Nešto malo da i ja o ovoj aktualnoj temi prozborim.
Advent je još jedan od naziva koje smo izgubili, čini mi se, zajedno s nizom drugih aktivnosti i pojmova vezanih uz Božić. No, još uvijek nam je na raspolaganju došašće. Došašće je lijepa hrvatska riječ, tako da ja rijetko rabim riječ "advent". Slobodan sam primijetiti da se Advent danas doživljava više kao neko mjesto, a ne vrijeme. Sve je gore i gore. Advent u svakom gradu, selu i ulici.
Duboko sam uvjeren da je sadržaj Božića i za mnoge koji se doživljavaju vjernicima folklor i tradicija i "obavljanje" nečega što se treba u tim danima obaviti. Kod nas se to kaže "obavili smo" i osobno prema tom izrazu osjećam gađenje.
TKO NAM JE UKRAO BOŽIĆ? GRINCH?
Ovih dana prolaznicima u ukrašenom Zagrebu upitani su na što ih asocira Božić. Davali su različite odgovore - darovi, šoping, gužve, praznici, nakiti, bor, snijeg, djed mraz, domjenci, zabava, odmor... Dakle, uobičajena slika Božića kakvu svakodnevno gledamo na TV-u i svugdje oko sebe.
Gužve, jurnjava i kupovina obilježile su Advent u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Zadru... Da, onaj u Zagrebu kažu da je opet najbolji i hit destinacija u Europi. Pa u Varaždinu, Čakovcu, pa onda posebno u Starom gradu u Čakovcu, pa i Prelogu... Svugdje su „Adventi“.
Hrvatski će građani uoči Božića potrošiti oko 11 milijardi kuna u različitim šoping centrima i trgovinama. Uglavnom na stvari koje nam nužno ne trebaju, poput ukrasa, usiljenih darova, igračaka…
Mnogi će se zadužiti kako bi sve to kupili jer žele biti u trendu i ne žele zaostajati za susjedima. Drugi pak ionako imaju previše novca pa im je Božić izlika za novu odjeću, skupe darove, luksuzne večere i putovanja u inozemstvo. Oni siromašniji pokušati će skrpati kraj s krajem, kako bi osigurali bogatiju obiteljsku trpezu i tješiti se time da potrošnja ionako nije bit Božića.
Danas Božić slave svi, pa čak i oni koji nemaju pojma zašto se on uopće slavi. Mali Isus koji se prije nešto više od dvije tisuće godina s Neba spustio na zemlju i postao čovjekom, kako bi okusio sva naša iskušenja i pokazao nam da se – unatoč svemu – može ostati uzdignute glave i biti dobar, gotovo je postao nevažan. U ovoj silnoj predblagdanskoj gužvi, zaboravili smo na to djetešce iz betlehemske štalice. A ako ga se i sjetimo, onda je to više-manje na razini folklora i umjetnosti.
Međutim, pitanje je – možemo li uopće pronaći pravi Božić!? Svakako bi bilo dobro provjeriti u kolikoj su mjeri moje vlastito srce i pamet zahvaćeni komercijalizacijom i kičem, folklorom i niskim strastima (npr. u šopingu i jelu/pilu).
Neka vam je blagoslovljen duhovni hod u ovogodišnjem Došašću.
