Da - jedan dio Hrvata bili su fašisti (ustaše), drugi partizani (komunisti i antifašisti), treći se okoristili s ovima i s onima, koristili povike, zastave, znakove, nazive koji su povijesno hrvatski i koji pripadaju svima nama. I ti znakovi i simboli su nadvremenski i općenarodni i nitko nema monopol nad njima. Oni su po sebi neutralni, ni crni, ni crveni. To je naša povijest, nekad nesretna, nekad sretna, nekad uspješna, nekad promašena. Sve su to bili pokušaji naših predaka da naš narod preživi. I u njima ima i negative i zla, kao i u svemu. Ali mi smo danas novi ljudi, nove generacije, i valjda trebamo učiti na greškama. Suočimo se s njima, a ne ih pretvarati u frustracije i komplekse koje drugi koriste da nama vladaju i da nas unište. Da - i ustaše i partizani i komunisti i katolici su činili teška zla, a među njima je bilo i onih koji su bili uvjereni da čine dobro, ali pustimo to više. Svatko će odgovarati za sebe. Mi danas ne možemo mijenjati prošlost, ali možemo utjecati na sadašnjost i budućnost. Kako su se drugi narodi suočili s prošlošću i danas nemaju te komplekse i podjele? Pogledajte Nijemce, Španjolce, itd. Ali mi nikako naprijed i to dobro znaju grabežljivci i pametno koriste da nas uništavaju. Kad su u pitaju dnevna politika, stranke na vlasti, socijala, porezi - tucimo se, svađajmo, udarajmo, mijenjajmo vlasti ako treba svaku godinu ko Talijani. Demokracija je i tu svatko ima pravo "s*ati". Ali kad je u pitanju svetinja koja znači opstanak, kad je u pitanju dom i domovina, narod i obitelj i naša sloboda - kad je u pitanju Hrvatska - tu nema i ne može biti kompromisa. Tu si ili dobar ili zao, svoj ili prodana duša. Ili voliš svoj narod i domovinu ili si izrod i izdajica roda svoga. Ili si na pravoj ili na krivoj strani. Razlikujmo te dvije razine. Ne dozvolimo da nam nabijaju komplekse ni Nijemci, ni Srbi, ni Židovi, lijevi, ni desni... Jer svi su oni u povijesti bili nit bolji nit gori od nas. Kad brod tone ili je u opasnosti nema puno izbora: ili spašavaš zajedno s drugima što se spasiti da ili odmažeš da potone i nisi čovjek. Mi smo jedan od najstarijih naroda u Europi - ove godine slavimo 1100 godina kralja Tomislava, propatili smo stoljecima pod tuđom vlašću i svakakvim režimima - i čudom isplivali u 20. st. još živi. Koliko svoje krvi su samo naši preci prolili da opstanu. Svi vi - i desni i lijevi, pravi i krivi, otrijeznite se više. Jer nastavimo li ovako, sami sebi smo iskopali jamu, a u nju će nas vrlo brzo pokopati i desni i lijevi i pravi i krivi oko nas, oni koji imaju para i moći. Izliječimo se od kompleksa više. Da - mi smo Hrvati, neki ljevičari, neki desničari, neki djeca ustaša, neki djeca partizana, neki moderniji, neki tradicionalniji - ali volimo svoj narod, svoju domovinu i kad je to u pitanju moramo biti jedno. I sve je dobro što mi dobrim proglasimo za sebe danas: I 'Za dom spremni' i ' Smrt fašizmu'. Jer nam je bitno preživjeti. Kako ne shvaćamo da nam je to jedini izlaz... Oni koji to ne vide ili ne žele vidjeti su izrodi ili bolesnici ili tuđi plaćenici ili prirodni idioti - u svakom slučaju egoisti i nepoželjni u svakoj državi i u svakom narodu. Tko želi komunizam, neka se odseli u Sjev. Koreju ili Kubu. Tko želi fašizam, eno mu tih režima po Africi i Aziji koliko hoćeš. Tko plače za Yugom, neka ode negdje i neka ju s istomišljenicima tamo formira. Ali pustite nas na miru više da se konačno posvetimo životnim problemima i da svoju zemlju izgrađujemo i dišemo ko normalni ljudi. Čovjek koji nije na čistu sa svojim identitetom - rasnim, spolnim, nacionalnim, vjerskim - ima problem. I to spada više u domenu psihijatrije i patologije, nego filozofije i politike. To ćete naći već u udžbeniku psihologije za srednju. I takvi obično mrze svih do podne a sebe poslije podne. Pa neka je takvih i u medijima i u politici i na sceni - ali ne zaboravimo: ako smo mi (baza) zdravi u glavi - ne mogu nam ništa jer oni odgovaraju nama i tamo su gdje jesu po našoj volji ili po našoj inertnosti. I doći će dan kad će pasti. Sve je u nama i na nama. A mi ili protagonisti sudbine ili njezine žrtve. Uzdravlje!
Livio Marijan, prof.
