Zašto prozivate moga Gospodina? Što vam je učinio? Niste li ga potjerali iz škola, zabranili molitve, kriminalizirali svećenike i njegovu Crkvu? Zašto ga sada prozivate? Rekli ste da ga nema i da je sve to bajka. Dali ste ipak svoje bajke, djecu zatrovali prljavim sadržajima, borite se da vjeronauk nestane, od adventa napravili perverzne gozbe a od Božića pijanke i tulume. Što vam je sada moj Gospodin kriv?
Pitate se gdje je bio to jutro. Bio je sa tom djecom i držao ih za ruku a ona su bila na njegovu Križu. I hrabra učiteljica. I ona je bila na križu. Nemojte pričati o nepravdi jer to dijete moj Gospodin nije oteo nego skrio, od nas, od svijeta. Nije nestala, sada je na sigurnom. Od nas, od svijeta kojem nije stalo do djece. Od društva koji se boji djece više nego bombi. Koji ubojstva djece smatra ljudskim pravom. Kojeg li paradoksa užasnoga, majčina utroba je najnesigurnije mjesto za život danas. Možete postaviti tisuće kamera i zaštitara u škole i na igrališta ali ako nam srce bude daleko od Boga, đaba nam sve ideje i sigurnosti svijeta.
Ne tražimo krivce izvan nas, ne prozivajmo Gospodina. Živimo danas, ljubimo do iznemoglosti. Ne odgađajmo zagrljaj i puse za sutra jer sutra ne postoji i možda sutra više neće biti. Nema posla prečeg od djeteta, ne postoji dijete previše jer ako je djece previše, to je kao da kažete da je previše cvijeća. Ako te dijete zove, gdje god da jesi, stani, javi se. Odgodi sastanak, put. Ne propusti rođendan, priredbu, utakmicu jer sutra nam nitko ne jamči. Živi za taj pogled, za te oči, za taj osmijeh. Ne znamo koliko nam je darovano.
Ne budite grubi ni prema kome, ne znate kakve borbe vodi. Ne odgađajte ništa, jer vrijeme nije vaše. Imate samo sada. Ljubite sada! Ne bojte se djece, oni su posljednje utočište dobra, posljedni trag Boga na zemlji. Čuvajte ih više od svega. I ne prozivajte dakle moga Gospodina. Pustite dječicu Njemu jer takvih je kraljevstvo nebesko. Bog za ništa nije kriv. Krivi smo mi jer nismo dovoljno ljubili. Sve ljude. Samo Bog ima pravo oduzeti život jer On ga je dao. Dijete nije umrlo, dijete je zaspalo, Gospodin ju je skrio dok prođe ova mora, da ju zaštiti. Od nas, od svijeta. Takvih je kraljevsto nebesko.
Izvor: Krešimir Josip
