BOKANJAC
Poštovani župljani!
Približava
se svečani i radosni dan „što ga učini Gospodin“, te nakon dvadeset punih
godina iz montažne ulazimo u novu crkvu sv. Pavla u Novom Naselju.
U
protekle dvije godine trajala je izgradnju nove crkve koja je privedena kraju.
Do dana posvete crkve dovršit će se unutarnje uređenje: postavljanje kamenih
ploča na pod, kameni oltar i besjedište, ozvučenje i djelomična rasvjeta.
Tijekom travnja trebaju stići drvene klupe i ormar za sakristiju, preostala
rasvjetna tijela, a završit će se i postavljanje kamena na ulaznom stubištu.
Za ovaj veliki i povijesni događaj u Župi
Bokanjac pripravljat ćemo se trodnevnom duhovnom obnovom koju će predvodit fra Žarko Relota i don Dario Tičić
od 25. – 27. ožujka, s početkom u 18,00 sati. Sve Vas srdačno pozivam na milosne dane za
našu župu kada ćemo s posebnim nakanama moliti za naše obitelji, djecu i mlade,
dobročinitelje, kao i za našu pokojnu braću i sestre.
Središnji događaj posveta crkve je u subotu 30.
ožujka 2019. u 11,00 sati
koju predvodi msgr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup.
Nakon svečane službe Božje počastit ćemo
ispred nove crkve sve sudionike ovoga slavlja fritulama, kroštulama i pićem.
Ovom prigodom sve Vas srdačno pozivam na
duhovnu obnovu, svečanost posvete naše nove crkve sv. Pavla, i na Vašu pripomoć
kao domaćina u čašćenju sudionika slavlja.
Sve Vas preporučam našem nebeskom
zaštitniku sv. Pavlu.
S poštovanjem
don
Srećko Petrov, župnik
Mali uvod u obred Posvete crkve:
POSVETA CRKVE
Sam obred posvećivanja crkve ima nekoliko svojih važnih
dijelova koje navodimo onim redom kako su opisani u Rimskom
pontifikalu:
1) Ulaz u crkvu. Ako je riječ o
crkvi mu kojoj se dosad nisu slavila otajstva, ona se otvara posebnim obredom
pred crkvenim vratima. Narod se okupi ispred crkve. Nadbiskup predvodi uvodnu
molitvu. Zatim predstavnik izvođača radova predaje ključ (popis radnika,
Građevinsku knjigu...) nadbiskupu koji će ključ predati župniku da otključa
crkvu. Najprije ulazi nadbiskup sa asistencijom i svećenicima a zatim narod.
Pjevaju se predviđeni psalmi. Kada narod uđe u crkvu nadbiskup blagoslovi vodu
kojom će poškropiti zidove crkve i novi oltar.
2) Bogoslužje riječi. Čitanja za misu
posvete crkve izabiru se iz Lekcionara, a propisano je da se kao prvo čitanje
uvijek čita odlomak iz Nehemije koji opisuje narodni zbor u Jeruzalemu nakon
povratka iz babilonskog sužanjstva (Neh 8,1-4a.5-6. 8-10).
3) Posvetna molitva i pomazanje crkve i oltara. Nakon homilije i
litanija svih svetih slijede posebni obredi koji se sastoji od četiri dijela, a
u središtu im je oltar bez čije se posvete crkva uopće ne može posvetiti.
a) Najprije se oltar pomazuje uljem da bi tako postao
znamen Krista – Pomazanika i Glave crkve, a onda se istim uljem pomazuju zidovi
ili stupovi („stijene“) crkve na mjestima označenima križem. Taj čin pomazanja
simbolizira jedinstvo Glave i tijela Crkve, te označuje da je ona slika svetoga
grada Jeruzalema.
b) Na oltaru se pali tamjan koji simbolizira Kristovu
žrtvu koja se u otajstvu nastavlja i s našim molitvama uzlazi Bogu na ugodan
miomiris. No, isti taj kâd koji uzlazi prema nebu spušta se i prema zemlji.
Udišemo ga nosnicama te on simbolizira i primanje Božjega daha života po kojemu
čovjek načinjen od zemlje postaje živa duša (usp. Post 2,7).
c) Pokrivanje oltara bijelim platnom
simbolizira ujedno i pripremanje stola za gozbu večere Gospodnje kao i slavlje
spomena na njegovu smrt, ukop i uskrsnuće koje toj večeri daje konačni smisao.
d) Donošenje upaljenih svijeća na oltar, a
potom i rasvjeta cijele crkve, upozorava da je Krist „svjetlost na
prosvjetljenje naroda“ (Lk 2,32) te da njegovim sjajem odsijeva Crkva i po njoj
svekolika ljudska obitelj.
4) Slavlje Euharistije. Gore navedeni
obredi specifični su čini vlastiti slavlju posvete crkve. No, oni ipak nisu
njezin najvažniji dio. Svi dosada obavljeni čini samo su priprema za
slavlje Euharistije kojom se očituje glavni cilj za koji je sagrađena crkva i
podignut oltar kako se, među ostalim, moli u posvetnoj molitvi: “Ovdje nek
tvoji vjernici oko žrtvenog stola slave vazmeni spomen Kristov i hrane se na
gozbi njegove riječi i tijela.“
