Što novoga donosi kurikul katoličkog vjeronauka i koji je argument da je vjeronauku mjesto u školi, aktualno pitanje društvenih medija u današnjoj Hrvatskoj.
Vjeronauk je odgojni predmet, a odgoja nikad previše. Kad učenici rastu u visinu odnosno kad se fizički razvijamo i rastemo, jednako tako je jako važno da se duhovno i moralno odgajamo, odnosno rastemo i razvijamo. Upravo je tu uloga vjeronauka u školi. Suvremena škola treba omogućiti cjeloviti odgoj. U njega ulazi ostvarivanje potencijala intelektualnih, ali onda tako i moralnih i duhovnih potencijala i u tom smislu vjeronauk daje vrlo važan doprinos. Sadržaj i ciljevi katoličkog vjeronauka, dakle ono što se na vjeronauku uči i govori, upravo su i ciljevi škole: dostojanstvo ljudske osobe, izgradnja savjesti, duhovno-religiozne, etičko-moralne savjesti, dakle, govorimo o vrijednostima.
Na pitanje zašto vjeronauk u školi, zato što nauk katoličke crkve i kršćanska antropologija učenika odgajaju. Učenik usvaja temeljne odgojne vrijednosti i roditelji imaju pravo na vjerski odgoj svoje djece. Vjeronauk u školama upravo omogućava roditeljima to pravo da oni odgajaju djecu u skladu s onim vrijednostima koje i oni imaju. Naše je društvo malo, kao i svi mi, opterećeno prošlošću te stoga nismo slobodni do kraja.
Zbog toga neka pitanja koja smo trebali riješiti, rješavamo dan-danas. Ono što me žalosti, to je malo i na grbači naše djece. Vjeronauk je izborni predmet i odabiru ga oni koji žele. Vjeronauk je predmet koji je jako širok. On ima kontakt sa svim drugim predmetima: biologija, povijest, umjetnost, glazba, hrvatski jezik. To je predmet koji djeca ne moraju "bubati", djeca ga vole, dobiju se lako ocjene.
Na često pitanje zašto vjeronauk u školi slobodan sam reći da je Katolička Crkva ta koja je osnivala škole i fakultete na našim prostorima, te zalagala se za pismenost i napredak Hrvata i drugih naroda. Upravo zato ne vidim zašto ne bi bio u školi kao izborni predmet. Mislim da može samo pomoći mladim ljudima da dođu do svojeg ja, do svojih razloga.
Udžbenici za katolički vjeronauk su instrumenti, pomagala, nastavnicima i djeci. Moraju biti lijepi, privlačni i korisni, oni moraju biti ti koji će ih zainteresirati da postavljaju pitanja i traže odgovore.
Katolički vjeronauk je uvijek na leđima vjeroučitelja. Zar nije sve na leđima onoga tko nešto donosi i prenosi. Od političara do glazbenika, koliko je netko autentičan u nečemu, toliko onda uspije prenijeti i poruku.
Zašto vjeronauk u školama? Istaknut ću mnoge pozitivne plodove vjeronauka u školi. On je izraz pluralističkog društva, budući da društvo mora roditeljima omogućiti da participiraju u odgoju svoje djece. Vjeronauk se nikome ne smije nametnuti. Na primjer, u nekoj gimnaziji ne možete natjerati osamnaestogodišnjaka da on uz 18 predmeta ide na nešto što ne želi, a često imamo oko 78% učenika koji idu na vjeronauk.
Vjeronauk kao izborni predmet, na ovaj ili onaj način postoji u svim zemljama EU-a, osim u Sloveniji. Primjerice u Austriji je obvezan predmet, a roditelji mogu tražiti izuzeće. To radi samo 14% roditelja. Poruka današnjim medijima u Hrvatskoj: čemu izmišljanje tople vode.
Kod nas katolički vjeronauk postoji u obrazovnom sustavu 200 godina, a u 50-im godinama prošlog stoljeća je izbačen iz škole. U pravilu su ga iz škole izbacivale totalitarne ideologije na primjer, komunizam. U kojoj god državi da je došao navedeni totalitarni režim, vjeronauk je izbačen iz škole.
Vjeronauk je jedan od najvećih demokratskih izraza pluralizma, te i odvojenosti crkve od države, da vi možete djeci i njihovim roditeljima ponuditi da oni koji žele, izaberu. Kao što sam naveo, ne smije se nametnuti.
