Rođenje Isusova preteče i događaje u vezi s njime opisuje nam sveti
evanđelist Luka u I. glavi svoga evanđelja ovako:
"Elizabeti dođe
vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da
joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom. Osmoga
dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom, ali
majka njegova reče: 'Ne tako, nego neka se zove Ivan!' Odvrate joj: 'Pa
nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom.' Znakovima upitaju oca
njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: 'Ivan
mu je ime.' Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu
se razriješi te je govorio i hvalio Boga.
I strah spopade sve žitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj
pripovijedahu ti događaji. Svi koji su čuli za njih pohranjivali su ih u
srcu i govorili: 'Što će biti ovo dijete?' I, doista, ruka Gospodnja
bijaše s njim.
Tada se Zaharija, otac njegov, napuni božanskog nadahnuća te proročki kaza:
'Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov, jer se udostojao da otkupi narod svoj.
I da nam podigne silna Spasitelja medu potomstvom Davida, sluge svoga,
kao što obeća od davnine na usta proroka svojih svetih, Spasitelja od
naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, da učini milosrđe koje
obeća ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, zakletve kojom se
zakle Abrahamu, ocu našemu, da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni
iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve
naše dane.
A ti ćeš se, dijete, prorok Previšnjega zvati, jer ćeš ići pred
Gospodinom da mu pripraviš putove, da narodu njegovu pružiš spoznaju
spasenja, koje biva oproštenjem grijeha njegovih, zahvaljujući
milosrdnom srcu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine,
da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake
naše na put mira.'
A dijete kako je raslo tako je jačalo duhom. Boravilo je u pustinji do
onoga dana u koji se jasno očitovao Izraelu" (Lk 1,57-80).
Izvještaj svetog Luke o Ivanovu rođenju nije isključivo usredotočen i
upravljen na sam događaj rođenja, on smjera dalje, jer pokazuje na ulogu
djeteta u povijesti spasenja. Već je samo njegovo ime puno značenja.
Ono znači: "Bog se smilovao." Kome? - Svome narodu, poslavši mu nakon
duljeg razdoblja opet velikog proroka, dapače najvećeg između svih
proroka, koji će neposredno pripremiti put pojavku Mesije, njegovu
javnom nastupu. Da je Bog milosrdan, osjetio je kod Ivanova rođenja
njegov otac Zaharija koji je, nakon devetomjesečne nijemosti, opet
progovorio, a njegov se govor pretvorio u hvalospjev koji svako jutro
ponavljamo moleći Pohvale.
Neobičnost toga djeteta, rođena u ljupkom Ain Karinu, pokazala se čim je
malo poodraslo. Ivan je još veoma mlad ostavio toplo obiteljsko
gnijezdo, svoje prijatelje i znance te pošao u pustinju da se što bolje
spremi za svoje veliko poslanje. On će se na nj pripremati u Božjoj
blizini, u molitvi i razgovoru s njime.
Kod Ivanova rođenja svi su se u okolici pitali što će biti od njega? -
Na to je pitanje nama odgovor posve jasan. On je postao jedna od
najznačajnijih ličnosti u Božjem planu o spasenju. Štoviše, on je postao
tako velik da je sam Isus o njemu izrekao nečuvene riječi: "Velim vam,
nije nitko između rođenih od žene veći od Ivana" (Lk 7,28). Sam Ivan
sebe je nazvao "Zaručnikovim prijateljem". Taj je zaručnik Isus Mesija.
Njemu se Ivan veseli i govori: "On mora rasti, a ja se umanjivati!" (Iv
3,30). "Ivan je pripremio svadbu, sve je pozvao na svečanost, sve doveo u
Zaručnikovu blizinu. A on sam je u svatovima nevažan. Zaručnik ne
pripada njemu. On tu samo stoji i raduje se Zaručnikovu glasu. On nije
sebičan; on je zahvalan i radostan zbog prijateljstva s njime" (Rainer
Kaczynski).
Što traži danas od nas sveti Ivan Krstitelj, Zaručnikov prijatelj? - Ne
traži toliko da se u njega ugledamo, već prstom upire na Krista i poziva
nas da njega slijedimo i za njim idemo. Ivan nam kao rijetko koji
svetac želi biti vodič Kristu.
Pokrajinski sabor u Agdi g. 506., govoreći o blagdanima crkvene godine,
govori o svetkovini rođenja Ivana Krstitelja kao o jednoj od većih
svetkovina. Takvo se shvaćanje učvrstilo još više u srednjem vijeku,
koji je Ivanje slavio kao "ljetni Božić". Do XI. stoljeća na taj se dan
isto kao i na Božić slavilo tri svete mise. U čast sv. Ivanu Krstitelju
podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske
katedrale, te glave i majke svih crkava na svijetu.