Novozavjetni spisi dosta škrto obavještavaju o dvojici apostola.
U ono vrijeme apostolima je bilo uobičajeno davati nadimke kako bi ih se lakše razlikovalo. Tako Šimuna, Matej i Marko nazivaju Kananejcem, dok ga sveti Luka naziva Revniteljem. To ime s velikom vjerojatnošću govori da je Šimun nekoć bio pristalica fanatične antirimske stranke zelota, govori da je vatreno ljubio svoj židovski narod i da je trpio što je taj narod na svome zemljištu bio pod tuđinskom okupacijom ne imajući svoje vlastite države. U to se trpljenje baš i nije tako teško uživjeti jer svaki zdrav i normalan čovjek ljubi svoj narod te želi da živi u slobodi, u svojoj vlastitoj državi. Prema kršćanskoj predaji Šimun je slijedio Jakova starijeg, a neki smatraju da je sve ostavio i pošao za Isusom. Propovijedao je u Perziji, Mezopotamiji, Maloj Aziji, Armeniji i Egiptu.
Nekoliko različitih mjesta svojataju sebi relikvije svetog Šimuna, pa tako i grad Nikopolis na Kavkazu, gdje se nalazi crkva posvećena u čast svetog Šimuna apostola. Rim, Venecija i Köln izlažu svečeve moći na svečev blagdan. Apostol Šimun poznat je po svom kreposnom životu, zaštitnik je kožara, tesara, drvosječa i stolara.
Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, u svome Komentaru Poslanici Rimljanima smatra da je Juda Tadej - Juda Jakovljev. Jakovljevim ga naziva sveti Luka, a Tadejom sveti Matej i sveti Marko. Sveti Ivan ga naziva Juda "ne onaj Iškariotski". Taj je Juda postavio Isusu pitanje: "Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu? (14,22). Isus mu je na to pitanje odgovorio:
"Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. - Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,23-26).
Zahvaljujući pitanju Jude Tadeja dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas. Taj odgovor izriče bit nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se očituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u čuvanju i obdržavanju svega onoga što nas je Isus učio i što nam je rekao. Juda Tadej napisao je kratku poslanicu pod nazivom „ Poslanica Jude apostola“, koja se nalazi u Novom zavjetu na pretposljednjem mjestu, ispred Otkrivenja.
Prema legendi, za vrijeme cara Trajana, oko 106. godine, obojica apostola, i sveti Šimun i sveti Juda Tadej, pretrpjela su mučeničku smrt. Svetog Šimuna i Svetog Judu Tadeja pustili su u klupko otrovnih zmija. Kako im one nisu naudile, ubili su ih tako da su im prepilili tijela.
Štovanju sv. Jude Tadeja su pridonijele Objave svete Brigite u kojima je Gospodin potiče da s pouzdanjem zaziva toga apostola. U XVIII. stoljeću štovanje je tog apostola postalo veoma popularno u Austriji, a još više u Poljskoj, gdje i danas tolike osobe nose ime Taddeusz. Slavni poljski pjesnik Mickiewicz dao je i svom velikom pjevu naslov Pan Taddeusz, što znači Gospodin Tadija. Iz Austrije se štovanje svetog Jude Tadeja proširilo i po Hrvatskoj. Vjernici ga naročito rado zazivaju u pomoć u bezizlaznim situacijama. Sveti Šimun i Juda Tadej često su zajedno prikazani na slikama.
Crkve sv. Šimuna i Tadeja u Hrvatskoj
Župna crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja, u zagrebačkom podsljemenskom naselju Markuševcu, jedna od najstarijih u zagrebačkoj nadbiskupiji, a vjerojatno i u cijeloj Hrvatskoj. Na temelju povijesnih izvora sadašnja crkva počiva na temeljima jedne još starije crkve. Ova današnja ima u zaglavnom kamenu nad glavnim oltarom uklesanu godinu 1476. U jednom starom šematizmu spominje se godina 1276.
Župa sv. Šimuna i Jude Tadeja nadomak je Medvedgrada kojega podiže zagrebački biskup Filip II. oko 1271. godine, i ima sa gospodarima tog grada stoljetne veze. Razni i brojni gospodari Medvedgrada (zagrebački biskupi, velikaši Gregorijanci, Alapići, Arpadovci, Zrinski, grofovi Celjski i drugi) trebali su i novačili su radnu snagu i vojni potencijal uz ostala naselja najvećim dijelom iz redova siromašnog puka župe sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu.
A, crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja apostola u Zadru na Bokanjcu, sagrađena je 1769. na temeljima bivše, nakon što je mjesto obnovljeno od mletačkog razaranja. Kontinuitet života u to vrijeme bio je prekinut, što potvrđuju i župne glagoljske matice, jer nema nikakvog zapisa od 1646.-1655. Obnovom mjesta i doseljenjem novog stanovništva iz zadarskog Varoša i iz okolnih kotarskih sela od 1656. formirana je i župna zajednica sa službom Božjom.
Župna je crkva u Domovinskom ratu bila teško oštećena izravnim pogodcima neprijateljskih tenkova, a porušen je bio i zvonik u svom gornjem dijelu. Crkva je obnovljena 1993. Zvonik je obnovljen i postavljena su nova zvona, koja je blagoslovio zadarski nadbiskup mons. Marijan Oblak na blagdan zaštitnika 28. listopada 1995. Zvonik ima tri zvona. Crkva je jednobrodna sa sakristijom; glavni oltar mramorni sa svetohraništem i slikom Uznesenja Marijina; drveni oltar prema puku; kamena škropionica; uz glavni oltar drveni kipovi sv. Šimuna i Jude Tadeja; manji kipovi u lađi gipsani: sv. Josipa, Srca Isusova i Gospe Lurdske. Od vrijednih sadržaja u crkvi spominjemo dva pozlaćena srebrna procesijska križa iz 14./15. st. i nadgrobnu ploču s glagoljskim natpisom „1688 lit Gospodnjih...“
