Za kršćane Bog i budući život
su neodvojivi jedno od drugoga. Kršćanski Bog je Bog ljubavi i milosrđa. On je
Stvoritelj koji sve što čini, učini veoma dobro.
„I
vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.“ (Post 1,31)
Prateći Isusov život i njegov
nauk u Novome Zavjetu naići ćemo na mnogo mjesta gdje govori o budućemu životu.
Isus je mnogo vremena posvetio govoru o raju i paklu. Za nas kršćane sve što je
od Boga ima smisla. Besmislen bi bio ovaj život da nema budućega. To Katolička
crkva ne naučava sama od sebe, nego temelj toga nauka nalazi u Isusu Kristu i
sv. Pismu.
Sv. Pavao kaže:
Ako
pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera
vaša. Zatekli bismo se i kao lažni
svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega
nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni
Krist nije uskrsnuo. A ako
Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu,
propadoše. Ako se samo u ovom
životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. (1 Kor 15, 14-19)
Kroz cijelu povijest prije i
poslije Isusa Krista ljudi se pitaju ima li života poslije smrti. Kršćanska
vjera se temelji na uskrsnuću. Bez toga događaja bila bi najbjednija od svih
drugih upravo zbog toga što toliko govori o Božjoj ljubavi, o Božjem sebedarju
nama na najveličanstveniji način, a za što, zbog čega? Po Kristovom sebedarju i
uskrsnuću smo najradosnija vjera od svih drugih. Njime nam je darovano
otkupljenje i ponuđeno spasenje za život vječni.
Osoba koja vjeruje u Boga, ali
ne i u život vječni očito dovoljno ne poznaje našu vjeru. Nažalost, mnogi
kršćani ne vjeruju u život vječni. Čak i dobar dio onih koji idu na sv. misu.
Evanđelje je radosna vijest. Evangelion na grčkome znači radosna vijest.
Isus govori da se ne bojimo, da
je On s nama u sve dane do svršetka svijeta; da nam ide pripraviti mjesto;
govori da u domu Oca njegovog ima mnogo stanova; spominje spasenje čovjekovo u
svoje božansko ime. Što je spasenje, otkupljenje nego li govor o budućem
životu?
Utipkajte ove riječ u
internetskoj tražilici i i tražilica će vam izbaciti citate iz Biblije. Zatim
te citate potražite ili u Bibliji koju imate kod kuće ili na online Bibliji Kršćanske
sadašnjosti.
Jedan od glavnih članaka vjere
Katoličke crkve je "Vjerujem u život vječni" o kojem Katekizam
katoličke crkve navodi slijedeće:
1020 Za kršćanina, koji svoju smrt
sjedinjuje sa smrću Kristovom, smrt je kao odlazak Kristu i ulazak u vječni
život. Kad Crkva, posljednji put, nad umirućim kršćaninom izrekne oprosne
riječi Kristova odrješenja, kada ga posljednji put obilježi okrepljujućim
pomazanjem i kada mu u popudbini (pričesti) dadne Krista kao hranu za
putovanje, ona mu se obraća s blagim i ohrabrujućim riječima:
Pođi,
kršćanska dušo, s ovoga svijeta u ime Boga Oca svemogućega, koji te je stvorio,
u ime Isusa Krista, Sina Boga živoga, koji je za te trpio, u ime Duha Svetoga,
koji se u te izlio. Danas ti bilo mjesto u miru i prebivalište kod Boga na
svetome Sionu, sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom, sa svetim Josipom i svim
anđelima i svecima Božjim (...). Vrati se svojem početniku koji te je načinio
od gliba zemaljskoga. I zato neka ti na odlasku iz ovoga života dođe u susret
Djevica Marija, anđeli i svi sveti (...), da svoga Otkupitelja gledaš licem u
lice(...).
Ovime Vas potičem da takva i
slična pitanja potražite u Katekizmu katoličke crkve. Ako ga nemate doma,
možete ga naći na internetu. Katekizam o nebu, čistilištu i paklu govori od
1023. do 1035. točke, a o posljednjemu sudu iza 1035.
Je li vjera u Boga i
plemenitost osobe dovoljna za spasenje? Samo Bog može proniknuti u srca svih
nas. Nitko od nas ne može proniknuti u sebe onoliko koliko može Bog.
Osoba kao dobra i plemenita može
se spasiti po Isusovim riječima:
1058 Crkva moli da se nitko ne
izgubi: "Gospodine, ne dopusti da se ikada odijelim od tebe". Ako je
istina da se nitko ne može sam spasiti, jednako je istina da Bog hoće "da se svi ljudi
spase (...)" (1 Tim 2,4) i da je njemu "sve moguće" (Mt 19,26).
No, mnogi se varaju misleći da
su dobri te da će doći pred Boga opravdani. Vjera pomaže čovjeku da bolje
upozna sebe, Boga i svijet u kojemu živi. Kroz vjeru čovjek raste prema
Gospodinu. I jedino u vjeri čovjek dolazi do istinskih odgovora. Isus je rekao
da bez njega ne možemo učiniti ništa. On je središte ljudske povijesti, bilo
čovjeka pojedinca, bilo naroda.
Vi, ja i svi drugi trebamo
propitkivati svoja djela. Jesam li i ako jesam koliko sam puta ogovarao, varao,
ukrao, samozadovoljavao se, gledao s požudom druge i gledao pornografiju, bio
zavidan, ljubomoran, koliko puta mi je nešto drugo bilo na prvome mjestu nego
Bog i time prekršio prvu Božju zapovijed, koliko puta sam se ljutio na Boga?
