12. 10. 2014.

Kateheza I. - „ZAJEDNIŠTVO“



Zajedništvo se očituje u različitosti osoba i karizmi.

Ukoliko riječ zajedništvo promatramo etimološki zajedništvo jest za-jedno, dakle, ne jedno, nego za-jedno. Ljude ne možemo ukalupljivati: tražiti da budu isto pobožni, da isto misle itd.  Zajedništvo se očituje u različitosti osoba i karizmi. I Apostoli su bili različiti u svojim karakterima, a zdušno su živjeli za Krista i Crkvu. Tako je i svaki od nas dužan svojom različitošću pridonositi svojoj župnoj zajednici. Naše zajedništvo mora biti: svi za sve. Pojedinačno ne možemo učiniti ništa, ali kada smo zajedno možemo činiti čuda. Bog nas treba različite, treba nas s našim posebnostima  i originalnostima.

 Zajednice trebaju biti mjesta gdje ćemo jedni druge poštivati, saslušati jedni druge, moraju biti mjesta međusobne potpore. Jedino na taj način čovjek može lakše prebroditi životne kušnje.

Zajednice moraju biti mjesta sigurnosti. Današnji je čovjek nesiguran u različitim područjima svoga života: poslu, obitelji, životnim odlukama…

Kršćanske zajednice trebaju buditi nadu.

Isto tako, trebaju biti orijentir, one zajedno sa svojim pastirima orijentiraju svoje članove, jer znaju put kojim se treba ići, zatim zajedno sa svojim članovima prolaze taj put.

Ljudi su potrebiti, stoga zajednica treba služiti svojim članovima i prije nego oni postanu sposobni služiti drugima. Većina ljudi misli da je njihova situacija jedinstvena, da je njihova nevolja najteža, da je njihovo vrijeme najdragocjenije.

Zajednice trebaju staviti ljude na prvo mjesto, poznavati potrebe svojih ljudi. Ljudi žele uspjeh, zato zajednica mora svesrdno pomagati da njezin član uspije, jer je to uspjeh cijele zajednice.