Velika Gospa je blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na
nebo, a slavi se svake godine 15. kolovoza pa je taj dan ujedno i državni
blagdan u Republici Hrvatskoj.
Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka
Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo
proglasio je papa Pio XII. 1. studenog 1950.
Službenom proglašenju prethodila je duga
tradicija, stara kao i samo kršćanstvo.
Na blagdan
Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta, a
svetkovina se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj
Americi.
Velika
Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je
Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života
uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom. To je, kako
vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem
je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Vjernici
Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji
izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: "Evo službenice
Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"
Majku Božju
Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i
Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u
grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez
nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će
s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.
Novi
zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni
znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva
svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu,
simbol sotone. Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i
ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi
nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu
zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota
i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.
U Hrvatskoj
je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije, a u teškim vremenima i
nevoljama narod ju je molio za pomoć. Pouzdavajući se u njezin nebeski zagovor
častili su je iz zahvalnosti kao "kraljicu Hrvata". Kroz povijest
zazivali su je i "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija
odvjetnica Hrvata).
Kasnije
raseljeni po cijelom svijetu Hrvati su zadržali čašćenje Majke Božje pa danas
ako na primjer nekome u Chicagu spomenete riječ "Hrvati", prvo što će
vam odgovoriti bit će "Velika Gospa". Ona je Hrvatima ono što je
Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov dan.
U
Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatija su u Mariji
Bistrici, Sinju, Aljmašu, Trsatu i Voćinu i td., te kod nas na Belafuži u Zadru.
