Zajedništvo se očituje u
različitosti osoba i karizmi.
Ukoliko
riječ zajedništvo promatramo etimološki zajedništvo jest za-jedno, dakle, ne jedno,
nego za-jedno. Ljude
ne možemo ukalupljivati: tražiti da budu isto pobožni, da isto misle itd.
Zajedništvo se očituje u različitosti osoba i karizmi. I Apostoli su bili
različiti u svojim karakterima, a zdušno su živjeli za Krista i Crkvu. Tako je
i svaki od nas dužan svojom različitošću pridonositi svojoj župnoj zajednici.
Naše zajedništvo mora biti: svi za sve. Pojedinačno ne možemo učiniti ništa,
ali kada smo zajedno možemo činiti čuda. Bog nas treba različite, treba nas s
našim posebnostima i originalnostima.
Zajednice
trebaju biti mjesta gdje ćemo jedni druge poštivati, saslušati jedni druge,
moraju biti mjesta međusobne potpore. Jedino na taj način čovjek može lakše
prebroditi životne kušnje.
Zajednice
moraju biti mjesta sigurnosti. Današnji je čovjek nesiguran u različitim
područjima svoga života: poslu, obitelji, životnim odlukama…
Kršćanske
zajednice trebaju buditi nadu.
Isto tako,
trebaju biti orijentir, one zajedno sa svojim pastirima orijentiraju svoje
članove, jer znaju put kojim se treba ići, zatim zajedno sa svojim članovima
prolaze taj put.
Ljudi su
potrebiti, stoga zajednica treba služiti svojim članovima i prije nego oni
postanu sposobni služiti drugima. Većina ljudi misli da je njihova situacija
jedinstvena, da je njihova nevolja najteža, da je njihovo vrijeme
najdragocjenije.
Zajednice
trebaju staviti ljude na prvo mjesto, poznavati potrebe svojih ljudi.
Ljudi žele uspjeh, zato zajednica mora svesrdno pomagati da njezin član uspije,
jer je to uspjeh cijele zajednice.
