Rođenje Isusova Preteče, koje slavimo 24. lipnja i događaje u vezi s njime, opisuje nam Sveti Evanđelist Luka u I. glavi svoga Evanđelja ovako: "Elizabeti dođe vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom. Osmoga dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom, ali majka njegova reče: 'Ne tako, nego neka se zove Ivan!' Odvrate joj: 'Pa nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom.' Znakovima upitaju oca njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: 'Ivan mu je ime.' Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu se razriješi te je govorio i hvalio Boga.
I strah spopade sve žitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu ti događaji. Svi koji su čuli za njih pohranjivali su ih u srcu i govorili: 'Što će biti ovo dijete?' I, doista, ruka Gospodnja bijaše s njim.
Tada se Zaharija, otac njegov, napuni božanskog nadahnuća te proročki kaza:
'Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov, jer se udostojao da otkupi narod svoj.
I da nam podigne silna Spasitelja medu potomstvom Davida, sluge svoga, kao što obeća od davnine na usta proroka svojih Svetih, Spasitelja od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, da učini milosrđe koje obeća ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane.
A ti ćeš se, dijete, prorok Previšnjega zvati, jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da narodu njegovu pružiš spoznaju spasenja, koje biva oproštenjem grijeha njegovih, zahvaljujući milosrdnom srcu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine, da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naše na put mira.'
A dijete kako je raslo tako je jačalo duhom. Boravilo je u pustinji do onoga dana u koji se jasno očitovao Izraelu" (Lk 1,57-80).
Izvještaj Svetog Luke o Ivanovu rođenju nije isključivo usredotočen i upravljen na sam događaj rođenja, on smjera dalje, jer pokazuje na ulogu djeteta u povijesti spasenja. Već je samo njegovo ime puno značenja. Ono znači: "Bog se smilovao." Kome? - Svome narodu, poslavši mu nakon duljeg razdoblja opet velikog Proroka, dapače najvećeg između svih Proroka, koji će neposredno pripremiti put pojavku Mesije, njegovu javnom nastupu. Da je Bog milosrdan, osjetio je kod Ivanova rođenja njegov otac Zaharija koji je, nakon devetomjesečne nijemosti, opet progovorio, a njegov se govor pretvorio u hvalospjev koji svako jutro ponavljamo moleći Pohvale.
Neobičnost toga djeteta, rođena u ljupkom Ain Karinu, pokazala se čim je malo poodraslo. Ivan je još veoma mlad ostavio toplo obiteljsko gnijezdo, svoje prijatelje i znance te pošao u pustinju da se što bolje spremi za svoje veliko poslanje. On će se na nj pripremati u Božjoj blizini, u molitvi i razgovoru s njime.
Kod Ivanova rođenja svi su se u okolici pitali što će biti od njega? - Na to je pitanje nama odgovor posve jasan. On je postao jedna od najznačajnijih ličnosti u Božjem planu o spasenju. Štoviše, on je postao tako velik da je sam Isus o njemu izrekao nečuvene riječi: "Velim vam, nije nitko između rođenih od žene veći od Ivana" (Lk 7,28). Sam Ivan sebe je nazvao "Zaručnikovim prijateljem". Taj je zaručnik Isus Mesija. Njemu se Ivan veseli i govori: "On mora rasti, a ja se umanjivati!" (Iv 3,30). "Ivan je pripremio svadbu, sve je pozvao na svečanost, sve doveo u Zaručnikovu blizinu. A on sam je u svatovima nevažan. Zaručnik ne pripada njemu. On tu samo stoji i raduje se Zaručnikovu glasu. On nije sebičan; on je zahvalan i radostan zbog prijateljstva s njime" (Rainer Kaczynski).
Što traži danas od nas Sveti Ivan Krstitelj, Zaručnikov prijatelj? - Sveti Preteča prstom upire na Isusa Krista i poziva nas da Njega slijedimo i za Njim idemo. Ivan nam kao rijetko koji Svetac želi biti vodič Kristu.
Pokrajinski sabor u Agdi g. 506., govoreći o blagdanima crkvene godine, govori o svetkovini rođenja Ivana Krstitelja kao o jednoj od većih svetkovina. Takvo se shvaćanje učvrstilo još više u srednjem vijeku, koji je Ivanje slavio kao "ljetni Božić". Do XI. stoljeća na taj se dan isto kao i na Božić slavilo tri Svete Mise. U čast sv. Ivanu Krstitelju podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale, te glave i majke svih crkava na svijetu.
Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: 'Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.' Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.
No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: 'Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.' I zakle joj se: 'Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.' Ona iziđe te reče svojoj majci: 'Što ću tražiti?' - 'Glavu Ivana Krstitelja,' odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: 'Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.' To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob" (Mk 6,17-29).Sveti Ivan Krstitelj nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene Sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista?Prema Rimskom martirologiju današnji je datum izabran za proslavu mučeništva ili glavosijeka Sv. Ivana Krstitelja, jer je na današnji dan po drugi put pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim Sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje Sv. Matej i Sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga Zavjeta.
Veliki Sveti Augustin je ovim riječima komentirao taj događaj: "Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava Sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: 'On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu."
Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: "Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno, a prema Bogu pobožno i tako se očiste." Osim toga, on točno navodi da je Sveti Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u "strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad". U takvom su postupku svi tirani jednaki. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Svetoga Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu. Svetog Ivana Krstielja štuju kao zaštitnika: krojači, krznari, remenari i vunari. A i zatvorenici osuđeni na smrt. Svetog Ivana Krstitelja zazivaju i kod padavice, glavobolja, vrtoglavice i grčeva, posebno kod male djece.
Izvor: www.sveci.net
