Po uzoru na sv. Franju Asiškog, koji više puta nastoji poći navijestiti evanđeosku poruku Saracenima (muslimanima), 11. studenoga 1391. godine Nikola se s trojicom drugih redovnika najavio jeruzalemskom kadiji - sucu, nastojeći ga uvjeriti u ispravnost kršćanske vjere.
Taj dan bio je muslimanski kurban Bajram. Kad su mu redovnici počeli propovijedati, u Omarovoj džamiji u Jeruzalemu, kadija se rasrdi i zaprijeti da će ih svu četvoricu pogubiti ako se odmah ne odreknu kršćanstva i ne prigrle muslimansku vjeru. Nikola i drugovi tri su dana hrabro podnosili muke i nisu niti u trenutku posustali u svojoj vjeri. Ali, kad je 14. studenoga građanski sud potvrdio osudu, mnoštvo je muslimana s mačevima i toljagama navalilo na redovnike. Izmučene i izmrcvarene bacili su ih na lomaču.
Vijest o Nikolinom mučeništvu, iz pera franjevca očevica fra Martina Hrvata (de Sclavonia), 1392. godine stiže na Zapad. Njegovo štovanje stoljećima se održalo u rodnom Šibeniku i u njegovoj Domovini. Štuje ga se kao zaštitnika hrvatskog naroda.
1889. godine Rim je dopustio da se spaljeni misionar može slaviti u šibenskoj biskupiji. 1937. godine u Jeruzalemu je sagrađen oltar na čast bl. Nikole Tavelića na Maslinskom Brdu.
Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim 21. lipnja 1970. godine pred mnogim hrvatskim hodočasnicima u Rimu. Hrvatski je narod tim činom dobio svog prvog sveca. Blagdan sv. Nikole Tavelića slavi se 14. studenoga.
