Naime, vjeronauk se danas u našoj javnosti putem različitih medija i društvenih mreža često predstavlja kao nepotreban ili se nastoji marginalizirati njegovu vrijednost i dosadašnji više od 25 godina doprinos u hrvatskom odgojno - obrazovnom sustavu. Vjeronauk ima svoje mjesto i značajnu ulogu kao odgojni predmet u mnogim zemljama koje imaju izvrstan odgojno - obrazovni sustav, kao na primjer Finska, u koje se kao uzore nastojimo ugledati i provesti potrebne reforme i kod nas.
Činjenicom njegova stalnog dovođenja u pitanje kao redovitoga predmeta sa njegovom satnicom u okviru osnovnoga i srednjeg školstva spada u jedan od oblika diskriminacije vjeronauka kao predmeta. To predstavlja izravno obezvrjeđivanje prava roditelja i djece da se odgajaju u skladu sa svojim uvjerenjem te prava na slobodu očitovanja kršćanske vjere odabirom i pohađanjem vjeronauka u školi. Nažalost, sve to često rađa povlačenjem roditelja u 'anonimnost šutljive većine', dok se rijetki pojedinačni primjeri ispisa iz vjeronauka predstavljaju kao redovita pojava te tumače da je taj predmet neprivlačan.
Slobodan sam pozvati i vas roditelje na upoznavanje otajstva kršćanske vjere i na vjeronauku u školi.
Vama, dragi vjeroučenici, sadašnji i budući, od
srca poručujem: otkrivajte svakodnevno radost vjere iz koje možete crpiti
trajnu ljubav i snagu za svoj život. Pohađanjem vjeronauka u školi već
svjedočite da ste prosvijetljeni u umu i srcu Gospodinovom riječju te da ste
izabrali život koji nema kraja.
U susretu i razgovoru s roditeljima znaju mi
reći: Svi moji koje znam išli su na vjeronauk. I ja. Što bi sada bilo upitno,
da li da ja svoju djecu šaljem na vjeronauk? To nije upitno, moji su preci bili
mudri ljudi, moja majka i moj otac također. Svi su svoju djecu slali na
vjeronauk. Nisam ja valjda prvi među njima budala. Na sreću, nisam, šaljem
svoju djecu ko i oni na vjeronauk, i slati ću.
Vjeroučitelji, ketehete i teolozi nisu obični
učitelji koji govore o Bogu, nego oni koji razgovaraju s Bogom. Teologija se
uči i poučava stojeći i klečeći. Teologija ima svoj govor koji nam može biti i
ponekad nejasan. Zato srcem treba osjetiti što znači biti vjeroučitelj,
kateheta i teolog.
Jedna od brojnih zadaća školskoga vjeronauka nije
indoktrinacija učenika te da bi vjeronauk u tom slučaju trebao biti izbačen iz
škola. Ne radi se o indoktrinaciji, radi se o ljubavi. Mi vjeroučitelji previše
volimo. Mi želimo pomoći djeci i mladima. Želimo im pomoći da postanu zrele
osobe, da postanu odgovorne osobe te u životu preispituju što je dobro, a što
loše.
Jeste li znali da u Hrvatskoj vjeronauk također
nije obavezan, već izboran predmet zbog svoje konfesionalnosti? Kada ga
izaberemo postaje obvezatan i sa župnom katehezom/župnim vjeronaukom čini
cjelovitu vjersku formaciju svakog pojedinca. Kako je moguće da ova šačica
napornih ateista u Hrvatskoj, koji su u zadnje vrijeme vrlo aktivni, posebno na
kraju školske godine, nema u svojoj glavi čak ni osnovne informacije, a mediji i
društvene mreže im u tome svekoliko daju pozornosti.
