Dva temeljna
staleža u Crkvi:
1. KLERIČKI – papa, biskupi, prezbiteri
(svećenici), đakoni
2. LAIČKI – ostali narod
Sakrament
svetog reda – zaređeni službenici u Crkvi.
Svećeništvo
Staroga zavjeta:
•
Izabrani
je narod Bog ustanovio kao "kraljevstvo svećenika, narod svet".
•
Unutar
izraelskog naroda Bog je izabrao jedno od dvanaest plemena, Levijevo pleme,
odvajajući ga za bogoštovnu službu.
•
Starozavjetni svećenici su postavljeni za
ljude u odnosu prema Bogu, da prinose darove i žrtve za grijehe.
Jedino
Kristovo svećeništvo:
u Sve slike starozavjetnog svećeništva
ispunile su se u Isusu Kristu, koji je jedini "Posrednik između Boga i
ljudi“.
u Kristova je otkupiteljska žrtva
jedna jedina i izvršena jednom zauvijek. Pa ipak ona postaje prisutna u
euharistijskoj žrtvi Crkve. Isto je i s jedinim svećeništvom Isusa Krista: ono
se po ministerijalnom svećeništvu uprisutnjuje, a da se pri tom ne umanjuje
jedinstvenost Kristova svećeništva.
Krsno – opće
svećeništvo:
u Čitava je Crkva svećenički narod. U
kršćanskoj zajednici svaki je vjernik pozvan naviještati i ostvarivati Kristovu
Radosnu vijest. Svojim krštenjem vjernici pripadaju tzv. krsnom ili općem
svećeništvu i među njima postoji temeljna jednakost.
Ministerijalno
svećeništvo:
u Poštujući temeljnu jednakost, Krist
je htio da pojedini članovi njegove Crkve imaju posebnu ulogu u vršenju
svećeničke, učiteljske i pastirske službe (tzv. ministerijalno ili
hijerarhijsko svećeništvo).
u On je apostolima (grč.
apostolos-poslanik) i njihovim nasljednicima povjerio službu da u njegovo ime i
njegovom vlašću, poučavaju narod, posvećuju i slave liturgiju te pastoralno
upravljaju.
Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima
i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati Kraljevstvo Božje i liječiti
bolesnike.
(Lk 9, 1-2)
Sveti red:
•
Oko
100. god. u Crkvi se profiliraju tri službe koje imaju korijen u apostolskom
vremenu. Te tri službe nazvane su
početkom 3. st. redom (lat.ordo).
•
Crkva podjeljuje sakramenat svetog reda samo krštenim
muškarcima, čije su sposobnosti za vršenje službe prikladno utvrđene.
•
Sakramenat reda podjeljuje se polaganjem ruku,
nakon čega slijedi svečana posvetna molitva. Ređenje utiskuje neizbrisiv
sakramentalni biljeg. Djelitelji sakramenta reda u sva tri stupnja jesu
biskupi.
•
Tri stupnja svetog reda u Katoličkoj crkvi su:
biskup, prezbiter i đakon.
Biskup:
u Biskup (grč. episkopos - sudac,
pazitelj, onaj koji nadzire) ima puninu svetog reda koja ga uključuje u
biskupski zbor.
u Upravitelj je mjesne Crkve tj.
biskupije.
u Biskupi su nasljednici apostola.
Imenuje ih papa.
u Biskup može podjeljivati sve
sakramente, posebno potvrdu i sveti red.
Prezbiter
-svećenik:
u Prezbiter (grč. presbyteros - stariji,
starješina;). U ranokršćansko vrijeme
ugledni vjernik, nadstojnik kršćanske crkvene općine. Nazivi prezbiter i
episkop u prvo su vrijeme često sinonimni. Razvojem crkvene hijerarhije već u
2. st. prezbiter postaje sinonim za svećenika.
u Prezbiter je predvodnik Božjeg naroda
u konkretnoj kršćanskoj zajednici (župi). Predvodi liturgijska slavlja, naviješta Evanđelje i
upravlja zajednicom. Dijeli sve sakramente osim sakramenta svetog reda, a
potvrdu može podijeliti samo u iznimnim slučajevima.
