta za pokojnoga vlč. mr. Antona Peranića, predstojnika katehetskog ureda Krčke biskupije, kao i za vjeroučitelje, čije navjestiteljsko djelo i poslanje želimo sačuvati u našem sjećanju, ali ga i dalje nastaviti.

Na početku ove građanske godine organizatori Katehetske zimske škole, djelatnici Nacionalnog katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje, pred nas stavljaju temu pod naslovom: U kakvom društvu želimo živjeti? Vjeronauk u školi iz perspektive Fratelli tutti. U kakvom društvu želimo živjeti? Znači li to da smo društvom, u kojem trenutno živimo, nezadovoljni? Traži li se od nas lista želja za opis nove slike društva? Kada bi se o tome radilo, čini mi se da nam ne bi bio dovoljan ovaj jedan dan, predviđen za Katehetsku zimsku školu? Još manje nam je moguće sve bogatstvo socijalne enciklike pape Franje Fratelli tutti staviti u okvire ove Katehetske škole. Dopustite mi ipak, kada je riječ o ovoj Katehetskoj zimskoj školi i ponuđenoj temi, nekoliko osobnih misli.

  1. Moramo sami sebi priznati da smo, unatoč svim problemima s kojima smo se u posljednjih nekoliko desetljeća kao društvo suočavali, ipak naučili živjeti dobro. Zapadno europsko, ali i ne samo europsko društvo, stvorilo je od nas pojedince koji su naučeni živjeti u društvu, koji bismo mogli definirati kao mjestom ispunjavanja naših trenutnih želja. Individualizam, koji nas uči da smo – kao pojedinci – mjera svih stvari, doveo nas je do toga da smo izgubili osjećaj, još i više: da smo iz kolektivnoga, zajedničkoga sjećanja izbrisali onaj fenomen, pred kojim se danas nalazimo. To je fenomen, stvarnost krize! Tipičan znak toga je, nažalost, situacija s pandemijom korona bolesti. Umjesto da nam taj zajednički problem, težak i po život opasan problem, bude prilikom traženja zajedničkoga rješenja, slušanja jednih drugih, otvorenosti za različita razmišljanja te traženja najboljih odgovora na takvu situaciju, mi se jedni od drugih udaljavamo. Još i više: uzimamo si slobodu o onima, koji misle drukčije, govoriti jezikom kulture odbacivanja, čak i mržnje. Na žalost, takva situacija samo je možda najočitiji prikaz svega onoga što se u društvu događa i na drugim, ne samo političkim i zdravstvenim područjima, nego i u našem svakodnevnom životu.
  1. Iskreno, čini mi se da nas takav način života, a s time niti komunikacije među sobom, niti ne smije previše iznenaditi. Naime, jedna od oznaka najradikalnijega individualizma jest i ta da čovjek zapravo niti ne treba drugoga čovjeka. Društvo je stvorilo takve sustave života da je, na manje ili više izravan način, preuzelo brigu o svakomu od nas. Budući da je u takvom sustavu čovjek postao ovisan o standardima, koje društvo zadaje, pa i o onim obrazovnim, čovjek kao da gubi istinsku potrebu života i susreta s drugim. U krizama, kao što je ova današnja, kada pojedinci – zbog svojih obveza i zadaća – tada dolaze u prvi plan, oni postaju često ciljem našega nepovjerenja. Što se drugo može očekivati u društvu, u kojemu smo naučili živjeti bez drugoga!?
  1. Što nam je činiti? Ovom Katehetskom zimskom školom sigurno nećemo biti u stanju odgovoriti na to pitanje. Još manje ćemo biti u mogućnosti promijeniti društvo ili čovjeka. No, uzimajući ozbiljno u razmatranje riječi pape Franje u socijalnoj enciklici Fratelli tutti, vrijeme je da se prestanemo ograničavati samo na riječi i na hvale o bratstvu i socijalnom prijateljstvu (usp. br. 6.). Vrijeme je da iz onoga: ja i drugi nastane jedno MI (usp. br. 35.)! Jer samo tako, u susretu s drugim, čovjek može spoznati istinu o svome vlastitom životu i pozivu, o njegovu mjestu u konkretnom društvu i u svijetu, u kojemu živi (usp. br. 87.). U tom smislu smo pozvani, kao vjeroučitelji i kao Crkva, iznova započeti učiti s učenicima, koji su pred nama, što to znači biti dio društva; što to znači biti dio zajednice; što to znači biti solidaran s drugima; što to znači osjećati se odgovornima za druge, najprije za slabosti drugih (usp. br. 115.). Što to znači biti milosrdni Samaritanac u vremenu, u kojemu mi živimo? To otkrivati, to svjedočiti, naša je zadaća! Možda i primarna: da naučimo da trebamo jedni druge. Kada to shvatimo, tada ćemo imati i povjerenja u drugoga. A kada imamo povjerenja jedni u druge, tada će i društvo, kako god ranjivo bilo, moći počivati na ispravnim temeljima. Vjeronauk može i mora biti dio obnoviteljske stvarnosti društva!

Drage vjeroučiteljice i dragi vjeroučitelji, pred svima je nama još jedna izazovna godina. Neka strah pred nevidljivim i do kraja nespoznatim, posebno kada je riječ o krizi, koju nam je nametnula pandemija Covida 19, ne zatomi u nama hrabrost naviještanja Onoga, koji nas je svojim rođenjem, ali i svojom smrću otkupio! Riječima pape Franje, iz enciklike Fratelli tutti, neka nam Gospodin da snage da više težimo za plodovima nego za uspjehom (usp. br. 193.). Kako na ovoj Katehetskoj zimskoj školi, tako i u osobnim našim životima, u godini koja je pred nama!

Hvala na pozornosti!

✠ Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki

predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju


23. 12. 2021.