Kad roditelji odu 💔, ništa više nije isto.
Više ne možemo biti djeca.
Više ne osjećamo njihove ruke kako nas grle, njihove poljupce, riječi utjehe.
Život odjednom postaje teži, jer njihova toplina i prisutnost više nas ne štite.
Kad roditelja više nema, postajemo siročad — i to boli.
Bez obzira na godine.
Čak i ako imamo svoju obitelj, djecu, dom…
lik majke i oca uvijek živi u nama.
Jer svatko od nas, iako je odrastao, u sebi nosi ono malo dijete
koje želi biti zaštićeno.
Koje bi se još jednom htjelo sakriti u bezuvjetnoj roditeljskoj ljubavi.
Ali kad njih više nema…
taj put prestaje postojati.
(Nepoznat autor)
