Neka se zdravi športski duh natjecanja
preseli i u školske dvorane, a duh zajedništva neka cvjeta po našim župama i
odgojnim i obrazovnim ustanovama.
Svim župnim uredima i
katehetama
1. Završili su dani odmora, a školsko zvono označilo je početak
nove školske godine. Sve vas, dragi učenici, ravnatelji, učitelji, roditelji i
djelatnici u našim školama i odgojnim ustanovama od srca pozdravljam i želim
blagoslovljen početak škole. Od završetka školske godine i novog početka
nekoliko je velikih svjetskih događaja privlačilo našu pozornost. Na poziv pape
Franje okupilo se milijunsko mnoštvo iz čitavoga svijeta na Svjetski dan mladeži
u Krakovu, u Poljskoj (27.-31. 07. 2016.). Susret se odvijao između dva velika
sportska natjecanja: Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj (10. 06.-10.
07. 2016.) i Olimpijskih igara u Brazilu koje su završile 21. kolovoza, a
okupile su oko 11.500 športskih natjecatelja iz 206 nacionalnih
olimpijskih odbora. Oni su se natjecali na borilištima Rio de Janeira u 28
sportova i 302 športske discipline. Među njima bili su i naši sportaši i osvojili
nekoliko važnih olimpijskih medalja.
Nogometno prvenstvo, skup mladih vjernika u Krakovu i Olimpijske igre ovoga su ljeta,
dakle, povezale tisuće mladića i djevojaka iz cijeloga svijeta. Pod dojmom smo ne
samo športskih uspjeha, već i onog molitvenog druženja u Krakovu o čemu se
priča i komentira kod kuće i na ulici. A siguran sam kako će se o tomu i u školi
razgovarati. Htio bih stoga ovim pismom „uključiti se u razgovor“ i obratiti se
vama djeco i mladi, učitelji i odgojitelji koji ste se ponovno našli u svojoj
školi. Velim „svojoj školi“, jer ona je doista dio vaše svakodnevice: kako za
one koji uče, tako i za one koji poučavaju. Ona je dio „zajedničkog životnog
prostora“ gdje se razgovara i sluša, uči i poučava. Od srca vas pozdravljam i
želim blagoslovljen početak nove školske godine. Sa željom neka se zdravi duh
natjecanja preseli i u školske dvorane, a duh zajedništva sa susreta katoličke
mladeži u Krakovu neka cvjeta po našim župama i odgojnim i obrazovnim
ustanovama.
2. Čini mi se ovdje prikladnim reći nešto o značenju i poruci spomenutih
skupova. Posebice gledom na susret mladeži u rodnom mjestu velikoga pape,
svetog Ivana Pavla II., koji je prije 31 godinu ustanovio Svjetski dan mladih
(1985.). On je s osobitom radošću predvodio devet takvih velikih susreta mladih
vjernika. Nakon njegovoga nasljednika Benedikt XVI., koji je predvodio susrete
u Kölnu (2005.), Sydneyu (2008.)
i Madridu (2011.), Papa Franjo je predsjedao Svjetskom danu mladih u Riju de
Janeiru prije tri godine (2013), te u Krakovu ovoga ljeta. Ovi svjetski „molitveni
festivali“ katoličke mladeži uvijek su dobra prigoda osjetiti žar mladenačke
vjere koja Crkvu pomlađuje i zahvaliti svetom Ivanu Pavlu II. za dalekovidnu
inicijativu koju je započeo prije tri desetljeća. Ovakva okupljanja, naime, omogućuje
mladima zajedno slušati Božju riječ, otkrivati ljepotu Crkve, te skupa doživjeti
iskustvo vjere koju samo Krist darovati može onima koji se u njegovo ime
okupljaju.
A u Kristovo ime okupilo se ovoga
ljeta u rodnoj biskupiji velikoga Pape Wojtyle milijunsko mnoštvo mladih
vjernika, svećenika i biskupa iz Europe i čitavoga svijeta. Susreti raspjevane
mladosti pokazuju da Crkva o mladima razmišlja s povjerenjem i nadom, pa se trudi
pomagati im kako bi uz Božju pomoć bili kadri sanjati i stvarati bolji svijet. A
u tom procesu i hodu mladima pomažu ne
samo njihovi roditelji, nego i sve odgojne institucije: od dječjih vrtića i
škola do sveučilišta. Odgojne i obrazovne institucije, naime, uvode đake
i gojence u nove spoznaje i uče ih zajedno živjeti i raditi. Pomažu im rasti u
znanju, krjeposti, dobroti i plemenitosti kako bi učenjem i osobnim zalaganjem
humanizirali vrijeme i prostor u kojemu žive. Stoga, Crkva s interesom prati
sve rasprave o odgojnim, obrazovnim i školskim temama, kao i o školskim
reformama. I smatra školu vrlo važnom i potrebnom institucijom u kojoj se uči ne
samo zajedno biti, učiti, vjerovati, razgovarati i slušati, već i međusobno se bolje
poznavati i poštivati. A tomu uvelike doprinose i školski satovi vjeronauka.
