Sveti Ilija je i zaštitnik Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Sveto pismo ovoga proroka opisuje posebice u Prvoj i Drugoj knjizi o kraljevima.
Dobro su nam poznati opisi vatrenih kola i Ilijina prijelaza preko Jordana kad ga je razdijelio udarivši svojih ogrtačem po vodi.
Ili ona zgoda kad su Baalovi svećenici zazivali svoga boga, a on se nije odazivao.
Ilija pak zazvaše Boga Izraelova i on ga je odmah uslišao i spalio žrtvu prinosnicu.
Ilija je rodom iz Tišbe, pa ga stoga često nazivaju i Tišbijac.
Njegovo ime znači 'Jahve je moj Bog'.
Živio je i djelovao u Sjevernom ili Izraelskom kraljevstvu u 9. st. u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ohozija.
Židovski povjesničar Josip Flavije u IX. knjizi svojih 'Židovskih starina' kaže: 'Ilija je iščeznuo između ljudi i nitko sve do danas ništa ne zna o njegovoj smrti.'
Židovi vjeruju da će se Ilija još jednom pojaviti na zemlji prije 'velikog Jahvina dana'.
Neki sveti oci i crkveni pisci misle da će to biti prije drugoga Mesijina dolaska, tj. prije sudnjega dana.
U 'Rječniku biblijske teologije' piše:
''Božji čovjek tajanstveno nestaje pred očima svoje okoline uznesen 'u vihoru', 'u kolima Izraelovim i konjanicima njegovim', a njegov proročki duh ostao je u Elizeju da nastavi Božje djelo.''
Veoma značajno mjesto prorok Ilija uživa u židovskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi.
Slično je i s kršćanskom predajom u djelima svetih otaca.
Štovanje je svetog Ilije, kao i inače starozavjetnih svetaca, veoma rašireno u Istočnim crkvama.
Na Zapadu ga veoma štuju karmelićani.
Njegov se blagdan u njihovu misalu pojavio prvi put 1551. godine.
Hodočasnici u Svetu Zemlju sjećaju se svetog Ilije naročito na brdu Taboru i Karmelu.
Tamo svake godine 20. srpnja dolazi mnoštvo hodočasnika, a među njima ima kršćana raznih obreda te Židova i muslimana.
