Radostan Vam i blagoslovljen Božić!

Svim posjetiteljima i čitateljima ovog Blog-a, 

želim radostan i blagoslovljen Božić,

te sretnu Novu 2025. godinu!

Poruka dana...

DOBRO BI NAM DOŠLO MALO TIŠINE

"Božić je obično bučna zabava: dobro bi nam došlo malo tišine da čujemo glas ljubavi.

Božić si TI, kada odlučiš svaki dan se iznova rađati i pustiti Boga u svoju dušu. 

Božićni bor si ti, kad odoliš snažnim vjetrovima i životnim poteškoćama. 

Božićni ukrasi ste vi, kada su vaše vrline boje koje krase vaš život. 

Božićno zvono ste vi, kada zovete, okupljate i nastojite ujediniti. 

I ti si božićno svjetlo, kada svojim životom osvjetljavaš put drugima dobrotom, strpljivošću, radošću i velikodušnošću. 

Božićni anđeli ste vi, kada svijetu pjevate poruku mira, pravde i ljubavi. 

Božićna zvijezda si ti, kad nekoga vodiš ususret Gospodu Bogu. 

Vi ste također mudraci, kada dajete najbolje što imate bez obzira kome.

Božićna glazba si ti kada postigneš harmoniju u sebi. 

Božićni dar si ti, kada si istinski prijatelj i brat svakog čovjeka. 

Božićna čestitka si ti, kad je dobrota zapisana u tvojim rukama. 

Božićni pozdrav si ti, kada oprostiš i uspostaviš mir, čak i kada patiš. 

Božićna večera si ti, kada si dao kruha i nade siromahu koji je kraj tebe. 

Da, ti si božićna noć, kada ponizan i svjestan, u tišini noći primiš Spasitelja svijeta bez buke i velikog slavlja; ti si osmijeh povjerenja i nježnosti, u unutarnjem miru vječnog Božića koji uspostavlja Kraljevstvo u tebi. 

Sretan Božić za sve one koji izgledaju kao Božić"

Papa Franjo

Zašto prozivate moga Gospodina?

Zašto prozivate moga Gospodina? Što vam je učinio? Niste li ga potjerali iz škola, zabranili molitve, kriminalizirali svećenike i njegovu Crkvu? Zašto ga sada prozivate? Rekli ste da ga nema i da je sve to bajka. Dali ste ipak svoje bajke, djecu zatrovali prljavim sadržajima, borite se da vjeronauk nestane, od adventa napravili perverzne gozbe a od Božića pijanke i tulume. Što vam je sada moj Gospodin kriv?

Pitate se gdje je bio to jutro. Bio je sa tom djecom i držao ih za ruku a ona su bila na njegovu Križu. I hrabra učiteljica. I ona je bila na križu. Nemojte pričati o nepravdi jer to dijete moj Gospodin nije oteo nego skrio, od nas, od svijeta. Nije nestala, sada je na sigurnom. Od nas, od svijeta kojem nije stalo do djece. Od društva koji se boji djece više nego bombi. Koji ubojstva djece smatra ljudskim pravom. Kojeg li paradoksa užasnoga, majčina utroba je najnesigurnije mjesto za život danas. Možete postaviti tisuće kamera i zaštitara u škole i na igrališta ali ako nam srce bude daleko od Boga, đaba nam sve ideje i sigurnosti svijeta. 

Ne tražimo krivce izvan nas, ne prozivajmo Gospodina. Živimo danas, ljubimo do iznemoglosti. Ne odgađajmo zagrljaj i puse za sutra jer sutra ne postoji i možda sutra više neće biti. Nema posla prečeg od djeteta, ne postoji dijete previše jer ako je djece previše, to je kao da kažete da je previše cvijeća. Ako te dijete zove, gdje god da jesi, stani, javi se. Odgodi sastanak, put. Ne propusti rođendan, priredbu, utakmicu jer sutra nam nitko ne jamči. Živi za taj pogled, za te oči, za taj osmijeh. Ne znamo koliko nam je darovano.

