Za ispravno razumijevanje mogućega prvog susreta s Isusom ovdje na zemlji, kao i za očekivani drugi sigurni susret u vječnosti svaki čovjek mora, već u ovozemaljskome životu imati otvorene uši, oči i srce da može čuti, vidjeti i osjetiti poruku Radosne vijesti o objavi Isusa i ponuđenom susretu za svakoga čovjeka. Kako iskoristiti trenutak, kada se Isus pojedinom čovjeku ili ženi osobno objavljuje, kada kuca na njegovo srce?
Isus se želi susresti i s vama dragi vjeroučenici. Isus to želi. Evo što On kaže:
“Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.” (Otk 3,20).
Radosna vijest o mogućnosti, načinu, događaju i posljedicama susreta s tako značajnom Osobom objavljena i objašnjena nam je u Bibliji ili Svetome pismu. Radosna je baš zato, što objavljuje da je susret Čovjeka s Isusom – Sinom Božjim, Stvoriteljem i Spasiteljem moguć i pripravljen. Upravo radi toga, naglašavam da je taj izvor informacija, nadahnuća i duhovne hrane za svakoga čovjeka - Sveto pismo ili Biblija.
Sam Isus je poručio svojim učenicima, tebi i meni:
“ Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!” (Lk 10,23-24).
Ponukani različitim motivima, s Isusom su se fizički susreli Njegovi suvremenici različitog socijalnog i društvenog statusa, od najobičnijih ljudi s ulice, do carinika, židovskih učitelja, poglavara, rimskih Namjesnika, kralja Heroda, te došljaka iz Grčke i drugih krajeva. Susrela su ga djeca, žene i muževi.
A Isus bi im govorio:
“ Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samog sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?” (Lk 9,23-25).
“ I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.” (Mt 9,35-36).
Takvo stanje, prati narod kroz sva stoljeća nakon Isusova odlaska na nebo s ove zemlje, a potreba za susretom s Njim je svakim danom sve veća i veća. Svaki čovjek svuda i u sve vrijeme treba Isusa. I ostaje nesretan i bez nade sve do trenutka dok osobno ne susretne Isusa i dok ne dozvoli Isusu da promijeni njegov život.
Isus poziva sve
A Isus poziva svakog čovjeka opterećenoga grijehom i ovozemaljskim problemima:
“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11,28-30).
O razlogu svoga dolaska na ovu zemlju Isus se poziva na mnogo stoljeća, za Njega, najavljeno proročanstvo i kaže:
“ Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.” (Lk 4,18-19).
Koliko je snažno Isus uzdrmao sve ljude izraelskoga podneblja u vrijeme svoga boravka na ovoj zemlji, a o tome je govorio:
“ Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!” (Lk 12,49). Taj je oganj Njegova utjecaja zapalio cijeli svijet u svim stoljećima. Ta Božja vatra zapalila je srca svih onih koji su se susreli s Isusom, kao tom vječnom Istinom, i nisu je mogla ugasiti progonstva, tamnice, niti lomače u srcima Njegovih sljedbenika do danas.
Isus, ta nebeska svjetlost, jedini je predmet skrbi i čovjekova nastojanja. Jedino je On život naše krijeposti, vodič našeg srca, izvor pravih užitaka, osnova naših nada, utjeha našeg strahovanja, ublaženje naših nevolja, lijek svih naših muka. Iz Njega jedino izvire čista savjest, kao i strah od nečiste, potajna kazna prijestupa i grijeha, unutarnja nagrada za dobra djela. Jedino Isus pravi besmrtnim onoga, koji ga susretne i ljubi, i slavnima lance onih koji za Njega trpe. Isus privlači javne počasti k pepelu svojih mučenika i pravi dostojnom štovanja propast i bijedu onih koji su sve ostavili da Njega slijede. Samo Isus nadahnjuje velike misli i stvara herojske duhove mislilaca, filozofa, istraživača, umjetnika i velikih - malih, običnih ljudi i žena čiji su životi postali vječno besmrtni nakon susreta s Isusom, spremnih za boravak s Njim za cijelu vječnost u prostorima Nebeskoga kraljevstva, gdje im je pripravio mjesto.
Sve naše nastojanje bismo morali uložiti u spoznaju Isusa, svu našu rječitost u objavu Isusa, svu našu snagu i sposobnost u izgradnju i širenje Isusova učenja. Trebali bismo izgorjeti i potrošiti sebe da živimo život kojim nas ispunjava Duhom Svetim svakoga dana.
Radi toga je najveći propust svakoga čovjeka i žene, ako sve svoje nastojanje, u ovom kratkotrajnom - prolaznom životu, ne usmjeri prema tom susretu, i svom svojom snagom potraži Isusa i susretne se s Njim, na poseban način u sakramentu euharistije.
Susret s Isusom nas ispunjava nebeskim životom, ucjepljuje u naš život novu narav, kojom želimo slijediti Isusa donoseći plodove ljubavi i dobrih djela, radi čega će i ljudi s kojima živimo htjeti susresti i upoznati Isusa, i tako se ta “živa rijeka” promijenjenih života slijeva u vječno Kraljevstvo Božje, koje će se, u vrijeme kada Isus ponovo dođe, biti i ostati kao vječnost zajedništva s Isusom i svima svetima.
