25. 10. 2016.

Što je naprednije i normalnije - škola s vjeronaukom ili bez vjeronauka?

"Vjeronauku nije mjesto u školi" - postaje ponovno sve raširenije vjerovanje nekih hrvatskih društvenih slojeva. Stvara se dojam kako bi bilo normalno da vjeronauk  nije u hrvatskim školama. Ako bi to bilo normalno, znači da je imati vjeronauk u školi nenormalno. A ako je imati vjeronauk u javnom obrazovanju nenormalno onda su izljevi bijesa nekih civilnih udruga koje su nedavno prosvjedovale u Zagrebu i zajedljivi napadi na vjeronauk, Crkvu, katolicizam, pa i kršćanstvo, dozvoljeni i tolerantni. Prije nekog vremena svjedočili smo i krajnje ispolitiziranom prosvjedu za kurikularna reformu. Najveći broj okupljenih na glavnom zagrebačkom trgu nije imao ni osnovne informacije o reformi. Došli su tamo gotovo isključivo radi svjetonazorskih razloga. Jedni su došli rušiti Vladu, drugi ministra obrazovanja, treći vikati protiv suprotnih političkih opcija, a četvrti su prosvjedovali protiv vjeronauka. Ustvari, ne bismo puno pogriješili kad bismo zaključili da je velikoj većini tada okupljenih zajednička strast upravo mišljenje da vjeronauk treba izbaciti iz hrvatskih škola. To je taj svjetonazorski blok.

Dovoljno je samo površinski zagrebati malo po površini po takvim stavovima da bi se vidjelo gdje im je temelj. Gotovo uvijek se može čuti: kad sam ja išao u školu, vjeronauk je bio u crkvama. A to "kad sam ja išao u školu" je vrijeme komunističke Jugoslavije. Tako smo došli do izvora i merituma: jugoslavenski totalitarni mentalitet još uvijek živi u glavama, ali i dušama, nekih naših ljudi i rezultira konkretnim totalitarnim mjerilima koja zastupaju. Jugoslavenska mjerila mjera su normalnog i nenormalnog u koja bismo još uvijek trebali vjerovati. A kada se tome još doda i jugoslavenska neinformiranost o položaju vjeronauka u Europi onda dobivamo grubu ideološku zaslijepljenost. Iz te zaslijepljenosti izlazi i prazna priča o nazadnom 'srednjovjekovnom eksperimentu' s uvođenjem vjeronauka nakon osamostaljenja Hrvatske. Nametnuto je mišljenje da je vjeronauk uveden u hrvatske škole na mjesto gdje ga nikada nije bilo. A istina je posve suprotna - vjeronauk nije uveden u hrvatske škole, nego je vraćen na mjesto s kojeg je nasilno izbačen od strane komunističkih vlasti početkom pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Izbacivanju je prethodila grozomorna medijska kampanja i stvaranje ozračja da bi se to lakše učinilo. Vjeronauk je u hrvatske škole vraćen po demokratskom načelu, istom onom po kojem je već stoljećima gotovo neprekidno prisutan u najvećem broju demokratskih zemalja Europe. Zato bi puno bolje od okretanja praksi totalitarne propale Jugoslavije bilo okretanje Zapadu i njihovom stoljetnom iskustvu. Vjeronauk, ako izuzmemo vrlo kratke periode II. svjetskog rata, nikada nije bio izbacivan iz škola od Italije, Njemačke, preko Austrije do Finske. Netko ljude mora upoznavati s time da je normalno i napredno ono što ima demokratski Zapad, a ne ono što je bilo u totalitarnoj Jugoslaviji. U srazu s demokratskim Zapadom duhovno ozračje totalitarne Jugoslavije uvijek je bilo nazadno. I s obzirom na totalitarizam, nenormalno.

U duhu spomenutih jugoslavenskih mjerila izvođenje nastave vjeronauka u hrvatskim školama pretvara se u prvorazredni dokaz da Hrvatska nije sekularna država. Stvorilo se mišljenje da država ne može biti sekularna ako ima vjeronauk u javnim školama. Puno ih ozbiljno misli da nema sekularne države s vjeronaukom u školi. A ako opet samo površno promotrimo europske školske sustave, primjerice finski, onda vidimo uzornu, naprednu, demokratsku i sekularnu državu. A Finci u svojim školama imaju isti tip konfesionalnog vjeronauka kao i mi u Hrvatskoj. Ne samo to, imaju i jedan od najkvalitetnijih obrazovnih sustava na svijetu. Ako bismo obrnuli uobičajene hrvatske teze po kojima je stanje u Hrvatskoj loše zato što je vjeronauk u školama, mogli bismo reći da je stanje u Finskoj tako dobro vjerojatno i zato što imaju konfesionalni vjeronauk u školama. Dakle, vjeronauk i napredni školski sustav itekako mogu ići ruku pod ruku. Pristupom u kojem se cijeni povijesna religija i njezino transcedentno iskustvo ne samo da se osmišljava materijalni i kulturni napredak naroda i društva u cjelini, nego mu se na području duhovnih motiva daju zamah i energija. Nema nikakve dvojbe, kvalitetan vjeronauk u hrvatskim školama pridonosi napredovanju cijelog društva i daje najbolje što je sekularnost može pružiti. Pametnom dosta!