Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenog 1950.
Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija, stara kao i samo kršćanstvo.
Na blagdan Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.
Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom. To je, kako vjerujemo mi katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"
Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.
Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Otkrivenju ili Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone. Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.
U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije, a u teškim vremenima i nevoljama narod ju je molio za pomoć. Pouzdavajući se u njezin nebeski zagovor častili su je iz zahvalnosti kao "kraljicu Hrvata". Kroz povijest zazivali su je i "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvata).
Kasnije raseljeni po cijelom svijetu Hrvati su zadržali čašćenje Majke Božje pa danas ako na primjer nekome u Chicagu spomenete riječ "Hrvati", prvo što će vam odgovoriti bit će "Velika Gospa". Ona je Hrvatima ono što je Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov dan.
U Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatija spadaju među inima ona u Mariji Bistrici, Sinju, Aljmašu, Trsatu, Voćinu, Zadru (Belafuža) i Pleternici kod Požege.
Presveta Djevice Marijo,
Majko i Kraljice moja,
Tvojemu bezgrešnomu Srcu posvećujem i predajem sebe
i čitavo svoje biće, svoje misli, riječi i djela.
Raspolaži sa mnom i sa svime što mi pripada,
sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva,
za posvećenje Crkve i spasenje cijeloga svijeta.
Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog posvećenja,
da neopozivo pripadam svome Otkupitelju.
Daj da poput tebe slušam poticaje Duha Svetoga.
Neka se u meni, i po meni, uvijek i u svemu vrši volja Božja.
Amen.
Zdravo Marijo…
