Ime Mihael, u hebrejskom ’Mi ka el’, što znači: »Tko je kao Bog?« spominje se u Svetom pismu pet puta.
»Knez kraljevstva perzijskoga protivio
mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u
pomoć« (Dn 10,13). Iz toga teksta slijedi da je Mihael jedan od
vrhovnih poglavica, a koji pritječe u pomoć proroku Danielu. U istoj
glavi čitamo: »Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio (kneza
Perzije i kneza Grčke) osim Mihaela, Kneza vašega, moje potpore i moga
okrilja« (Dn 10,21).
»U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki
knez koji štiti sinove tvog naroda« (Dn 12,1). Iz tog teksta proizlazi
da Mihael kao vrhovna glava nebeske vojske brani pobožne Židove, koje
progoni kralj Antioh IV. Epifan (175–164).
Najznačajniji je pak svetopisamski tekst
o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. »Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael
sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli
prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije
bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao
– sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu
zbačeni s njime njegovi anđeli« (Dn 12,7–9).
I napokon peto mjesto, na kojem se
izričito spominje Mihael, jest poslanica sv. Jude Tadeja. Ondje čitamo:
»Naprotiv, Mihael arkanđeo, kad se u borbi za Mojsijevo tijelo prepirao s
đavlom, nije se usudio izreći protiv njega uvredljivu osudu, nego je
rekao: ’Neka bi ti Gospodin zapovjedio da ušutiš!’« (9. redak).Imajući u vidu te svetopisamske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva pak od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan. Velikog arkanđela jednako živo štuje istočna i zapadna Crkva. Razni staleži štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga također od davnine slavi kao svoga zaštitnika. Njegova se slika nalazila na bojnim zastavama već god. 955. u glasovitoj bitki protiv Madžara na Leškom polju kod Augsburga, kad je njemački car Oton I. Veliki pobijedio Madžare.
I kod nas je u Hrvatskoj veoma razvijen
kult sv. Mihovila. Podignute su mu u čast mnoge župne i podružne crkve, a
i neka mjesta nose njegovo ime. Tako imamo Miholjac, Miholec, Mihovljan
itd.
Bogoslužje veoma zorno ističe trostruku
djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac.
Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv
zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj nek nas zagovara i naše
molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka
nas prati na našim životnim putovima!Sveto pismo poimence na nekoliko mjesta spominje i sv. Gabriela, arkanđela. Tako se u Danielovoj knjizi ukazuje u ljudskom obliku te proroku tumači viđenje o ovnu (usp. Dn 8,16–26). Još je značajnija u istoj knjizi u glavi 9. objava o sedamdeset sedmica. Tu je Gabriel vjesnik utjelovljenja Riječi. Isti će arkanđeo Zahariji navijestiti rođenje Ivana Krstitelja, Spasiteljeva preteče, a Mariji rođenje samoga Spasitelja. To nam je opisao sv. Luka. Neki crkveni naučitelji misle da je i onaj anđeo što se u božićnoj noći javio pastirima bio Gabriel, isto tako onaj što je Isusa u Getsemaniju tješio.
I štovanje je sv. Gabriela staro, a
naročito je vezano uz blagdan Blagovijesti. Njemu je, kao i sv. Mihaelu,
pučka pobožnost pridavala ulogu čuvara crkvenih vrata; ta dva arkanđela
priječe demonu ulaz u crkvu. Kao svoga zaštitnika štovali su sv.
Gabriela glasonoše, teklići i pismonoše. Papa Pio XII. apostolskim
breveom od 1. travnja 1951. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom
telekomunikacija: telegrafa, telefona, radija i televizije:
Najljepša poruka, što ju je Gabriel
donio s neba, sadržana je u molitvi Zdravomarije, koja je uz Očenaš
postala najrasprostranjenija molitva. Pobožni kršćani tri puta dnevno na
glas zvona s Gabrielom pozdravljaju Gospu i mole za njezin zagovor:
»Moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše!«. Nekoć se po našim
crkvama nakon pučke mise orila pjesma »Anđeo je Gospodnji navijestio
Mariji« i pučki vapaj: »Kad zadnja ura bije, dođi Majko Ti po nas!«
Božji ju je narod oduševljeno pjevao dajući oduška s blagovjesnikom
Gabrielom svojoj pobožnosti.Ime Rafael znači »Bog liječi«, a ime je trećega arkanđela, koga danas slavimo. Njega, kao i dvojicu drugih arkanđela, opširno spominju apokrifne knjige, a od kanonskih knjiga Rafael je veoma prisutan u Tobijinoj knjizi. Njega sam Gospodin šalje da bi ozdravio Tobiju i Saru, za vodiča i pratioca mladom Tobiji. On ga na putu brani, uvodi u Sarinu kuću, koju oslobađa od zla, Saru kao ženu mladoga Tobije skupa s njim dovodi u kuću staroga Tobije. Mladi Tobija, pun zahvalnosti prema svome pratiocu, priča ocu koja mu je sve dobročinstva iskazao. I tada se Rafael, koji se prikazao u čovječjoj slici Azarije, sina Velikog Ananije, ovako očituje:
»Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i
veličajte pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je
hvaliti Boga i uznositi ime njegovo, bogobojazno razglašavati djela
njegova. Lijepo je čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela
Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći.
Dobra je molitva s postom, s milostinjom
i pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom.
Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. Milostinja
oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i
čine pravednost, napunit će se života, a koji griješe, bit će dušmani
životu svome.
Neću vam sakriti ništa: kazah već da je
lijepo čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela. I
kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome;
kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; kad se nisi skanjivao da
ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo
skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. Sada, Bog me poslao da
izliječim tebe i tvoju snahu Saru. Ja sam Rafael, jedan od sedmorice
svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred
Slavom Svetoga!...
Ne plašite se! Mir s vama!
Blagoslivljajte Boga u vijeke! Ta ja ne dođoh jer se meni svidjelo, nego
po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte u vijeke. Sve sam
dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste
motrili samo privid. Sada hvalite Boga, a ja se vraćam onome koji me i
poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo« (Tob 12,6–20).
Nije čudo da su kršćani, čitajući
Tobijinu knjigu, tu tako lijepu povijest jedne obitelji, teško kušane,
ali kojoj Gospodin pritječe u pomoć šaljući im svoga anđela, počeli
štovati svetoga Rafaela i utjecati mu se. Naročito su mu se
preporučivali putnici, a pomalo i pečalbari te iseljenici. Kao duhovnome
liječniku počeše mu se utjecati i bolesnici u duševnim i tjelesnim
bolestima. A kao svoga posebnog zaštitnika časte ga apotekari.
U jednoj svojoj homiliji o evanđeljima
sv. Grgur Veliki lijepo kaže: »Rafael znači Božji lijek. On je,
dotaknuvši kao po službi Tobijine oči, uklonio tmine njegove sljepoće.
Dolikovalo je da bude nazvan Božjim lijekom, kad je bio poslan da
liječi.«
