Veliki
tjedan
Zadnji tjedan pred Uskrs naziva se Tjedan muke,
Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i
liturgijsko uprisutnjenje njegova Vazmena otajstva. Započinje blagdanom
Cvjetnice, a završava Uskrsom.
Cvjetnica
Blagdan Cvjetnice označava spomen na svečani Kristov
ulazak u Jeruzalem. Svećenik tada nosi crvenu, a ne ljubičastu boju odjeće kao
u ostalim korizmenim danima. Ako je zgodno, prije svete mise se upriliči ophod,
odnosno narod se okupi izvan crkve, noseći u rukama grančice (palmine,
maslinove ili neke druge), svećenik blagoslovi te grančice, navijesti evanđelje
o ulasku Gospodinovu u Jeruzalem, te se nakon toga vjernici upute u crkvu.
Umjesto redovitog čitanja evanđelja, na
Cvjetnicu se čita ili pjeva Muka (po Mateju, Marku ili Luki). Blagoslovljene
grančice se obično nose kući i zataknu za križ ili se nose u staje.
Veliki
četvrtak
Veliki četvrtak označava posljednji dan korizme,
a na taj dan navečer započinje vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki
petak, Velika subota). Prije podne se održava samo jedna sveta misa u
cijeloj biskupiji, koju slavi biskup sa svojim svećenicima.
Ona se naziva Misa posvete ulja. Biskup tada
blagoslovi tri ulja: bolesničko ulje, kojim se mažu bolesnici, katekumensko,
kojim se mažu krštenici, te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa
(uglavnom balzama), koja se upotrebljava kod krštenja, potvrde, te kod
svećeničkog i biskupskog ređenja.
Navečer se u svakoj župi slavi misa Gospodnje
večere. Prije mise se isprazni tabernakul (svetohranište, ormarić u kojem se
čuvaju hostije). Pjeva se Slava, a tada zazvone zvona i više ne zvone do
Vazmenog bdijenja. Nakon čitanja evanđelja može se izvršiti obred pranja nogu.
Nakon mise se posvećene hostije, namijenjene
za pričest na Veliki petak, prenesu u pokrajnju kapelu ili oltar, zajedno s
Presvetim (tj. velikom posvećenom hostijom koja se sprema u tzv. pokaznicu,
odnosno dijelom prozirnu ukrašenu posudu, tako da vjernici mogu jasno vidjeti
hostiju – Isusa Krista). Također, svi se ukrasi s oltara odnesu. Tada se obično
upriličuje barem jednosatno klanjanje, kao spomen na Kristovu molitvu u
Getsemanskom vrtu, kada su njegovi učenici pozaspali.
Veliki
petak
Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt. Zato
se na taj dan u Crkvi oduvijek postilo. Na Veliki petak nema svete mise, nego
postoje samo obredi Velikoga petka. Svećenik nosi odjeću crvene boje, simbol
mučeničke smrti. Obredi započinju u šutnji, bez pjesme. Kada svećenik dođe do
oltara, klekne ili legne okrenut licem prema dolje i tiho se moli. Evanđelje na
Veliki petak je Muka, i to po Ivanu, koja se čita ili pjeva.
Umjesto obične molitve vjernika, čita se
točno propisana sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe.
Slijedi ljubljenje križa. Donosi se drveni križ, koji se u tri stupnja
razotkriva. Svaki put se pjeva: Evo drvo križa…, a narod u šutnji poklekne, te
odgovara: Dođite, poklonimo se!; svaki put višim glasom.
Nakon toga svaki vjernik dolazi do oltara i
klanja se križu ili ga ljubi. Pri tome se pjevaju tzv. prijekori, odnosno
pjesme koje označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče moj, što učinih tebi…). Zatim slijedi pričest,
i to s hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Nakon toga se iznosi
Presveto (Kristovo tijelo u pokaznici) iz crkve, kao znak Kristove smrti.
Velika
subota i Vazmeno bdijenje
Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. Nema mise niti
pričešćivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven. Navečer (nije točno određeno
vrijeme, ali ne bi trebalo započinjati prije 21 sata, niti završiti nakon 6
sati u nedjelju) se slavi Vazmeno (ili uskrsno) bdijenje. Vazmeno bdijenje je spomen na Kristovo osloboditeljsko
djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, te njegovo uskrsnuće, po kojima smo i mi
vjernici spašeni.
Vazmeno bdijenje započinje paljenjem i
blagoslovom “ognja bdijenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve, i
pripravom uskrsne svijeće, odnosno velike svijeće na kojoj su urezana grčka
slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega, te tekuća
godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja bdijenja, te s njom ulazi
u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki put višim glasom: Svjetlo
Kristovo!, na što
vjernici odgovaraju:Bogu
hvala! Pri tome pale
svoje svijeće od uskrsne.
Nakon toga slijedi hvalospjev svijeći, tzv. Exultet, koji započinje: Ovo
je noć…Potom se čitaju biblijska čitanja. Najprije se čitaju
tekstovi iz Starog zavjeta, kojih može biti sedam, a nakon svakog se pjeva ili
čita psalam, te svećenik moli kratku molitvu. Ipak, broj se tih čitanja može
smanjiti na tri, s tim da se izvještaj o oslobođenju iz Egipta ne smije
izostaviti. Nakon posljednjeg starozavjetnog čitanja svećenik zapjeva Slava
Bogu na visini…, a
potom se čita poslanica, pjeva ponovno Aleluja, te slijedi evanđelje.
Ponovno počinju svirati orgulje, pale se
svijeće na oltaru, te zvone sva zvona. Nastupa, dakle, radost jer je Krist
uskrsnuo, pobijedio smrt. Danas se slavi i danja misa na Uskrs.
Takva bogata liturgija želi pokazati značenje
Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnuća), po kojem smo mi
otkupljeni. Nažalost, kod nas se na Uskrs daleko više pridaje vrijednost
običnom poganskom, nekršćanskom folkloru: “uskršnjim” jajima, pilićima,
zečevima i sl., nego tajni našega spasenja. Osim toga, po izlozima i
trgovinama se takvi “simboli Uskrsa” stavljaju već početkom korizme, tako da se
Uskrs – koji tako postaje dan prejedanja i opijanja – počinje slaviti još u ono
vrijeme koje je predviđeno za pokoru.
Korizma i Uskrs nipošto nisu dani folklora i
narodnih običaja, iako i ti segmenti imaju svoju vrijednost i ne treba ih
potpuno odbacivati, nego korizma treba označavati dane iskrenog pokajanja i
iščekivanja Božje milosti, a Uskrs dan potpunog izlijevanja te Božje milosti ostvarene
u Isusu Kristu.
Uskrs
Uskrs se
često naziva i Vazam. Sama riječ vazam dolazi od vuzem (uzeti), odnosno označava da se nakon
dugog vremena posta (post se u korizmi, i to ne svuda, prekidao samo na
Veliki četvrtak) opet može uzeti meso. Postoji određena razlika između Vazma i
Uskrsa. Dok Uskrs označava sam dan kada se slavi Kristovo uskrsnuće, Vazam je
širi pojam i označava cijelo otajstvo našeg spasenja – Kristovu muku, smrt,
uskrsnuće i proslavu.
Blagdan Uskrsa se ne slavi svake godine u
isto vrijeme. Danas se on slavi u prvu nedjelju nakon prvog proljetnog punog
mjeseca (uštapa). Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i
25. travnja, to znači da blagdan Uskrsa može pasti samo unutar tog vremena.
