Kako stvoriti što bolji sustav obrazovanja u današnje vrijeme. U vrijeme apsolutno ludo po pitanju tehnološkog razvoja. Vrijeme koje iz nas treba izvući ono najbolje i najkreativnije. Kod nas, umjesto da djeci pružimo najviše i najbolje što znamo, mi ih i dalje guramo u sustav koji briše svaku individualnu potrebu i sposobnosti učenika. Težimo većem broju učenika u razredima, izjednačavamo ih u obrazovanju, od izvrsnih radimo prosjek itd. Zašto to radimo, razlog je jednostavan i traje već godinama. Obrazovanje je za državu izgleda, nužno zlo i preveliki trošak za proračun. Od broja učenika uvijek će isplivati oni najbolji bez obzira na sve, a ostali trebaju biti prosjek. Lovimo pijesak u šake otvorenim prstima pa što ulovio, a pijeska je sve manje. Ovo sad je samo pokušaj da se učitelje ulovi na udicu povećanja plaće kroz neke dodatke, da se pokuša skresati kolektivne ugovore i na kraju smanjiti broj učitelja i time rasteretiti proračun. Drugog objašnjenja nema. Onaj koji nikada nije radio s djecom, ne zna koji je psihički napor odraditi 5 školskih sati dnevno ( ako je za redom to je maltene ubojstvo). Rad s djecom nije isto kao i sa studentima, nije isto kao i s odraslima, to je sasvim druga dimenzija, pogotovo s današnjom alfa generacijom.
Da bi tu djecu pokušali usmjeriti u što boljem pravcu trebamo zadovoljiti jako mnogo parametara, a to sve iziskuje pravu i bitnu reformu, reformu koja će tražiti puno ulaganja u ljude, a u konačnici donijeti prosperitet toj djeci, a na kraju krajeva i samoj državi, no za to treba vrijeme.
Moramo krenuti od svakog učenika i pokušati se što više prilagoditi individualnim potrebama i sposobnostima učenika. To podrazumijeva da nisu svi isti i da svatko gradivo savladava na svoj specifičan način u tom dijelu su mali razredi ključ. Preko toga bi se učenje trebalo odvijati uz pomoć interaktivnih i inovativnih tehnologija koje bi poticale razvoj kreativnosti i samostalnog razmišljanja.
Sam sustav treba biti fleksibilan kako bi se prilagodio životnim situacijama učenika kako bi im omogućio fleksibilnost i mogućnost prilagodbe svom ritmu učenja.
Samo učenje kroz nastavni proces trebalo bi se provodilo kroz timski rad, suradnju i interakciju, a sve s ciljem razvijanja socijalnih vještina i međuljudskih odnosa. Sam fokus obrazovanja mora biti praktična primjena naučenog ili stjecanje vještina koje su tražene.
To su samo neki elementi koji bi omogućili stvaranje obrazovnog sustava prilagođenog učenicima i njihovim individualnim potrebama, podržavao bi kreativnost, razvijao društvene vještine koje bi pripremale djecu za tehnološki razvoj koji ide naprijed brzinom koju ne možemo ni sanjati. Sve reforme do sada imale su samo segmente svega navedenog, ali ključne stvari uvijek su gurale u stranu i jednostavno im nisu dali priliku. Ključna poveznica ovih elemenata je zadovoljan učitelj, učitelj koji će dati svu svoju kreativnost u napredak djece, a pritom neće trčati za postocima na plaći, nego će u startu biti adekvatno plaćeni za rad s djecom, mladima i budućnošću zemlje. 😎🇭🇷🇪🇺
