Stvaranje – djelo Svetoga Trojstva
“U početku
stvori Bog nebo i zemlju”: tim se prvim riječima Pisma tvrdi troje: vječni Bog
je dao početak svemu što postoji izvan njega; samo on je stvoritelj (glagolu
“stvoriti” – u hebrejskom “bara” – uvijek je Bog subjekt); sveukupnost onoga
što postoji (izraženo riječima “nebo i zemlja”) ovisi o onome koji mu daje da
bude.
“U početku
bijaše Riječ (…) i Riječ bijaše Bog. (…) Sve postade po njoj i bez nje ne
postade ništa” (Iv 1,1-3). Novi zavjet otkriva da je Bog sve stvorio po vječnoj
Riječi, svojem ljubljenom Sinu. U njemu je “sve stvoreno na nebesima i na
zemlji (…) sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u
njemu” (Kol 1,16-17). Vjera Crkve isto tako potvrđuje stvaralačko djelo Duha
Svetoga: on je “životvorac”, “Duh Tvorac”, “riznica dobara”.
Nagoviješten u
Starom zavjetu, a objavljen u Novom savezu, stvaralački čin Sina i Duha,
nerazdvojivo jedinstven s Očevim, jasno se priznaje pravilom vjere Crkve: “Postoji
samo jedan Bog (…): Otac, koji je Bog, Stvoritelj, Začetnik, Sređivač. On je
sve načinio sam od sebe, to jest svojom Riječju i svojom Mudrošću”, “po Sinu i
Duhu” koji su kao “njegove ruke”. Stvaranje je zajedničko djelo Svete Trojice.
“Svijet je stvoren na slavu Božju”
Temeljna je
istina koju Pismo i Predaja postojano naučavaju i slave: “Svijet je stvoren na
slavu Božju”. Bog je sve stvorio, tumači sveti Bonaventura “ne da slavu uveća,
nego da slavu očituje, da svoju slavu priopći”. Jer Bog nema drugog razloga za
stvaranje osim svoje ljubavi i svoje dobrote: “Ključem ljubavi otvorio je ruku,
i proiziđoše stvorovi”. A Prvi vatikanski sabor objašnjava: U svojoj dobroti i
svojom svemoćnom silom, ne da uveća svoje blaženstvo, niti da postigne svoje
savršenstvo, nego da ga očituje dobrima koja daruje svojim stvorenjima, taj
jedini istiniti Bog u najslobodnijoj nakani od početka vremena stvorio je iz
ničega i jedno i drugo stvorenje, to jest duhovno i tjelesno. Slava je Božja u
tome da se ostvari očitovanje i priopćivanje njegove dobrote, radi kojih je
svijet stvoren.
Načiniti od
nas “posinjenu djecu po Isusu Kristu” – to je dobrohotan naum “njegove volje
(…) na hvalu i slavu njegove milosti” (Ef 1,5-6): “Jer slava je Božja živi
čovjek, a čovjekov je život gledanje Boga. Ako je već Božja objava po stvaranju
pribavila život svim bićima koja žive na zemlji, koliko više očitovanje Očevo
po Riječi daje život onima koji gledaju Boga”. Konačna je svrha stvaranja da
Bog, “koji je Stvoritelj svih bića, bude konačno sve u svemu (1 Kor 15,28),
pribavljajući ujedno svoju slavu i naše blaženstvo”.
DUH
SVETI
Bog je trojstven. On je Otac, Sin i Duh Sveti.
Duh Sveti je treća božanska osoba.
On je ljubav Oca i Sina.
On je zajedništvo Oca i Sina. Otac je prapočetak, izvor u Bogu…
Sin je slika Očeva, Riječ koju Bog o sebi izgovara.
Duh Sveti je sila ljubavi kojom se privlače i sjedinjuju Otac i Sin.
U starom je zavjetu Duh Sveti bio sila u kojoj je Bog činio djela stvaranja i pripremao spasenje.
Novost Duha Svetoga u Novom Zavjetu jest u tome što je on Duh otkupljenja, spasenja.
Isus je začet po Duhu Svetome. Pun Duha , poslije krštenja i kušnje, Isus propovijeda i čini Božja dijela, u Duhu kliče i moli, apostolima obećanje Duha Svetoga i šalje im ga od Oca da on djelo njegovo dovrši i izvrši svako posvećenje.
Taj je Duh lebdio nad vodama kod stvaranja svijeta. Duh je nekako činio da nastane ono što je Bog Stvoritelj riječju izricao.
Taj je Duh nadahnjivao proroke i taj Duh vodi Crkvu do naših dana.
Duh Sveti je sila Božja. Sve što Otac čini, čini to po Sinu - Riječi, ali u Duhu Svetomu.
U toj sili Isus pobjeđuje grijeh, smrti, Zloga i svijet.
U toj sili mogu Isusovi učenici- vjernici- pobjeđivati sve zlo. Taj Duh daje vjernicima svoje darove, službe i plodove.
Duh Sveti stanuje u srcima vjernika.
Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan (Rim 5,5).
Duh Sveti je mi-osoba. On stvara zajednicu. On ujedinjuje osobe. Gdje ljudi nisu sposobni praštati, tamo on ne može doći.
Isus je Riječ i njega se upoznaje slušajući riječ.
Duh Sveti je dar i njega se dobiva i prima u molitvi, te na poseban način u sakramentima, krštenja i potvrde.
