Kateheza III. - "Pođi s križanja svoga puta"

Cesta  

Ima jedna duga cesta, koja vodi sve do raja;
to je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi!

Ima jedno obećanje, da će opet doći ka nama;
to je obećanje vjere, ufanja i ljubavi!

Kada moraš sutra poći sa križanja svoga puta;
pođi putem, putem Krista, putem Krista i ljubavi!

·         Riječ Božja:

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Tko od vas, nakani graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.« (Lk 14,25 – 33)

  

U životopisima svetaca opisane su mnoge zgode. Tako je u životopisu Sv. Ivana od Siene zapisana ova zgoda. Kao mladić odlučio je postati redovnik i svećenik. Nešto ga vuklo, ali je bilo i mnoštvo misli koje su ga odvraćale od njegove želje. Nikako se nije mogao odlučiti. Bi ili ne bi, stalno mu se vrtjelo u glavi. U njemu se vodila bitka. Opisuje sam: Jedne noći nije mogao spavati. Odjednom ga zahvati neka sila i odvede ga na jedno čudno mjesto. Pred njim je stajao jedan jedini put. Bio je blatnjav, a imao je puno križanja. Odjednom opazi Isusa kako ide tim putem. Sagnuo je glavu i kao da traži gdje će stati na tom blatnjavom putu. Na kraju puta daleko i visoko vidi on jedno sjajno svjetlo. Gledao je u tom noćnom viđenju Isusa kako na kraju puta ulazi u to sjajno svjetlo. Najednom opazi Mariju. I ona ide tim putem. On gleda po putu i pogledom traži otiske Isusovih stopa. Korak po korak po otiscima prilazi i gubi se u onom sjajnom svjetlu. Ide Sveti Josip. Polako kao i Marija korak po korak po otiscima Isusovih stopa. Gleda on i vidi i apostole. Jedan za drugim, korak po korak i ulaze u ono sjajno svjetlo. Gleda opet Sveti Ivan i vidi veliko mnoštvo, idu jedan za drugim. Vidi jednog starca i on ide polako. Na jednom križanju začuje se plač djeteta. Glasno zove: „Djede, djede, dođi k meni! Podigni me iz ovog blata." Starac se okrene, podigne pogled i skrene prema unuku. Kad gaje podigao iz blata, htjede se vratiti na put, ali ne može više naći otisaka Isusovih stopala. Gleda Sveti Ivan i misli: „Kuda će sada ovaj starac?" Starac ode za svojim unukom. Vidi Sveti Ivan dalje - ide muž polako, oborene glave, ali na jednom križanju zovne ga njegova žena. „Skreni k meni. Kud si se uputio? Ja sam tvoja žena." Ode muškarac ženi i kad se htio vratiti na put, nema više otisaka Isusovih stopa. Vidi dalje svetac, ide jedan mladić. Pomno prati otiske Isusovih nogu. Na jednom križanju, eto neke djevojke. Vikne mladiću: „Kuda ćeš, dođi k meni, ja te volim." Mladić okrene glavu i skrene k djevojci, ali ni on više nije mogao naći otiske Isusovih stopa pa ode s djevojkom. Vidi svetac, ide i neka djevojka. Ode djevojka k mladiću. I vidi svetac, ide nepregledno mnoštvo, idu jedan za drugim, ali na svakom križanju skreću jedan nadesno, jedan nalijevo. Najednom opazi svetac Svetoga Franju Asiškog. Ide i on po otiscima Isusovih stopa, a s križanja ga dozivaju otac i majka, no on ne podiže niti glavu i slijedi Isusove stope. S drugog križanja zovu ga njegovi kolege, momci. Sveti Franjo niti ne podiže glavu nego ide dalje. Najednom križanju zovu ga djevojke: „Dođi i zabavi se s nama",. Sveti Franjo nije niti podigao glave. Ide i slijedi otiske Isusovih stopa. Penje se putem i gubi se u onom svjetlu na kraju puta. Kad to opazi Ivan, zaželi slijediti put Isusov kao i Sveti Franjo. Postao je redovnik, franjevac i veliki svetac Ivan od Sienne.

Ako smo pažljivo slušali Evanđelje, primijetili smo kako je Isus bio na putu, a za njim silno mnoštvo, kako to opisuje Sveti Luka u svom evanđelju. Isus se okrenuo mnoštvu i doviknuo: „Ako tko hoće za mnom neka ostavi oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre pa i svoj život. Onda može biti moj učenik. Neka uzme na se svoj križ i neka me slijedi." Nije Isus mislio sada rastavljati djecu od roditelja ni one u ženidbi ni braću i sestre, nego je htio naglasiti da nas te zemaljske veze ne smiju odvesti s njegova puta. Zato ako nas ovo zemaljsko otrgne od Boga, onda je bolje to ostaviti, baciti od sebe, jer ionako ćemo jednom to morati ostaviti.