Ne budite grubi ni prema kome, ne znate kakve borbe vodi. Ne odgađajte ništa, jer vrijeme nije vaše. Imate samo sada. Ljubite sada! Ne bojte se djece, oni su posljednje utočište dobra, posljedni trag Boga na zemlji. Čuvajte ih više od svega. I ne prozivajte dakle moga Gospodina. Pustite dječicu Njemu jer takvih je kraljevstvo nebesko. Bog za ništa nije kriv. Krivi smo mi jer nismo dovoljno ljubili. Sve ljude. Samo Bog ima pravo oduzeti život jer On ga je dao. Dijete nije umrlo, dijete je zaspalo, Gospodin ju je skrio dok prođe ova mora, da ju zaštiti. Od nas, od svijeta. Takvih je kraljevsto nebesko.

Izvor: Krešimir Josip

🥲💔 🕯🙏

Ode život rano do kraja

zastave pale na pola koplja

Anđele mali spavaj u miru

grob če ti pokriti cvijeća snoplja

--

Ode rano nevino malo

puno snova, prepuno mašte

Žrtva si nekog čudnoga bjesa

i osobe mlade, gorke i tašte

--

I nije vrijeme za pitati Boga

zašto je nišan na najmlađe stao

Vrijeme je pitat tko je tom umu

razum tako objesno krao..?

--

Ode ti rano nježnosti mala

danas svi s tugom spominju Prečko

Najteže je kad napusti društvo

curica mlada ili maleni dečko..

Počivaj u miru

Josip Vlahov

Što učiniti za druge u ove dane?

Što učiniti za druge u ove dane?

Nazvati

tamo gdje nas dugo nisu čuli.

Posjetiti

tamo gdje nas dugo nisu vidjeli.

Oprostiti

tamo gdje dugo čekaju naš oprost.

Utješiti

one koje razdire tuga.

Zagrliti

one koji su u ove dane usamljeni.

Voljeti

one kojima je život slomio krila.

Na današnji dan...

Na današnji dan, prije 11 godina, umro je fra Zvjezdan Linić, franjevac koji je utemeljio i vodio kuću susreta Tabor u Samoboru. Zahvalimo Bogu na daru njegova života i djelima koja je milošću Božjom činio.

Evo jednog od njegovih tekstova:

Oprosti Isuse...

Oprosti im, Isuse, da su znali tko si, otvorili bi ti vrata

Da su ljudi znali, Isuse, tko si ti;

da su znali odakle dolaziš, da su znali kojeg si roda i porijekla; da su znali da si ti Mesija, da si Obećani novorođeni Kralj... ... svi bi ti otvorili vrata, ne bi se rodio u štali, nego u čistim domovima, za tebe bi bilo mjesta u svakom svratištu!

Da su znali!

A na danu suda ćeš govoriti: “... bijah gladan... bijah žedan.. stranac bijah... bijah gol... bijah bolestan... u tamnici bijah...” Kada to, Isuse? “Što god ste učinili... Što god niste učinili... jednome od ove moje najmanje braće, (ni) meni (ni)ste učinili!”

Mi to znamo, Isuse!

Znamo unaprijed, rekao si nam, zapisano je!

Oprosti, Isuse, ako me i danas nije briga hoćeš li ostati negdje zabačen i sam, ostavljen i gol.

Oprosti, Isuse, ako i danas moraš tražiti milosrdno srce da ti netko pomogne u bolesti i nevolji.

Oprosti, Isuse, za sve siromahe svijeta kojima ne mogu pomoći.

Oprosti, Isuse, što nisam siromah, kako bih bio slobodan i čist te sposoban da te prepoznam, da te vidim, da te susretnem. Radujem se susretu s tobom u Božjoj riječi! Vjerujem da je to sakrament ljubavi. Radujem se, Isuse, susretu s tobom u svetom kruhu! Vjerujem da je to sakrament tvoje žive prisutnosti.

Oprosti mi kada se dovoljno ne radujem tvojem pohodu u bratu, bližnjemu, malenome: jer i u najmanjima dolaziš ili bi u njima htio do mene doći! Ne prepoznajem te tada kao sakrament tvoje dobrote. Ne prepoznajem te, Isuse, kako mi u takvim ponudama više daješ nego što ja mislim da od sebe otkidam. Jer za mali čin milosrđa ti mi daješ sama sebe. Uvijek iznenađuješ svojim darovima i opravdavaš onu: Bog se ne da nadmašiti u ljubavi!

Isuse, dobro došao u ovaj svijet! Hvala ti, Isuse, što ostaješ na ovome svijetu među nama!

Isuse, hvala ti što ćemo siromaha imati uvijek među nama. Dobro si nam došao, Isuse!