»Zato i vi
budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.« (Mt 24,44)
Svaki čovjek misli o budućnosti i teži u svom životu uvijek za nečim boljim i za nečim što ga nadilazi, što još nije ostvario i što smatra ostvarenjem samoga sebe.
Zatim svatko od nas čezne za što boljim međuljudskim odnosima, za pravdom i ljubavlju među ljudima.
Čovjek je po svojoj naravi socijalno biće usmjereno na budućnost. Bog je čovjeka takvim stvorio i za tu čovjekovu težnju jamči ostvarenjem u svetim knjigama Staroga i Novoga Zavjeta.
U ovo liturgijsko vrijeme Došašća Crkva želi produbiti tu čovjekovu čežnju. Zato mu pred oči stavlja iščekivanja ljudi prošlosti i budi nadu suvremenog čovjeka za ostvarenjem prave čovječnosti.
A Bog koji je ljubav dolazi u susret svome narodu da ga spasi.
Došašće je vrijeme čežnje za boljom budućnošću i budnoga iščekivanja Gospodina dolaska.
Crkva se spominje trostrukog Božjeg dolaska u našu povijest. Isus Krist, Mesija, očekivan od izraelskog naroda, došao je kao Spasitelj i rodio se u Betlehemu. Krist i danas dolazi – po otajstvima – i postaje nazočan u životu koji se ostvaruje u ljubavi.
Krist će opet doći u slavi kao Kralj i pokazat će svima kako je ljudska povijest imala smisla u svim svojim pozitivnim stremljenjima.
Nadolazi dan i mi ga iščekujemo ne skršenih ruku, nego živeći i radeći za bolje i ljudskije društvo, kad će nam se otkriti u punini Božja ljubav i smisao ljudske sudbine.
Taj dan je budućnost za koju već sada radimo zalažući se u svijetu vođeni svjetlom vjere. Stoga vrijeme Došašća budi u ljudskim srcima nadu prožetu radošću.
