Da ne bi trenutna vladajuća garnitura na čelu sa SDP-om u Republici Hrvatskoj pomislila da se samo na njih u zadnje vrijeme usmjerava kritika, ovdje sam slobodan usmjeriti se i na vodeću oporbenu stranku HDZ koja ima ambicije na idućim parlamentarnim izborima zadobiti povjerenje birača i preuzeti vlast.
Po uspostavi demokracije, velik je broj nekretnina oduzetih od strane propale komunističke vlasti vraćen Crkvi.
Nije to bio slučaj i sa zagrebačkom bolnicom Sestara milosrdnica koju je pokrenula istoimena Družba, najbrojnija ženska redovnička zajednica u RH koja svoje poslanje ispunjava brigom za bolesne i odgojem djevojaka. Na poznatoj lokaciji u Vinogradskoj 29, otvorile su prvu malenu bolnicu još davne 1846., simbolično, na prvi dan nove godine. Bolnica je s vremenom rasla, dograđivala se i postala prava institucija u kojoj su osim 200-tinjak sestara radili i angažirani katolički laici. Vodstvo, uprava i organizacija bila je u rukama Sestara milosrdnica kojima je u fokusu bilo dobro cijelog čovjeka. Tako je bilo sve do 1945. kad im je bolnica oduzeta, sestre maltretirane, protjerivane, a neke i ubijene. Napokon, 1948. komunističke vlasti preimenovale su naziv bolnice kako bi se zatrlo ime i časna tradicija te uvela neka nova koja podrazumijeva i obavljanje abortusa. Početkom devedesetih, kada je u Hrvatskoj na vlast došla HDZ, bolnici je vraćen stari, poznati naziv, ali ne i upravljanje bolnice osnivačicama Sestrama milosrdnicama. Vrijeme je prolazilo, sestre su u većem broju ponovo radile u svojoj bolnici, ali bolnica nije postala ono što je bila nekoć, tj. mjesto gdje bi bolesnici uvijek i u svemu bili tretirani po moralnim načelima Katoličke crkve.
Abortus - taj relikt komunizma ostao je prisutan do danas te kao dnevna i noćna mora tlači taj prostor i jadne žene koje pod krinkom slobode upadaju u zamku smrti, gle ironije, u instituciji koja nosi naziv po plemenitim redovnicama koje su nesebičnim radom zadužile hrvatski narod kroz povijest i još uvijek to čine. Stoga je sestra Marija Agneta Tadić-Šutra, vrhovna glavarica družbe odlučila od aktualnih vlasti zatražiti ispravljanje ove nepravde nanesene imenu i ugledu njihovoj zajednici. U pismu u kojem se 13. 04. 1995. obratila dr. Ivanu Valentu, ravnatelju bolnice i Andriji Hebrangu, ministru zdravstva te o svemu izvijestila i kardinala Kuharića između ostaloga piše:
''Ukoliko bi se i ubuduće u toj bolnici zadržala sadašnja praksa i vršili svojevoljni prekidi trudniće (abortusi), mi Sestre milosrdnice, nikako ne bismo mogle dopustiti da ta bolnica i dalje nosi naše ime. To bi bio teški moralni anahronizam, koji duboko vrijeđa našu vjerničku i redovničku savjest i naše ljudsko dostojanstvo.''
Pismom u kojemu spominje posjet predsjednika Tuđmana od prije samo nekoliko mjeseci, a koji je i tom prigodom poslao poruku nužnosti demografske obnove hrvatskoga naroda, sestra Marija adresatima predlaže ne samo promptno prekidanje obavljanja abortusa već i preuzimanje aktivnije uloge sestara u brizi oko žena s neželjenim trudnoćama: ''U toj bolnici pružila bi se mogućnost djevojkama i ženama s neželjenim trudnoćama da rode djecu a naša bi se zajednica brinula za njih i njihov i odgoj.''
Na pismo sestre Marije, pismeno joj je odgovorio ministar Hebrang (pismo je priloženo na kraju teksta) u kojemu najavljuje promjene zakona o zdravstvenim mjerama iz 1978. po kojima je abortus dopušten do 10. tjedna trudnoće kao i to da će se bolnica Sestara milosrdnica u potpunosti izuzeti što bi bilo: ''…najprimjerenije zakonsko rješenje.''
Ne samo da novi zakon nije donesen u naredna dva-tri mjeseca kako je obećao ministar Hebrang nego nije niti ušao u ozbiljniju proceduru. Ne samo da Hrvatska još uvijek ima stari jugokomunistički zakon već se do dana današnjeg u bolnici Sestara milosrdnica obavljaju abortusi a bolnica i dalje ima naziv po časnoj redovničkoj zajednici. Tko bi ove nelogičnosti mogao objasniti? Možda ''on''? Ministre Hebrang, jeste li lagali redovnicama kada ste im dali obećanje? Spada li i ovo u vašu čuvenu izjavu da političar smije lagati 10%? Ili su konstelacije snaga unutar redova stranke bile takve da se progurati nije moglo? I to je moguće, jer problem HDZ-a nije jedan ministar ili zastupnik, HDZ od samih početaka ima problem identitata koji vrluda od ''narodne'' stranke do ''desnog centra'', a sad je na redu ''demokršćanska'' opcija. Bilo bi dobro da je tako, ali poznavajući povijest, zabrinuti hrvatski puk pita se iskreno, možemo li im ponovo vjerovati? Može li aktualno ''desnije'' HDZ-ovo vodstvo ako dođe na vlast skupiti hrabrosti i napokon reći dosta nam je ubijanja djece po bolnicama i predložiti novi zakon koji bi morao proći obzirom kolikom se broju ruku nadaju u novom sazivu Sabora? Malu sjenku sumnje na to baca nedavni susret nove predsjednice Kolinde G. K. s Hillary Clinton, teškom liberalkom i zagovarateljicom onoga što se u svijetu naziva pro-choice, tj. pravo žene na izbor a to je redovno smrt djeteta koje bi, da je rođeno, među prvim izgovorenim riječima reklo upravo riječ – mama!
Dok ovo čitate, bolnica Sestara milosrdnica još je uvijek pro-choice, nije stoga čudno da je baš kao takva izabrana za Drugo bdijenje ''Inicijative 40 dana za život''. Organizatori su vrlo zadovoljni akcijom, više je djevojaka i majki odlučilo zadržati trudnoću, a među liječnicima i medicinskim osobljem sve je glasnija ideja priziva savjesti. Tako treba, ne treba čekati da se političari dodvore i ''pozicioniraju'' u glavama biračkog tijela, da bi se ''nešto'' dogodilo. Treba samo slušati glas savjesti, smrti reći NE a životu DA. Treba nerođenima dati priliku da se rode! Treba ispraviti ovu tešku nepravdu prema Sestrama milosrdnicama koja se čini već gotovo četvrt stoljeća! Krajnje je vrijeme!
Izvor: http://zdravstveniodgoj.com
