24. 09. 2022.

Poruka jednog (vjero)učitelja: Što je to što učitelji žele da svi roditelji znaju?

Za početak, mi smo učitelji, ne dadilje. Mi smo učitelji profesionalci koji rade sa djecom svakoga dana i često vidimo vašu djecu u drugačijem svjetlu, nego što ih vi vidite. Ako vam damo savjet, ne odbijajte ga. Usvojite ga i primijenite na isti način kao što biste usvojili savjet doktora ili odvjetnika. Susretao sam se sa roditeljima koji nisu htjeli čuti ništa negativno o svojoj djeci, ali je ponekad dobro prihvatiti blagovremeni savjet kako bi se izbjegli problemi koji kasnije mogu imati veće posljedice.

Vjerujte nam. Kada bih rekao roditeljima da njihovo dijete ima problem sa ponašanjem, mogao sam vidjeti kako im se diže kosa na glavi. Odmah su bili spremni braniti svoje dijete. Najviše me naljuti kada kažem majci kako je njen sin nešto loše uradio, a ona se okrene njemu i pita ga: “Je li to istina?” Pa, naravno da je istina! Upravo sam vam rekao. Molim vas, nemojte tražiti od njegovih prijatelj ili prijateljica iz razreda potvrde kako se to zaista dogodilo. To će samo poniziti učitelja i oslabiti suradnju između učitelja i roditelja.

Ne tražite izgovore! Ako zaista želite pomoći svom djetetu i učiniti ga uspješnim, prestanite ga opravdavati i tražite izgovore za svaki propust ili lošu ocjenu. Naravno kako postoje objektivne situacije koje mogu spriječiti dijete da na vrijeme izvrši zadatak, ali to može biti izuzetak, nikako pravilo. Jer, ako od malena nauče kako umjesto sjesti i zagrijati stolicu, rješenje traže u zaobilaženju obaveza, što mislite, kako će se ponašati kad odrastu? Pa isto tako, naravno!

Molim vas, ne govorite učitelju neistine, naročito ne pred svojom djecom. Zamislite situaciju u kojoj roditelj dolazi u školu na razgovor sa učiteljem i, u želji opravdavanja svojeg djeteta svjesno zaobilazi istinu i to pred djetetom. Znate li kako ste vi svom djetetu uzor? Ako vi govorite laži, poruka koju njemu šaljete jeste kako je u redu lagati. Želite li dijete koje će vas sutra lagati?

I najvažnija stvar koju nikako ne smijete zaboraviti, vaša djeca su vaše ogledalo! Ako na sat dođu bez domaće zadaće, učitelj skoro nikad neće okriviti dijete, već roditelja koji je to dozvolio. Vi ste ga odgajali, vi mu usadili osnovne vrijednosti, od vas je naučio što je važno u životu. Zato, ako vama nije bitno ima li ili nema vaše dijete zadaću i je li lekcija naučena, neće biti važno ni djetetu. Vaša posvećenost djetetu i njegovom obrazovanju najbolji je motiv svakom učeniku!


Autor nepoznat

01. 09. 2022.

Osvrt na objave i rasprave u hrvatskoj javnosti zbog riječkog svećenika koji je od civilno vjenčanog lezbijskog para dobio upit za krštenje djeteta dobivenog medicinski potpomognutom oplodnjom

Koje uvjete određuje kanonsko pravo da bi se dijete dopušteno krstilo?

Dva su temeljna uvjeta koja donosi kan. 868 Zakonika;

1. Pristanak barem jednog od roditelja ili onoga tko ih zakonito zamjenjuje. 

2. Da postoji osnovana nada za odgoj u katoličkoj vjeri.

Isti kanon određuje da se krštenje treba odgoditi ukoliko nedostaje ova nada katoličkog odgoja. Dalje nas zanima detaljnije obrazloženje ove nade, ili kako to Zakonik kaže "spes habeatur fundata eum in religione catholica educatum". Crkva ne određuje da sami roditelji moraju imati tu vjeru i sposobnost katoličkog odgoja kako bi se dijete smjelo krstiti. Da bi postojala "osnovana nada" onako kako to Crkva u Zakoniku kanonskog prava određuje potrebno je da u odgoju djeteta mogu sudjelovati barem kum, župnik, katehisti ili drugi članovi župne zajednice. Daljni zahtjevi kako bi se dijete krstilo bili bi nezakoniti. Minimalne i dovoljne garancije za "osnovanu nadu" za katolički odgoj djeteta jesu slijedeće: 

a) Roditelji se ne smiju protiviti vjeri i kršćanskog praksi djeteta, 

b) Izbor kuma koji u kršćanskoj praksi dijete može odgajati riječju i primjerom, 

c) Prihvaćanje pomoći od strane zajednice kao npr. dopuštenje djetetu da sudjeluje u župnoj katehezi.

