Drugoga dana 58. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, nastavljajući se na uvodno
predavanje u poslijepodnevnom bloku „Očekivanja i mogućnost suradnje
vjeroučitelja i župnika" izv. prof. dr. Valentine Mandarić, predstojnice
Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije, pogled na tu temu
iz perspektive župnika dao je preč. Božidar Cindori, mag. theo., župnik
župe bl. Alojzija Stepinca u Bestovju-Novakima-Rakitju. Govoreći o
počecima uvođenja vjeronauka u školu, iz vlastitog vjeroučiteljskog
iskustva posvjedočio je kako su ti počeci bili pozitivni, premda je u
pojedinim školama osobito među djelatnicima bilo otpora. U zbornici su
svećenici bili snažna potpora vjeroučiteljima laicima. S vremenom su se
svećenici povukli, i sve ih je manje u školskome sustavu, tako da je
njihova uloga u organiziranju vjeronauka minimalna.
Danas se ponekad dogodi da župnik i ne zna tko je vjeroučitelj u školi u
njegovoj župi. Razlozi su višestruki i obostrani. Kad je riječ o
vjeroučiteljima, kao razlog je iznio činjenicu da dio vjeroučitelja ne
stanuje u župi u kojoj u školi radi, i za njih je škola često samo radno
mjesto. K tomu, vjeroučitelji su većinom laici od kojih mnogi imaju
svoju obitelj, djecu s kojima ponekad mogu biti jedino subotom i
nedjeljom. Naravno, ima i onih vjeroučitelja koji jednostavno ne žele
drugi angažman, osim škole. No, isto tako moramo reći da ima i župnika
koji ne žele surađivati s vjeroučiteljima, pa čak ni ne održavajući
intenzivniji kontakt, posvijestio je.
Tu se suradnju može poboljšati „angažmanom svih koji su odgovorni i
aktivni u pastoralu, a jedan od načina svakako su redoviti susreti
svećenika i vjeroučitelja na razini župe i dekanata, kao i uključivanje
vjeroučitelja u različita župna vijeća i povjerenstva.
Imajući u vidu područje djelovanja župnika i vjeroučitelja jasno je da
premda imaju različita područja isto tako imaju i mnogo zajedničkih
točaka u kojima se može ostvarivati plodonosna suradnja na dobro Crkve,
zajednice vjernika, a u mnogim slučajevima problem je u nedovoljnoj ili
prekinutoj komunikaciji. Stoga, i župnik i vjeroučitelj trebaju biti
svjesni bogatstva milosti koje proizlazi iz njihova zvanja i poslanja:
župnik, svećenik, je snagom svetoga reda i dekretom nadležnoga biskupa
voditelj povjerene mu župne zajednice, a snagom svetih sakramenata toj
zajednici pripada i vjeroučitelj. Pastoralna odgovornost župnika
usredotočena je na cijelu župnu zajednicu kojoj na određeni način
pripada škola u kojoj rade vjeroučitelji. Na tom tragu možemo govoriti i
o neposrednoj odgovornosti župnika za vjeronauk u školi, ali imajući u
vidu da je u tom pogledu ipak najveća odgovornost vjeroučitelja".
Podsjetio je kako je župnik dužan na početku školske godine izraditi
plan i program župne kateheze i drugih aktivnosti u župi, u koje će
uključiti i vjeroučitelje, poštujući njihove stvarne mogućnosti. „U
organiziranje i izvođenje župne kateheze za sve uzraste, uz župne
katehete poželjno je i vjeroučitelje koji će u skladu sa svojim
mogućnostima volontirati barem jedan sat tjedno. Uključivanje
vjeroučitelja u kreiranje župne kateheze može pridonijeti da ne dolazi
do sadržajnoga i metodičkoga preklapanja župne kateheze i vjeronauka.
Također je poželjno da na početku školske godine vjeroučitelj zajedno sa
župnikom organizira euharistijsko slavlje u suradnji sa mjerodavnim
školskim vlastima za sve učenike i djelatnike koji to žele".
Vjeroučitelji imaju veoma zahtjevnu zadaću, rekao je Cindori.
U zaključku je istaknuo da „župnik i vjeroučitelj trebaju izgrađivati
međusobni kvalitetni odnos, jer su snagom zvanja i poslanja pozvani
izgrađivati župnu i vjerničku zajednicu. Katehetski uredi, ured za
vjeronauk mogu pridonijeti poboljšanju odnosa i suradnje župnika i
vjeroučitelja poticanjem i organiziranjem zajedničkih susreta
vrednovanjem i bodovanjem tih susreta kao oblika stručne formacije.
Dobre planove programa i planova župne kateheze mora pratiti i
poduprijeti dobra suradnja župnika, župnih kateheta i vjeroučitelja jer u
protivnom neće biti željenih pastoralnih rezultata".
Izvor: IKA