U svijetu je žurba, sve jurnjava neka.
malo tko misli
što ga na kraju puta čeka.
Moram još ovo i ono moram.
Moram još nabaviti neke stvari,
a ne vidi da život prolazi
i da iz dana u dan stari.
Kada ima jedno, za drugim žudi,
za tjelesna se dobra trudi i radi,
a kada starost dođe, čovjek se pita
u što su mu prošli dani mladi?
S vremena na vrijeme se sjeti
da osim tijela i dušu ima.
Osjeti da ga pustoš i praznina
bolno stežu u grudima.
Ali se uporno čovjek uvjerava:
”Na dušu ću misliti kad ću ostarjeti.
Sada još za dušu vremena nemam!
Još mnogo toga želim ostvariti.
No dođe nevolja, bolest dođe;
sve bogatstvo mu pomoć ne može.
tada on k nebu podiže ruke
i pita: ”zašto, o, Bože?”
Kada bi Bog bio čovjek,
nad nevjerom ljudskom bi proplakao i
pitao: ”Zar ne znaš koliko te ljubim
i koliko sam puta te zvao?
Zar ne znaš da sam žrtvovao svog Sina,
da bi spasio, čovječe, tebe!
Ali ti si mi okrenuo leđa
i mislio si samo na sebe.
Nisi mislio na svoju dušu
koja će jednom pred mene stati,
a ja sam te Duhom Svetim zvao
i Riječ moju si trebao znati.
Sada me pitaš: ”Zašto?”,
a nisi mi život svoj dao!
Još ti jednu priliku pružam
i ne reci da nisi znao!
Pozovi Isusa u svoj život!
Neka ti Sin moj Spasitelj bude,
jer moja je najveća želja
da žrtvom svojom spasi sve ljude!
Reci mu grijehe svoje,
od Njega oproštenje traži i moli!
On je umro za tebe,
jer te ljubi . jer te voli!
Ne budi više sam.
U moj dođi zagrljaj,
jer prolazno je blago svijeta
i ništavan je njegov sjaj.
Ali Bog nije čovjek!
On šalje glasnike svoje:
On šalje tebe i mene,
sluge i sluškinje svoje.
Da razglase Radosnu vijest,
da ljubav Božju objave,
da se grešnici obrate
i jedinog, živog Boga slave.
Da sutra ne pitaju: ”Zašto?”
Da za nevolje Boga ne krive,
već da uz Božju pomoć
po Božjoj riječi žive.
A Gospod će Duhom Svetim ih voditi.
Neće im svoju milost uskratit.
Duša , koju Bog im je dao
opet će se svome Stvoritelju vratit.
(Izvor: Preuzeto s internetskih bespuća)