Bog je svakom ljudskom biću dao pravo primiti nadnaravni život koji nam se daruje u sakramentu krštenja. Papa je svećenicima kazao: "Nikada nemojte odbijati krštenje djece". Potrebno je također voditi računa o nužnosti sakramenta krštenja za spasenje onako kako to Crkva uči.

Kad procjenjujemo treba li u pojedinačnom slučaju odbiti krštenje djeteta onda to treba činiti na temelju odredbi koje Crkva donosi. Kada je riječ o kompliciranim situacijama na paralelnim mjestima Zakonik određuje traženje savjeta mjesnog ordinarija (Biskup, Generalni vikar) čijeg se suda treba držati. To je npr. situacija i pitanje uskrate crkvenog sprovoda (Usp. kan. 1184). U situacijama koje bitno definiraju nečije živote treba biti maksimalno pažljiv.

Što je sa cjelokupnom javnošću i medijima kad komentiraju pojedinačne slučajeve? Najprije bi trebalo detaljno ispitati konkretnu situaciju, a onda odredbe Crkve. Kad to sve učinimo trebalo bi čuti što imaju reći oni koji su cijeli svoj život i obrazovanje posvetili teologiji, dakle pastirima Crkve. Ako budemo svi vodili Crkvu i bili kompetentni za sve ne znam do kud ćemo doći. Stvari nisu crno bijele i sasvim je pogrešno po bilo kakvom automatizmu sve situacije trpati u isti koš. Ako roditelji žive u grijehu ne znači da su samim time nesposobni prenijeti vjeru svojem djetetu koliko god to nekom čudno zvučalo. A tu su i drugi ljudi koji mogu i trebaju sudjelovati u prenošenju vjere. Kada bismo tvrdili suprotno pitam se što je sa tolikim rastavljenim i ponovno civilno vjenčanim roditeljima čiju smo djecu krstili ili pak sa onima koji još nisu bili vjenčani. Da li bi evanđeoski bilo uskratiti svoj toj djeci život u krsnoj milosti? 

A zadnja stvar koju u ovoj priči treba učiniti jeste ispitati vlastitu savjest pred Bogom kad pristupamo sakramentima i pitati se kakvo je stanje naše duše pred Bogom, što nam je Bog sve dao, koliko smo od toga zaslužili i koliko smo ga puta iznevjerili. Kad sve zbrojimo i oduzmemo neka svatko za sebe odgovori koliko je u stanju sjesti na sudačku stolicu.

31. 08. 2022.

Priopćenje Svete Stolice u vezi rata u Ukrajini

Priopćenje Svete Stolice od 30. kolovoza 2022.

"U kontekstu rata u Ukrajini brojni su interventi Svetog Oca Franje i njegovih suradnika u tom pogledu. Glavna im je svrha pozvati pastire i vjernike na molitvu, a sve ljude dobre volje na solidarnost i nastojanje za ponovnom izgradnjom mira.

U više navrata, kao i posljednjih dana, u javnosti su se vodile rasprave o političkom značaju takvih intervencija.

U tom smislu, ponavlja se da se riječi Svetog Oca o ovom dramatičnom pitanju moraju čitati kao glas podignut u obranu ljudskog života i vrijednosti koje su s njim povezane, a ne kao politički stavovi. Što se tiče rata velikih razmjera u Ukrajini, koji je pokrenula Ruska Federacija, interventi Svetog Oca Franje su jasni i nedvosmisleni u osudi rata kao moralno nepravednog, neprihvatljivog, barbarskog, besmislenog, odvratnog i svetogrdnog."

Jučerašnje priopćenje veoma je važno jer nažalost postoje i 'besmislene, nepravedne i odvratne' kritike koje nastoje omalovažiti rad i napore Svetog Oca kako bi se zaustavio ovaj rat. Bitno je da vjernici znaju da Papa čini sve što je u njegovoj mogućnosti kako bi se ovaj rat zaustavio i uspostavio mir. Pogađa i boli nas što se nekim izrazito niskim kritikama pridružuju i oni koji se drže vjernicima pa u ime svoje navodne plemenitosti i duhovne dobrote spomenuti rat koriste kako bi se omalovažio i uništio autoritet Svetog Oca. Ne znam kako to nazvati. Možda 'duhovno profiterstvo' ili tek puka farizejština. No, kako bilo da bilo bitno je da Gospodin sve vidi i da će u konačnici donijeti svoj sud.
Molimo za Svetog Oca i na njegove nakane glede ovog rata.

Priopćenje (pogledati i mjerodavnije prijevode):