Vrijeme godišnjih odmora u punom je zamahu. Odmor je naravna potreba, kako onaj tjedni (koji danas mnogi nemaju), tako i onaj godišnji. Brojni su čimbenici koji čovjeka čine umornim: posao, kućanske obveze, obiteljski problemi, politička događanja, ekonomska situacija pa i svakodnevne prometne gužve izvor su stresa zbog kojeg pati kako mlađa tako i starija populacija. No otišli nekamo ili ne otišli, važno je ne zaboraviti duhovnu dimenziju, druženje s Bogom. Odmor se ne smije pretvoriti u puko besposličarenje, nego ga valja iskoristiti kao idealnu priliku za razvijanje kršćanske duhovnosti koja se tijekom godine često zanemari zbog raznih obveza. Samo cjelovit odmor koji uključuje tjelesnu, psihičku i ponajviše duhovnu razinu obnavlja čovjeka i omogućuje kvalitetnije življenje ostatka godine.
Sudjelovanje u liturgiji u mjestima odmora, čuvanje dostojanstva sakralnih prostora, kršćanska meditacija, promicanje kvalitetnih ljudskih odnosa i obiteljsko zajedništvo trebali bi, između ostaloga, biti na popisu stvari kojima se treba posvetiti pozornost tijekom odmora.
Svima želim koji ga imaju, lijep, blagoslovljen i ugodan godišnji odmor.
