Ovaj je spomendan ustanovljen na spomen pobjede kršćanskih
branitelja kod Lepanta 7. listopada 1571., u zahvalu Majci Božjoj,
Kraljici svete krunice. Već je mnogo ranije u različitim krajevima
vjerni puk običavao moliti određen broj Zdravomarija tako da je iza
svake desetice dodavao Očenaš. Malo pomalo s tom se molitvom povezivalo
promatranje glavnih otajstava iz života Isusova. Kasnije je uslijedila
razdioba u tri dijela, svaki s pet desetica, a papa Ivan Pavao II. dodao
je i četvrti dio otajstava svjetla, i tako smo dobili današnji oblik
krunice. Ovako uređena krunica je evanđeosko razmatranje koje se obavlja
zajedno s Marijom, nasljedujući njeno držanje u različitim zgodama kada
je gledala i slušala svoga Sina: "Marija u sebi pohranjivaše sve te
događaje i prebiraše ih u svom srcu" (Lk 2, 19). Kršćanin, koji moli
krunicu i koji se time duhovno povezuje s Marijom i prati je u
različitim zgodama njezinog života, moći će dokučiti ponešto o
osjećajima njezinog srca u velikim otajstvima kojih je ona bila
svjedokinja ili sudionica. Na takav način krunica može postati četvrt
sata razmatranja, štoviše kontemplacije, pod Gospinim vodstvom. Trajno
ponavljane Zdravomarije trebale bi izražavati raspoloženje duše koja se
uzdiže k Djevici da je ona sama prihvati i uvede u razumijevanje
božanskih otajstava. Neka ta milost bude plod našeg moljenja svete
krunice.
Kraljice svete Krunice, moli za nas!