3. Ove godine, evo, navršavaju se dva desetljeća otkada je hrvatsko
društvo prepoznalo vrijednost vjeronauka kao izbornog školskog predmeta. Zbog
toga se Republika Hrvatska obvezala, temeljem Ugovora sa Svetom Stolicom o
suradnji na području odgoja i kulture (1996.), „u skladu s voljom roditelja ili
skrbnika jamčiti nastavu katoličkog vjeronauka“ (čl. 1). Dobro je ovdje
spomenuti kako su neka istraživanja pokazala da je dvadeset godina školskog vjeronauka
u sklopu „Hrvatskog nacionalnog
obrazovnog standarda“ (HNOS) dalo „vrlo pozitivan obol u vidu cjelovitog i
skladnog razvoja pojedinaca“. Valja, međutim, imati na umu da se školsko
odgojno djelovanje ne može smatrati „čudotvornim lijekom“ kojim bi se rješavalo
probleme suvremenog čovjeka i društva. No, dobro je uočiti da vjeronauk u
sklopu drugih predmeta i aktivnosti nacionalnog obrazovnog standarda doprinosi skladnom
razvoju pojedinaca, te služi humanizaciji vremena i prostora u kojem učenici
žive, uče i rade.
Poslužit ću se ovdje olimpijskim
znakovljem pa poželjeti da život, rad i odrastanje naših učenika prati duh
olimpijskog gesla „brže, više i jače“. Neka vaše svladavanje školskog gradiva,
zadataka i odgojni ciljeva, dragi učenici i mladi, bude sve brže i s više duha solidarnosti, razumijevanja, prijateljstva i ljubavi. A
vaše zauzimanje za ostvarenje istine, pravde, mira i slobode neka bude sve
dublje, svestranije i jače. Idealno
će biti ako se i onih pet olimpijskih krugova umreži i poveže. Istina, oni
simboliziraju pet kontinenata. U vašem slučaju međutim oni označuju tri životna
prostora koje obilježavaju vaš mladenački rast u obitelji, školi i župi,
povezano s dva dinamična i skladna stava rada
i molitve. Obitelj je, dakle, vaš „prvi krug“ koji je povezan i umrežen s
druga dva kruga škole i župe. A dinamiku njihove usklađenosti određuju dva
nezamjenjiva kruga rada i molitve. Poželio bih stoga neka tih pet krugova vašeg
životnog prostora i dinamike budu odraz vašeg osobnog zalaganja s blagoslovom
nebeske rose Duha Svetoga.
4. Dragi roditelji, učitelji, vjeroučitelji i odgojitelji. Dok vam ovim pismom zahvaljujem na vašem zauzetom odgojnom
i obrazovnom radu, uljudno vas molim i potičem budite ustrajni u tom časnom i
povjerenom poslu i zadatku. Pomažite mladima u traganju za smislom života. Otvorite
im vrata svoga srca i osluškujte pažljivo i strpljivo njihova pitanja. Znam kako to danas nije nimalo lako, jer zadaci
i pitanja o kojima mladi žele razgovarati vrlo su zahtjevni. Ali su i
ostvarivi. U tom vidu važna je životna povezanost i integracija spomenutih
krugova obitelji, škole i župne zajednice. Jer, dok im obiteljsko i školsko okružje
pomaže u proučavanju kulturnih i vjerskih korijena, kao i u spoznaji zakona
upisanih u prirodi i u ljudskoj naravi, župno druženje na kojem se hrane
Riječju i euharistijom pomaže im rasti u dobroti i plemenitosti. Budite radosni
dionici tih druženja i veselite se
uspjesima vaših učenika.
Crkva vas podržava u vašem odgojnom
zadatku, a mladi u vama gledaju svoje uzore. Razgovarajte stoga s njima kada se nađu u poteškoćama i problemima. Imajte
trajno pred očima kako ste vi presudni za njihove stavove i uvjerenja. Vi ste
zapravo njihova nezamjenjiva škola života. Jer, učenici uglavnom vjeruju i
poštuju ono što njihovi roditelji i učitelji vjeruju i cijene. Stoga završavam
poticajem ohrabrenja koje je sv. Pavao uputio svom učeniku Timoteju: „Propovijedaj
i uvjeravaj sa svom strpljivošću i poukom.. Raspiruj milosni dar Božji i izvrši
djelo blagovjesničko..“ (2 Tim 4, 2-5). Raspirujte, dakle, milosni dar i budite
dostojni svoga poziva i zahvalni za povjerenje koje vam se ukazuje. Neka vas u
odgovornom poslu prati Božja pomoć i zagovor sv. Krševana, vrsnog odgojitelja i
katehete svete Stošije. I neka vam nikada ne dojadi poticati svoje učenike na dobro, pa će i Bog blagosloviti vaš trud i
nastojanje.
Svima pozdrav i
blagoslov od Gospodina,
† Želimir, nadbiskup zadarski
