Riječ korizma potječe od latinskog
naziva „quadragesima“, što
znači „četrdesetdnevnica“. To
četrdesetdnevno korizmeno vrijeme počinje Čistom
srijedom ili Pepelnicom i traje
do Velikog četvrtka, tj. mise Gospodnje večere (ne računajući nedjelje). Broj
četrdeset u biblijskoj simbolici znak je pokore i obraćenja, kušnje i
usavršavanja. U Bibliji čitamo o više događaja koji su simbolički povezani s
brojem četrdeset: Četrdeset godina Izraelci borave u pustinji (Jš 5,10-12),
četrdeset dana Mojsije prebiva na brdu Sinaju (Izl 24,18), četrdeset dana
Golijat stoji nasuprot Izraelu, četrdeset dana i noći prorok Ilija hodi do gore
Horeba (1Kr 19,8), prema Joninu propovijedanju Ninivljanima je preostalo
četrdeset dana da se obrate (Jon 3,4)… i napokon, Isus provodi četrdeset dana u
pustinji posteći i moleći (Mk 1,12; Mt 4,1; Lk 4,1).
Početak
pokorničkog korizmenog vremena označava se pepeljanjem na Čistu srijedu (Pepelnicu).
Pepeo je znak pokore i obraćenja. Prastari je običaj da svećenik na Čistu
srijedu vjernike posipa pepelom u znak križa govoreći: „Obratite se i vjerujte
Evanđelju!“ ili: „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u
prah vratiti!“. Kršćani, koji vjeruju u uskrsnuće i život vječni, pepeo
podsjeća na prolaznost zemaljskog života i sve ono zemaljsko što čovjeka može
odvesti od Boga. To je poziv na prihvaćanje pravih i istinskih vrijednosti. To
je vrijeme intenzivnijeg posvećivanja molitvi, čitanju Božje Riječi, odricanju,
vršenju djela pobožnosti i ljubavi, pokore, posta i nemrsa. Prema crkvenom
Zakoniku post i nemrs kršćani
su dužni održavati na Pepelnicu i Veliki petak, dok nemrs (odricanje od mesa i mesnih proizvoda od toplokrvnih
životinja) obvezuje na sve petke u korizmi i tijekom godine.
Post dopušta samo jedan obrok (do
sitosti) na dan i obvezuje sve vjernike od 18. do 60. godine života.
Nemrs zabranjuje samo mesnu hranu od
toplokrvnih životinja na sve petke u godini (osim zapovjednih blagdana) i
obavezuje od 14. godine života.
Neki se
možda još sjećaju staroga posta o „kruhu i vodi“, mljevenja prženog žita na
početku korizme od kojeg se pravila posna juha jer se u korizmi nije smjelo
jesti ne samo meso, nego ni jaja, ni mlijeko ni mliječni proizvodi. O pušenju i
piću da i ne govorimo. Kola poslije mise, javne zabave, igre, pjesme, a
pogotovo svatovi bili su nezamislivi. Vremena su se izmijenila. Ispričavamo se
novim vremenima i životnim poteškoćama kao da je ranije bilo lakše živjeti! I
kad postimo, znamo li zašto postimo?
Kršćanska
pokora nije radi same pokore, ni odricanje radi samog odricanja. Treba
postojati neki viši cilj, dublji
smisao. Ako se nečega odreknemo da bi nekomu pomogli to pokazuje koliko
smo ljudi. Odricanje od kršćanina treba napraviti slobodna i uravnotežena
čovjeka, ono ga mora dovesti do brata čovjeka i otvoriti prema Bogu. Pokora nas
treba iznutra pročistiti i oplemeniti. Poruka korizme nije, dakle, u odricanju
nego u davanju, u dijeljenju. Kako ćemo se povući u osamu, u sebe, ako nismo u
stanju biti na trenutak u tišini, barem se ponekad odreći praznih razgovora,
nekih bezveznih televizijskih serija, krještave glazbe, raznih poroka i loših
navika… Što učiniti da nam post ne bude samo neki običaj iz prošlosti po kojem
ćemo se za neko vrijeme odreći nekih navika, da bi nakon korizmenog vremena sve
to opet nadoknađivali? Potrudimo se da nam ovo sveto vrijeme donese dobre
duhovne plodove iz kojih ćemo crpsti snagu za preostalo vrijeme kroz godinu i
za čitav život.
Zato se pomolimo:
„Svemogući Bože,
udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u
životu slijedimo njegov primjer.“ (Zborna molitva 1. korizmene nedjelje)
