Teško da bi ste našli,
iako možda jesu takva vremena, ijednog Zadranina, a da vam ne zna odgovoriti na
pitanje – tko je Sveta Stošija? Tko je ta žena kojoj se Zadrani mole i čije ime
zazivaju kada im je najteže.
Ukratko, odgovor bi bio da
je Sveta Stošija mučenica, zaštitnica grada Zadra do koje Zadrani iznimno mnogo
drže. A da je tome tako svjedoči i jedna stara zadarska tradicija držanja
božićnog drvca u domovima do blagdana Svete Stošije, 15. siječnja.
Sveta Stošija, odnosno
sveta Anastazija – zaštitnica grada Zadra, bila je, priča tako legenda,
Rimljanka iz visoko rangirane patricijske obitelji. Ova djevica, udovica i
mučenica, još iz doba cara Dioklecijana, kršćansku je vjeru primila od majke.
Unatoč tome što to nije
željela, udali su je za rimskog patricija Publija. Ona je ipak, bogobojazna
kakva je već bila, čvrsto odlučila ostati djevica, zbog čega ju je njezin
duboko uvrijeđeni suprug zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu. Teške životne
trenutke ublaživao joj je pismima podrške i ohrabrenja zadarski mučenik i
svetac, Sveti Krizogon, odnosno Krševan, koji je također jedan od četvero
zaštitnika našega grada.
Nakon smrti muža Stošija
se oslobodila kućne tamnice i sve svoje imanje razdijelila je siromasima , a
svoj život posvetila skrbi za progonjene kršćane.
Sa skupinom sljedbenika
pratila je Krševana sve do njegove mučeničke smrti u Akvileji, naselja na
rijeci Natisone, deset kilometara od Jadranskog mora. Životni put je zatim vodi
u Sirmij, današnju Srijemsku Mitrovica, odakle se upućuje prema Solunu i ponovo
vraća u Sirmij.
Međutim, zbog nesebičnog
pomaganja zatočenim kršćanima i zbog svoje ustrajnosti u vjeri i ona je
zatočena, da bi potom 25. prosinca 304. godine spaljena na lomači.
Na suđenju je, kazuje
dalje legenda, kada su je pitali o očevoj baštini, izjavila da je zlatne i
srebrne kipove poganskih božanstava, koje joj je ostavio otac, pretopila u
novac kojim je pomagala progonjene kršćane.
Dok je veliki plamen
lomače sažigao i topio Stošijino tijelo u mukama, ona je u zanosu pjevala jer
je plamen ljubavi prema Kristovoj vjeri bio jači od onog plamena koji je u
vatrenom prstenu okovao njezino tijelo.
Pokopana je nakon sve te
muke u Sirmiju, da bi u 5. stoljeću njezine relikvije preko Rima prenesene u
bizantski Carigrad, odnosno današnji Istanbul.
U znak priznanja, kao
nagradu za postignuti mir između zaraćenih Karla Velikog i Bizanta, bizantski
je car Nicefor zadarskom biskupu Donatu poklonio, 810. godine, moći mučenice
Anastazije, koje je zadarski biskup pohranio u tadašnjoj bazilici Sv. Petra,
odnosno današnjoj zadarskoj katedrali, koja od tada nosi njezino ime Katedrala
Svete Stošije.
Interesantna je i
činjenica da ime Anastazija na starogrčkom znači “uskrsnuće”. Štovanje Sv.
Anastazije brzo se proširilo, tako da je uz najpoznatije ranokršćanske mučenice
uvrštena u Rimski Kanon i u litanije Svih Svetih.
Vjerujući da oslobađa od
otrova, Grci je nazivaju pharmakoyltria, za razliku od Slavena za koje je uzorešiteljica,
jer pomaže zatvorenicima i oslobađa ih od okova. Budući da se njezino
mučeništvo poklapa s Božićem, u nekim se krajevima uvriježilo vjerovanje da je
Sv. Anastazija bila primalja pri Isusovu rođenju, pa joj na slikama u ruke
stavljaju škare, koje će kasnije Svetici pribaviti i epitet zaštitnice cenzure
tiska. Pritom je nerijetko prizivaju bolesnici s glavoboljama i bolestima u
grudima.
Biskup Donat započeo je u
9. st. pregradnju stare zadarske ranokršćanske katedrale i njezino skupocjeno
opremanje. U dnu sjeverne lađe sagradio je kapelu Svete Stošije i u nju
smjestio mramorni sarkofag isklesan od sivkastog mramora, preuzetog s rimskog
foruma na kojem je izgrađena i sama katedrala.
Na posve jednostavnom
sarkofagu uklesan je križ i posvetni natpis: “IN NOMINE SANCTE TRINITATIS. HIC
REQVIESCIT CORPUS BEATE SANCTE ANASTASIE. DE DONIS DEI ET SANCTE ANASTASIE
DONATVS PECATVR EPISCOPUS FECIT. DEO GRATIAS”, što bi u prijevodu značilo: “U
ime Presvetog Trojstva. Ovdje počiva tijelo blažene Svete Anastazije. Na dar
Bogu i Svetoj Anastaziji Donat grešni biskup učini. Bogu hvala.”
Najljepši sačuvan Stošijin
kip je onaj s nekadašnjeg oltara iz crkve Svetog Donata, kojeg je u mramoru
isklesao Antonio Corradini 1713., poznat po nevjerojatnoj vještini oblikovanja
tijela pod tunikama i velovima. Mlađahna svetica u ruci drži plamen, simbol
svog mučeništva.
Najveći spomenik na čast
Svete Stošije je naravno zadarska katedrala, koja plijeni svojom arhitekturom i
izvedbom, a koja je najveća dalmatinska katedrala duga 50 i široka 18 metara.
Jedno zvono na kampanelu tj. zvoniku zadarske katedrale posvećeno je svetoj
Anastaziji i na njemu je natpis Anastazija. Premda se u Rimskoj crkvi Sv.
Anastazija službeno časti na Božić, kada je umrla mučeničkom smrću na lomači,
želeći joj posvetiti posebnu pažnju, vjernici Zadra, Biograda i Srijema svoju
sveticu slave 15. siječnja.
 |
| Katedrala svete Stošije u Zadru |
