Sveta Anastazija je kršćanska mučenica koja je svoj život dala
na lomači za Krista u vrijeme najžešćih progona za rimskog cara Dioklecijana
početkom 4 st. U nas se osobito štuje u Zadru pod imenom svete Stošije,
kao i u gradu Samoboru i katoličkim župama diljem Srijema gdje je i djelovala
veći dio života.
Iako Crkva službeno njen blagdan slavi na Božić, u hrvatskim
krajevima gdje je živjela i ukopana Anastazija i gdje su položene njezine kosti
slavi se 15. siječnja. U pravoslavlju je također na glasu velikog štovanja kao
Velika mučenica Anastazija.
Mučenička smrt
Anastazije i njezino počivalište u Zadru
Nakon majčine smrti krsti ju pustinjak sv. Krizogon
(Krševan).
Prisilno je udaju za poganina, ali ona odbije bračnu
postelju i sa sluškinjom potajice hrani utamničene kršćane.
Nakon muževljeve smrti, novi gospodar u bijesu zatvori
Anastaziju i tri sluškinje u kuhinju te ih u mraku pokuša napastvovati. Kad je
izišao iz kuhinje sav izgreben, poderan i uprljan, dvorjani ga ne prepoznaše te
ga baciše iz kuće.
U još većem
bijesu gospodar sluškinje ubije, a Anastaziju zatoči (u tamnicu baci). Poslije
je progna na pusti otok s još 200 djevica, koje na otoku sve postadoše
kršćanke. Kad su ih s otoka vraćali, sve ih poubijaše, a Anastaziju svezaše za
stup.
25. prosinca 304., na Božić, u zadnjoj godini
desetljetnog progona kršćana od strane cara Dioklecijana, na malom otočiću
Palmariji kod Rima, kršćanka Anastazija spaljena je živa na lomači. Razlog je
bio što je pomagala proganjanim i zatvaranim kršćanima. Prije toga otpratila je
u smrt još jednog od zaštitnika katoličkog Zadra, svetog Krševana, koji je sa
skupinom kršćana pogubljen u Akvileji.
Opisujući njeno mučeništvo jedan životopisac je
zapisao: “Dok je plamen sažigao Stošijino tijelo, ona je u zanosu pjevala. Jači
je bio plamen ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao Stošijino tijelo.”
Tolika je bila njena vjera, kao i mnogih kršćana tih teških vremena.
Sahranjena je u Srijemu, pa su joj posmrtni ostaci
preneseni u središte kršćanskog istoka Carigrad (današnji Istanbul), a 804.
zadarski biskup Donat donosi ih u Zadar i pohranjuje u crkvi koja od tada nosi
njezino ime.
Biskup Donat započeo je u 9. st. pregradnju stare
zadarske ranokršćanske katedrale i njeno skupocjeno opremanje. U dnu sjeverne
lađe sagradio je kapelu Svete Stošije i u nju smjestio mramorni sarkofag
isklesan od sivkastog mramora preuzetog s rimskog foruma na kojem je izgrađena
i sama katedrala.
Na posve jednostavnom sarkofagu uklesan je križ i
posvetni natpis: “IN NOMINE SANCTE TRINITATIS. HIC REQVIESCIT CORPUS BEATE
SANCTE ANASTASIE. DE DONIS DEI ET SANCTE ANASTASIE DONATVS PECATVR EPISCOPUS
FECIT. DEO GRATIAS ” (U ime Presvetog Trojstva. Ovdje počiva tijelo blažene
Svete Anastazije. Na dar Bogu i Svetoj Anastaziji Donat grešni biskup učini.
Bogu hvala).
Da bi bolje vidjeli koliki je značaj svete Anastazije
u katoličkoj tradiciji, treba istaknuti da je ona jedna od sedam žena, osim
Blažene djevice Marije, spomenutih u Misnom kanonu.