Đakon:
u Đakon (grč. diákonos - sluga,
poslužitelj) upravitelj općinskih dobara i staralac sirotinje i bolesnika u
najranije kršćansko doba; pomoćnik biskupa pri podjeljivanju sakramenata i
vršenju karitativne djelatnosti.
u Đakoni se posvećuju za liturgijsku
službu (krštenje, čitanje Evanđelja, dijeljenje pričesti, prisustvovanje
ženidbi), propovijedanje, karitativni rad i rad s obiteljima.
Privremeni
đakoni:
u Privremeni đakonat je stupanj formacije prije prezbiterata.
u Privremeni đakonat traje obično
nekoliko mjeseci do godine dana, a traži se obdržavanje celibata.
Trajni đakoni:
u Trajnim đakonima mogu postati neoženjeni
muškarci od 25. godine ili oženjeni muškarci od 35. godine starosti.
Celibat:
u Prema odredbama kanonskog prava
članovi svetog reda u Katoličkoj crkvi (osim trajnih đakona koji red primaju
kao već oženjeni) dužni su živjeti u celibatu ili beženstvu (lat. caelibatus
– življenje bez žene) kako bi se slobodno stavili na službu Bogu i ljudima.
u Zakonska zabrana svećeničkog braka
počela se isticati poslije regionalnog koncila u Elviri (Španjolska) godine
300., a u 12. stoljeću I. lateranski sabor u svom glasovitom 7. kanonu izriče
konačnu i sveopću zabranu koja traje do danas.
Celibat u istočnim
Crkvama:
u Svećenici i đakoni na Istoku
(pravoslavci) mogu se ženiti, ali samo prije svećeničkog ređenja. Oženjeni
svećenik ne može biti zaređen za biskupa pa se zato biskupi na Istoku redovito
izabiru između monaha (redovnika).
Protestanti:
u U protestantskim zajednicama obveza
celibata ne postoji.
u Žene često mogu postati pastori ili
svećenice.
Redovnici – „…i služba i karizma…“:
•
redovnici
na poseban način posvećuju Bogu svoj život
•
žive
u samostanima
•
imaju
svoje zavjete, posebno tri:
1.
siromaštvo
(nemaju svoju imovinu)
2.
poslušnost
(poslušni su svome poglavaru)
3.
čistoća
(odnosi se na spolnu čistoću)
•
razlikuju
se po boji i obliku habita (svoje haljine)
•
postoje
strogi redovi (npr. klauzurni, gdje redovnici ne idu van izvan samostana) i
manje stroži.
Najznačajniji
redovnici: benediktinci (sv. Benedikt), franjevci (sv. Franjo), klarise (sv.
Klara), karmelićani (sv. Terezija Avilska, sv. Ivan od Križa), bazilijanci (sv.
Bazilije), dominikanci (sv. Dominik), salezijanci (sv. Ivan Bosco), isusovci
(sv. Ignacije Loyola).
LAICI – „…i služba i karizma…“:
Tko su
laici?
•
naziv
dolazi od grč. laikos – onaj koji pripada narodu
•
laici
su oni koji nisu klerici (”obični” vjernici”)
•
i
laici mogu imati neke službe u Crkvi (npr. vjeroučitelji, suci, savjetnici,
čitači, voditelji zborova itd.)
•
laici
su pozvani na APOSTOLAT (širiti Evanđelje na svom radnom mjestu, školi, u
svakodnevnom životu...)
•
mnogi
se laici udružuju u neke karizmatske pokrete, npr. Marijina legija, Djelo
Marijino (fokolarini), Križarska organizacija, Živa krunica, FRAMA, Pokret
mladih katolika POMAK, Molitvena skupina Taize, Molitvena zajednica MIR,
Euharistijski pokret mladih (MEP), Mali tečaj Kursiljo itd.
KARIZME:
•
karizma
– nezasluženi milosni dar, poseban dar Duha Svetog
•
Božji
poziv čovjeku za vršenje određene službe na korist pojedinca i zajednice.
•
mnogi
karizmatici imaju posebne darove Duha Svetoga – karizme.
Službe i
karizme:
•
službe
i karizme u Crkvi nisu u suprotnosti, nego se međusobno nadopunjuju i treba ih
dostojanstveno prihvaćati
•
u
Crkvi postoje:
•
službe
– oni koji vrše neku službu, npr. biskup, svećenik, đakon, vjeroučitelj,
crkveni sudac, trajni đakon itd., i
•
karizme
– milosni darovi Duha Svetoga (npr. prorokovanje, govorenje anđeoskim jezicima,
dar tumačenja itd.).
