To je ono što imam na umu kad
kažem da su učitelji „kamen-temeljac” društva. Međutim, učiteljski, a tako i
vjeroučiteljski posao, nije za svakoga. Dobar vjeroučitelj mora biti
discipliniran i vješt u upravljanju vremenom, planiranju i obavljanju nekoliko
zadataka odjednom. Vjeroučitelj mora biti kreativan, marljiv i osjetljiv. Ako
dobro kontrolirate grupu učenika, ako vam dobro idu javni nastupi i lako
privlačite interes publike, tada biste mogli biti odličan učitelj i(ili) vjeroučitelj.
Naravno, ne smijemo zanemariti ovdje kod vjeroučitelja njihovu duhovnu
dimenziju, zbog čega oni imaju i specifični poziv, te povjereni mandat Crkve.
1)
BEZ UČITELJA, A TAKO I VJEROUČITELJA, NE BI BILO
NI LIJEČNIKA, INŽENJERA, PRAVNIKA, EKONOMISTA…
Ljudi često zaboravljaju da iza svakog liječnika, inženjera
ili pravnika stoji mnogo učitelja. Učitelja koji su ih naučili brojeve,
abecedu, tablicu množenja itd. Da nikad niste imali učitelja koji vas je naučio
pisati i izbjegavati gramatičke greške, tad biste zvučali posebno neobrazovano
pri pisanju službenih prijedloga, memoranduma, motivacijskih pisama, e-mailova,
te vjerojatno ne biste bili toliko uspješni. Učionice su pune budućih radnika,
liječnika, inženjera, glumaca, policajaca, političara, pravnika, socijalnih
radnika, majki, očeva te čak i budućih učitelja. Učitelji doslovno oblikuju
budućnost naroda. Negdje u tom procesu oni stvaraju pozitivan utjecaj na
budućnost.
2)
VJEROUČITELJI SVAKOGA DANA NAUČE NEŠTO.
Vjeroučitelj mora otprilike sat vremena govoriti pred
skupinom darovanih bića – djecom. Da bi mogao otprilike sat vremena pričati o
nekoj tematici i odgovarati na pitanja znatiželjnih, vjeroučitelj mora duboko
poznavati i razumjeti temu. Za jednu je lekciju potrebno od tri do četiri sata
pripreme. Tijekom pripremanja lekcije vjeroučitelj uvijek nauči nešto novo. Čak
i ako ne nastavi svoje osnovno obrazovanje, vjeroučitelj kontinuirano uči nove
stvari o vjeronauku koji poučava, o samome sebi i o ljudima općenito.
3)
VJEROUČITELJI SVAKODNEVNO POTIČU IZVRSNOST.
Svako dijete ima neki talent koji mora biti prepoznat,
cijenjen i koji treba dalje razvijati. Vjeroučitelji isto kao i ostali učitelji
određuju koji je djetetov talent i pomažu mu da ga razvije. Vjeroučiteljeva je
zadaća da učeniku osvijesti vlastitu inteligenciju. Poučavanje učenika novim
tehnologijama i načinima predstavljanja i surađivanja s drugima zaista je
uzbudljivo.
4)
UČITELJI KAO I VJEROUČITELJI POUČAVAJU MNOGO
VIŠE OD AKADEMIKA.
Razmislite o djetetu koje ima poteškoća u školi. Vi stalno radite nasamo s njim i pokušavate mu pomoći da shvati određeno gradivo. Teško je gledati frustrirano dijete kako naporno radi i još ne razumije o čemu se točno radi. I zatim se dogodi onaj čaroban trenutak, ono „paljenje žaruljice”. Dijete odjednom može pročitati rečenicu na papiru. Osmijeh na njegovu licu je neprocjenjiv.
Učitelj stoji iza svojih učenika kad nitko drugi to ne može. On im pruža vodstvo u teškim vremenima i izvodi ih iz tame.
5)
POUČAVANJE JE NAJKREATIVNIJA PROFESIJA.
Postići da netko shvati ono što vi već razumijete težak je
zadatak, pogotovo kad publika nije dobro raspoložena za slušanje. Svatko ima
vlastiti način razmišljanja i razumijevanja. Stajati u učionici punoj učenika i
istodobno objašnjavati neki koncept kreativan je posao. Vi se zaista morate
koristiti kreativnim metodama poučavanja i primjerima iz života da bi se učenici
mogli s njima povezati i razumjeti ih. Vjeroučitelji rade sve što je u njihovoj
moći da učenici shvate lekciju koju poučavaju tog dana.
Izvor: bamuengine.com
