U prostoriji su polako gorjele četiri svijeće. Bila je gotovo potpuna tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva svijeća reče: "Ja sam MIR - ljudi me ne uspijevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti." I odmah se ugasila.
Druga svijeća je rekla: "Ja sam VJERA - nažalost, mnogi ljudi smatraju da nisam neophodna, nema smisla da gorim i dalje." Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio je.
Treća svijeća je žalosno progovorila: "Ja sam LJUBAV - nemam više snage, ljudi me često zaboravljaju i stavljaju po strani. Čak zaboravljaju da vole one sebi najbliže..." i istog trenutka se ugasila.
Nedugo zatim u sobu je ušlo dijete. "Što je ovo? Trebalo je da gorite do kraja..." i rekavši to, počelo je plakati.
Tada se oglasila četvrta svijeća: "Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo da upalimo ostale svijeće. Ja sam NADA."
Sa sjajem u očima, dijete je uzelo svijeću "nade" i zapalilo ostale svijeće.
Plamen nade bi uvijek trebalo da tinja u našem srcu, kako bi svatko od nas mogao da održi vjeru, mir i ljubav.
