Već trinaest stoljeća pjeva se po našim
crkvama uskrsna pjesma “Kraljice neba, raduj se!”. Raduj se Djevo,
kraljice Hrvata; naša majko, naša zoro zlatna. Zahvalni za dar uskrsne
vjere mi ćemo i ove godine jedni drugima čestitati uskrsne blagdane uz
poklik: Gospodin uskrsnu doista, aleluja! Zahvalni smo našim očevima i
majkama što su i u teškim razdobljima povijesti ostali vjerni Kristu,
Crkvi i svojim narodnim korijenima. A, nije bilo lako pred brojnim
protivnicima križa koji su ljude zavodili i odvodili, plašili i
progonili kako bi im vjeru zatrli, a narodna i kulturna obilježja
izbrisali. Ispunjeni vjerom u Uskrsnuloga, te sigurni u poklad vjere
koju su primili u baštinu, vjernici su znali da će ‘minuti bol i nestati
jad’, a iza svake nevolje i oluje ‘ponovno će sunce grijati i sjat’. Na
početku trećeg tisućljeća obitelji Crkve zadarske svjedoče istu radosnu
vijest spasenja: Uskrsnuo je kako je rekao, aleluja! Upirući svoj
pogled prema nebu, a nošene snagom Duha Svetoga, one se ne umaraju iz
sveg srca ponavljati i pjevati: “Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji
Sine!”.
2. Ovogodišnje uskrsno slavlje
bit će protkano i neposrednom pripravom na Drugi susret hrvatskih
katoličkih obitelji koji će se održati u marijanskom svetištu na Trsatu,
na treću uskrsnu nedjelju, 19. travnja 2015. godine. Tema tog susreta
je ”Obitelj nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske”. Zbog toga u
ovom uskrsnom ozračju odlazim molitvom i duhom do naših obitelji koje su
kao nositeljice života doista nada i budućnost Crkve i društva. Želim
skupa s njima zahvaliti Bogu Ocu za dar svetog sakramenta braka i
obitelji u koje temelje je ugrađena ljubav koja je ”velikodušna i
dobrostiva; ne zavidi i ne traži svoje, nego sve vjeruje, svemu se nada i
sve podnosi” (1 Kor 13, 4-7). Posebice smo zahvalni Božjem Sinu, Isusu
Kristu, što je čovjekom postao, pa tako iskazao osobitu počast toj
svetoj stvarnosti braka i obitelji. Učenjem Isusa Krista, koji je učinio
prvo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, Crkva je ljudsku instituciju
braka uzdigla na razinu sakramenta. I opisuje je riječima ”saveza” koji
Bog sklapa s čovjekom. A obilježja saveza su stabilnost i vjernost.
Budući da je Bog čovjeka stvorio kao slobodno i odgovorno biće, te
odredio da obitelj bude u službi života, njegova se stabilnost i
vjernost savezu događa u ”hodu”.
I kaže se da je brak stabilni savez
vjernosti u hodu koga se živi svakodnevno i u svakom trenutku. Njegovo
ostvarenje darovano je slobodi, ljubavi i odgovornosti dvoje supružnika,
kao i Božjem blagoslovu koga valja tražiti i izmoliti. Molitva je,
naime, privilegirano područje u kojem se sakrament braka krijepi i
ostvaruje. Stoga su hrvatski biskupi u Ninu 1979. godine usvojili
slogan: Hrvatska obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi! Zajednička
molitva, sveta misa i hodočašća izvrsna su i privilegirana mjesta
učvršćenja bračnog saveza. Neka i ovaj Drugi susret hrvatskih katoličkih
obitelji u marijanskom svetištu na Trsatu bude nadahnuće i poticaj
današnjim obiteljima da budu svjesne milosnog stanja koje im je Gospodin
u braku udijelio.
3. Ispunjeni tom uskrsnom vjerom,
donekle shvaćamo Petrove riječi da smo postali “rod izabrani,
kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen naviještati silna djela
onoga koji nas iz tame pozva k divnome svjetlu svome” (1 Petr 7, 9). A
liturgija uskrsnog bdijenja podsjeća nas na to da smo po krštenju
postali djecom Božjom, pa s osobitom zahvalnošću obnavljamo svoja krsna
obećanja i ispovijedamo vjeru u Isusa Krista, koji je “isti jučer,
danas i sutra”.
I kao što nas božićna noć svake godine
obraduje rođenjem djeteta Isusa koji donosi radost i toplinu, tako nas i
uskrsna noć raduje i veseli zbog otajstva njegove uskrsne pobjede.
Uskrsna noć, naime, pokazuje kako Bog ne može bitku izgubiti. On nikada
ne gubi. Uskrsno jutro zapravo objavljuje da je Božja uvijek zadnja.
Jer, Uskrs je pobjeda svjetla nad tamom, ljubavi nad zloćom, istine nad
lažima i duha nad materijom. Uskrsno pak jutro ispunja duše vjernika i
svake obitelji nadom i utjehom u Krista koji je nepomućeno svjetlo u
povijesti ljudskog mraka, središte i raskrižje povijesti, njezin smisao i
njezino otkupljenje.
Neka i ovaj Drugi susret hrvatskih
katoličkih obitelji u marijanskom svetištu na Trsatu, a u ozračju
uskrsnog vremena, pomogne obiteljima da postanu svjesne velikog Božjeg
plana s ljudima. Sve Kristove sljedbenike neka učini revnima i
raspoloživima pratiti i pomagati današnje obitelji kako bi Božji savez
sklopljen u sakramentu ženidbe ostvario višestruke plodove života,
stabilnosti i vjernosti. S dubokom vjerom i sviješću kako je to ”Božje
otajstvo uistinu veliko”, kako piše sveti Pavao svojim Efežanima (Ef 5,
21), završavam ovu uskrsnu poruku sa željom neka svaka nedjelja bude
mali Uskrs, dan obiteljskog druženja i izvor duhovne hrane koja naše
prolazne trenutke preobražava u sjeme vječnosti. Želim sretne blagdane
uz obilje uskrsne milosti i Božjeg blagoslova!
zadarski nadbiskup,
Želimir Puljić
