Evanđelje po Marku ili Markovo Evanđelje je sveta knjiga, dio Biblije Novoga Zavjeta. Kratica je (Mk).
Tradicionalno se pripisuje sv.
Marku i najkraće je od 4 kanonska
evanđelja.
Riječ je o tzv. sinoptičkom Evanđelju, a smatra se da je služio
kao predložak za ostala dva sinoptička evanđelja (evanđelje po Mateju i evanđelje
po Luki).
Markovo Evanđelje vjerojatno je prvo napisano
Evanđelje. Mnogi kršćani drže da ga je napisao sv. Marko, najvjerojatnije u Rimu oko 60. – 70. g. Nekad se smatralo da je
napisano nakon evanđelja po Mateju, što je razlog da se u Biblijama nalazi poslije njega.
Markov stil, način pisanja je vrlo jednostavan, živ i privlačan,
sliči pučkom pripovijedanju. Prvotno je napisano za rimsku kršćansku zajednicu.
U tom Evanđelju, zapisano je propovijedanje apostola Petra u Rimu. Marko je tako sastavio svoje
Evanđelje, da njegovi čitatelji mogu u Isusu
Kristu prepoznati Božjeg Sina, osobito iz onoga što je Isus
činio: Priprava za javno djelovanje, djelovanje u Galileji, u Jeruzalemu, muka, smrt i uskrsnuće.
U katoličkoj crkvi, do nove liturgijske obnove, čitalo se u nedjeljama poslije Duhova samo u tri nedjelje,
dok Matejevo u 20 nedjelja, Lukino u 16, Ivanovo u 12.
Danas se u godini B čita Markovo Evanđelje, i u svagdanjim čitanjima od 1. do 9. tjedna kroz godinu.
To je bibličare potaklo, da postupno otkrivaju veliko bogatstvo
i evanđeoske poruke, što nam ovo najmanje Evanđelje pruža.
