Teško da bi ste našli, iako možda jesu takva vremena, ijednog Zadranina,
a da vam ne zna odgovoriti na pitanje – tko je Sveta Stošija? Tko je ta
žena kojoj se Zadrani mole i čije ime zazivaju kada im je najteže.
Ukratko, odgovor bi bio da je Sveta Stošija mučenica, zaštitnica grada
Zadra do koje Zadrani iznimno mnogo drže. A da je tome tako svjedoči i
jedna stara zadarska tradicija držanja božićnog drvca u domovima i crkvama do
blagdana Svete Stošije, 15. siječnja.
Sveta Stošija, odnosno sveta Anastazija – zaštitnica grada Zadra, bila
je, priča tako legenda, Rimljanka iz visoko rangirane patricijske
obitelji. Ova djevica, udovica i mučenica, još iz doba cara
Dioklecijana, kršćansku je vjeru primila od majke.
Unatoč tome što to nije željela, udali su je za rimskog patricija
Publija. Ona je ipak, bogobojazna kakva je već bila, čvrsto odlučila
ostati djevica, zbog čega ju je njezin duboko uvrijeđeni suprug zatvorio
u kućnu tamnicu i mučio glađu. Teške životne trenutke ublaživao joj je
pismima podrške i ohrabrenja zadarski mučenik i svetac, Sveti Krizogon,
odnosno Krševan, koji je također jedan od četvero zaštitnika našega
grada.
Nakon smrti muža Stošija se oslobodila kućne tamnice i sve svoje imanje
razdijelila je siromasima , a svoj život posvetila skrbi za progonjene
kršćane.
Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana sve do njegove mučeničke
smrti u Akvileji, naselja na rijeci Natisone, deset kilometara od
Jadranskog mora. Životni put je zatim vodi u Sirmij, današnju Srijemsku
Mitrovica, odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij.
Međutim, zbog nesebičnog pomaganja zatočenim kršćanima i zbog svoje
ustrajnosti u vjeri i ona je zatočena, da bi potom 25. prosinca 304.
godine spaljena na lomači.
Na suđenju je, kazuje dalje legenda, kada su je pitali o očevoj baštini,
izjavila da je zlatne i srebrne kipove poganskih božanstava, koje joj
je ostavio otac, pretopila u novac kojim je pomagala progonjene kršćane.
Dok je veliki plamen lomače sažigao i topio Stošijino tijelo u mukama,
ona je u zanosu pjevala jer je plamen ljubavi prema Kristovoj vjeri bio
jači od onog plamena koji je u vatrenom prstenu okovao njezino tijelo.
Pokopana je nakon sve te muke u Sirmiju, da bi u 5. stoljeću njezine
relikvije preko Rima prenesene u bizantski Carigrad, odnosno današnji
Istanbul.
U znak priznanja, kao nagradu za postignuti mir između zaraćenih Karla
Velikog i Bizanta, bizantski je car Nicefor zadarskom biskupu Donatu
poklonio, 810. godine, moći mučenice Anastazije, koje je zadarski biskup
pohranio u tadašnjoj bazilici Sv. Petra, odnosno današnjoj zadarskoj
katedrali, koja od tada nosi njezino ime Katedrala Svete Stošije.
Interesantna je i činjenica da ime Anastazija na starogrčkom znači
“uskrsnuće”. Štovanje Sv. Anastazije brzo se proširilo, tako da je uz
najpoznatije ranokršćanske mučenice uvrštena u Rimski Kanon i u litanije
Svih Svetih.
Vjerujući da oslobađa od otrova, Grci je nazivaju pharmakoyltria, za
razliku od Slavena za koje je uzorešiteljica, jer pomaže zatvorenicima i
oslobađa ih od okova. Budući da se njezino mučeništvo poklapa s
Božićem, u nekim se krajevima uvriježilo vjerovanje da je Sv. Anastazija
bila primalja pri Isusovu rođenju, pa joj na slikama u ruke stavljaju
škare, koje će kasnije Svetici pribaviti i epitet zaštitnice cenzure
tiska. Pritom je nerijetko prizivaju bolesnici s glavoboljama i
bolestima u grudima.
Biskup Donat započeo je u 9. st. pregradnju stare zadarske ranokršćanske
katedrale i njezino skupocjeno opremanje. U dnu sjeverne lađe sagradio
je kapelu Svete Stošije i u nju smjestio mramorni sarkofag isklesan od
sivkastog mramora, preuzetog s rimskog foruma na kojem je izgrađena i
sama katedrala.
Na posve jednostavnom sarkofagu uklesan je križ i posvetni natpis: “IN
NOMINE SANCTE TRINITATIS. HIC REQVIESCIT CORPUS BEATE SANCTE ANASTASIE.
DE DONIS DEI ET SANCTE ANASTASIE DONATVS PECATVR EPISCOPUS FECIT. DEO
GRATIAS”, što bi u prijevodu značilo: “U ime Presvetog Trojstva. Ovdje
počiva tijelo blažene Svete Anastazije. Na dar Bogu i Svetoj Anastaziji
Donat grešni biskup učini. Bogu hvala.”
Najljepši sačuvan Stošijin kip je onaj s nekadašnjeg oltara iz crkve
Svetog Donata, kojeg je u mramoru isklesao Antonio Corradini 1713.,
poznat po nevjerojatnoj vještini oblikovanja tijela pod tunikama i
velovima. Mlađahna svetica u ruci drži plamen, simbol svog mučeništva.
Najveći spomenik na čast Svete Stošije je naravno zadarska katedrala,
koja plijeni svojom arhitekturom i izvedbom, a koja je najveća
dalmatinska katedrala duga 50 i široka 18 metara. Jedno zvono na
kampanelu tj. zvoniku zadarske katedrale posvećeno je svetoj Anastaziji i
na njemu je natpis Anastazija. Premda se u Rimskoj crkvi Sv. Anastazija
službeno časti na Božić, kada je umrla mučeničkom smrću na lomači,
želeći joj posvetiti posebnu pažnju, vjernici Zadra, Biograda i Srijema
svoju sveticu slave 15. siječnja.
