Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na koncu je i sama zatočena te 25. prosinca 304. mučenički spaljena na lomači. Na suđenju je izjavila da je zlatne i srebrne kipove poganskih božanstava, koje je baštinila od oca, pretopila u novac kojim je pomagala progonjene kršćane.
Opisujući njeno mučeništvo jedan životopisac je zapisao: “Dok je plamen sažigao Stošijino tijelo, ona je u zanosu pjevala. Jači je bio plamen ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao Stošijino tijelo.”
Kasnije je pokopana u Sirmiju, a u 5. stoljeću njezine su relikvije preko Rima prenesene u Carigrad. Bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio mu je 810. godine moći svete mučenice Anastazije, što svjedoči o povijesnom i europskom značenju grada Zadra i njegova biskupa. Sveti Donat pohranio je relikvije Svetice u tadašnjoj bazilici sv. Petra apostola koja od tada nosi njeno ime.
Štovanje svete Anastazije započinje u Sirmiumu, gdje joj je podignuta i prva crkva, potom se širi do Carigrada, a zatim i u Rim na carski Palatin, gdje je obnovljena prijašnja crkva Anastazis – posvećena Kristovu Uskrsnuću i uz malu korekciju imena postala bazilika svete Anastazije mučenice, opskrbljena njenim relikvijama.
Zanimljivo je podudaranje imena Anastazije s Anastazis, tj. njeno ime u prijevodu bilo bi Vazmenka ili Uskrsnica. Kako je spaljena na Božić, njoj u čast posvećena je druga božićna misa, koju je u njenoj crkvi služio sam papa. Štovanje sv. Anastazije brzo se proširilo, tako da je uz najpoznatije ranokršćanske mučenice uvrštena u Rimski kanon i u litanije Svih svetih.
Vjerujući da oslobađa od otrova, Grci je nazivaju pharmakoyltria, za razliku od Slavena za koje je uzorešiteljica jer pomaže zatvorenicima i oslobađa ih od okova. Budući da se njeno mučeništvo poklapa s Božićem, u nekim se krajevima uvriježilo vjerovanje da je sv. Anastazija bila primalja pri Isusovu rođenju, pa joj na slikama u ruke stavljaju škare, koje će kasnije Svetici pribaviti i epitet zaštitnice cenzure tiska. Pritom je nerijetko prizivaju bolesnici s glavoboljama i bolestima u grudima.
Najveći spomenik na čast svete Stošije je veličanstvena zadarska katedrala koja svojom arhitekturom i izvedbom nadilazi značaj hrvatske romanike. To je ujedno najveća dalmatinska katedrala duga 50 i široka 18 metara. Posebne ljepote i vrijednosti njezine su galerije, korske klupe, kao i rekonstruirana ranokršćanska krstionica iz 5. st. stradala u II. svjetskom ratu.
Koliko Zadrani drže do svoje zaštitnice svjedoči i davno uvriježena tradicija držanja božićnog drvca u domovima upravo do blagdana svete Stošije, 15. siječnja.
Pomolimo se: Svemogući vječni Bože, svoju si mučenicu, blaženu Anastaziju (Stošiju), okrunio slavnom pobjedom dok je u plamenu tebi pjevala; podaj nam da se po njezinu zagovoru tako ražarimo ognjem ljubavi na zemlji, da zaslužimo vječno tebi pjevati hvale na nebesima. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
_______________________________________________________________
Svetkovina sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, svečano se slavi u nedjelju 15. siječnja 2017.. Mise su u 7, 8 i u 9 sati.
Svečano misno slavlje u 11,00 sati u zadarskoj katedrali sv. Stošije predvodi zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Koncelebrirano misno slavlje u 18,00 sati u zadarskoj prvostolnici predvodi splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u zajedništvu s drugim hrvatskim nad/biskupima.