Kad sam imao priliku pomoći bližnjemu,
a to nisam učinio? Koliko sam propusta danas učinio? Jesam li utješio, ohrabrio
kada je to trebalo? Jesam li nahranio i napojio radosnim riječju one koji su
zapali u malodušnost, depresiju? Jesam li imao prilike pomoći nekome odriješiti
ga okova navezanosti na poroke itd.
Svi trebamo Krista, svi trebamo
vjeru. Nemoguće je upoznati svoje vrline i kreposti; mane, grijehe i propuste
ako ne upoznamo živoga Isusa Krista.
Isus nam je svojim životom
pokazao kako treba živjeti da bismo se spasili.
Zapovijed vam novu dajem:
Ljubite
jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste
moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« (Iv 13,
34-35)
Predraga djeco, vjeroučenici,
najbolji svjedok svojim prijateljima i ljudima oko sebe bit ćete vi ako ćete
činiti djela ljubavi. Po njima će svi znati da ste Kristovi učenici i mnogi će
se obratiti.
Pitate se za nebo. Je li
prostor ili stanje? Katekizam će Vam dati odgovor.
Nebo
nije samo stanje potpune radosti i blaženstva čovjekove duše. Ono je i mjesto,
no ne možemo znati kakvo sve dok ne dođemo tamo. To je našim očima sakriveno.
Sv. Pavao kaže: Što oko ne
vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. (Kor 2, 9)
Isus spominje stanove koje će
nam pripraviti. Doslovno ili nedoslovno, slika stanova je jasna. Isto tako,
Isus je uskrsnuo s tijelom koje se uskrsnućem preobrazilo. Dakle, u vječnosti,
kada dođe dan uskrsnuća svih nas, imat ćemo preobražena tijela. Isus je,
ukazavši se učenicima, poslije pojeo ribu. (Pronađite taj redak pred kraj
evanđelja.) Dakle, ima na neki način materijalno tijelo koje je pri tome
slobodno od ovoga svijeta. (Isus se apostolima jednostavno ukazao u zatvorenoj
prostoriji, a nije prošao kroz vrata).
Iz katekizma katolička Crkve:
Nebo
1023 Oni koji umiru u Božjoj milosti
i prijateljstvu, i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su
slični Bogu, jer ga gledaju "kao što jest" (1 Iv 3,2), licem u lice:
Našom
apostolskom vlašću definiramo da, prema općem Božjem određenju, duše svih
svetih, koji su otišli s ovoga svijeta prije Muke Gospodina našega Isusa
Krista, (...) i svih drugih vjernika koji su umrli pošto su primili sveto
Kristovo krštenje, u kojih u času smrti nije bilo ništa za čišćenje (...) ili,
ako je nešto bilo ili nešto bude što treba očistiti, čim, poslije svoje smrti,
budu očišćene (...) i prije uskrsnuća njihovih tjelesa i općeg suda - i to
nakon uzašašća Gospodina i Spasitelja Isusa Krista na nebo - bile su, jesu i
bit će u nebu, u kraljevstvu nebeskom i raju nebeskom s Kristom, u društvu
svetih anđela. One su poslije muke i smrti našega Gospodina Isusa Krista,
ugledale i gledaju Božju bit neposrednim gledanjem, i to licem u lice, bez
posredovanja ikakvog stvorenja.
1027 To otajstvo blaženog
zajedništva s Bogom i sa svima onima koji su u Kristu nadilazi svako poimanje i
svako predočenje. Sveto pismo nam o tome govori u slikama: život, svjetlost,
mir, svadbena gozba, vino (vječnog) Kraljevstva, kuća Očeva, nebeski Jeruzalem,
raj: "Što oko ne vidje, i
uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube" (1 Kor 2,9).
A gdje je duša poslije smrti
dok očekuje također će Vam otkriti Katekizam. Primjerice:
1021 Smrt je svršetak ljudskog
života kao vremena otvorena primanju ili odbijanju milosti Božje koja se
očitovala u Isusu Kristu. Novi zavjet govori o sudu poglavito gledom na konačni
susret s Kristom o njegovu drugom dolasku, ali
u više navrata potvrđuje također neposrednu nagradu ili kaznu nakon smrti, koja
će biti dodijeljena svakome prema njegovim djelima i njegovoj vjeri. Prispodoba o siromašnom Lazaru i
Kristova riječ dobrom razbojniku na križu, kao i drugi tekstovi Novoga zavjeta,
govore o posljednjoj sudbini duše koja može biti različita.
1022 Svaki čovjek već od časa smrti,
u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu, prima u svojoj
besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu: ili
treba proći kroz čišćenje, ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, ili će
se odmah zauvijek osuditi.
Uvečer
našega života, bit ćemo suđeni prema ljubavi.
Konačno čišćenje ili Čistilište
1030 Oni koji umru u milosti i
prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno
spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost
nužnu za ulazak u nebesku radost.
Pakao
1033 Ne možemo biti s Bogom
sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne možemo
ljubiti ako teško griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas
samih: "tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica
je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života" (1
Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni, ako u
teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći.
Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio
milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek
odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samoisključenja iz
zajedništva s Bogom i s blaženicima, koje označujemo riječju "pakao".
Obavezno čitajte Sveto pismo o
ovim i drugim stvarima, Katekizam katoličke crkve i misli crkvenih otaca te
širite radosnu vijest ljudima oko sebe — riječima i djelima!
Božji blagoslov i svako dobro!
