Običaj je također da se od Lucije do Božića prati vrijeme, jer prema pučkoj predaji, slijedeće će godine u pojedinom mjesecu biti takvo vrijeme kakvo je na odgovarajući dan od Sv. Lucije do Božića.
Sveta Lucija je zaštitnica vida, slijepih, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Živjela je u 4. stoljeću u Siracuzi na Siciliji u vrijeme vladanja cara Dioklecijana, koji je poznat po progonu kršćana. Iako se o njenom životu vrlo malo pouzdano zna, on je isprepleten brojnim legendama.
Prema jednoj legendi Lucija je potjecala iz imućne obitelji i imala je zaručnika. Jednog dana hodočastila je grob svete Agate moleći za ozdravljenje bolesne majke. Ukazala joj se Sveta Agata i predvidjela joj skoru mučeničku smrt. Po povratku u Siracusu Lucija je otkazala zaruke i odlučila sav imetak podijeliti siromasima. Time je uvrijedila zaručnika koji ju je prijavio vlastima s optužbom da je kršćanka. Lucija je zatočena i mučena, ali se svoje vjere nije odrekla. Osudili su je na smrt odrubljivanjem glave, ali je prije smrti uspjela primiti euharistij i predvidjeti skoru smrt Dioklecijana i kraj progona kršćana. Njeno predviđanje ubrzo se ostvarilo, a ljudi su je počeli štovati u 5. stoljeću. Sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se smatra zaštitnicom očiju i vida. Na slikama se često oslikava s očima na tanjuru, s bodežom i s uljanicom – svjetiljkom.
Jedna druga legenda svjedoči da je jedan mladić bio očaran ljepotom
Lucijinih očiju. Lucija je tada sama sebi iskopala oči, da ih pošalje
nasrtljivom mladiću. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom
da je i sam postao kršćaninom i svjedokom vjere koju je Lucija djelom
pokazala.
Po julijanskom kalendaru 13. prosinac smatrao se najkraćim danom u
godini, a narodna tradicija povezala je ugaslu svjetlost slijepih očiju
Sv. Lucije sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa.
