Ministar obrazovanja RH dr.sc.Željko Jovanović |
O uvođenju građanskog odgoja kao obaveznog
predmeta u osnovne i srednje škole
U referendumskoj noći jedna
predstavnica GONG-a je rekla da, u slučaju da je građanski odgoj bio
ranije uveden u škole, do referenduma o braku kao zajednici žene i
muškarca i ovakvog njegovog ishoda ne bi nikad ni došlo. Gospođa iz
GONG-a doživljava građanski odgoj kao metodu represije, korekcije,
preodgoja. Smatra da, u slučaju da smo ga imali u školama, građani ne bi
izrazili svoje mišljenje na tom referendumu. Kao da je cilj građanskog
odgoja spriječiti građane da izraze svoje mišljenje, a ne poticati da ga
izraze, da budu slobodni, na uljuđen, na pristojan način, poštujući
drugo, drugačije i suprotno mišljenje.
Zamjeram što je udruga GONG
bila jedna od glavnih koje su se angažirale u izradi programa
građanskog odgoja, zajedno s drugima iz Platforme 112.
Jedino te udruge, koje su sve bile
nositelji kampanje protiv referenduma, su ispred civilnog društva
sudjelovale u izradi ovog programa. Za očekivati bi bilo da u jednom
civiliziranom društvu, ako se zna da postoje različiti činioci u njemu,
koji misle drugačije o različitim stvarima, da bi se njih aktivno
uključilo, da se čuju različita mišljenja, da onda nađe konsenzus, da
uskladimo razmišljanja i idemo naprijed.
U zemlji koja je tek nedavno izašla iz jednopartijskog sistema, građanske inicijative, referendumi, uopće uzimanje odlučivanja usvoje ruke od strane građana je nešto novo, nešto na što nismo naučili. Naše generacije nisu odgajane za to da participiramo u društvu. Zato je i bilo toliko mladih, studenata, koji su se uključili u inicijativu ‘U ime obitelji’. Mladi nemaju nikakve zadrške, za razliku od naše generacije, koja je odrastala i odgajana u komunizmu i čiji su roditelji odgajani u tom totalitarnom sustavu. Nama je utjerivan strah od društvenog angažmana, nas se nije poticalo da aktivno sudjelujemo u društvu. Prema tome svako poticanje ljudi da daju doprinos svojoj zajednici je dobrodošao. Tako gledam i na odgoj djece za građanske aktivnosti. Mislim da je to samo po sebi pozitivno. Pozitivno je poticati ljude da svoja znanja svoju ljubav, svoj interes, ugrade u zajednicu na jedan organiziran način. Međutim, ono što je problem, je kada se građanski ili bilo koji drugi odgoj pokuša instrumentalirati da bi se mišljenje jedne grupe građana nametnulo svima kroz odgoj djece, za koju je upravo žalosno da ministar Jovanović u dvije i pol godine vlasti u škole uvodi drugi odgojni predmet.
Potrebno je potaknuti da ovaj odgoj, ako
bude uveden, bude na korist djece, da podučava ono što je potrebno
podučavati, vezano za toleranciju, za mirno rješavanje problema,
upoznavanje s drugim kulturama, poštivanje svog identiteta, svoje
kulture.
Čisto sumnjam da bi se građanskim
odgojem, kako se najavljuje, moglo stvoriti slobodno misleće ljude i to
35 nastavnih sati od 1. do 4. razreda osnovne škole. Tako zamišljen
građanski odgoj smatram suvišnim i zbog toga što je njegov sadržaj isti
onaj koji se uči kroz izborne predmete vjeronauk i etiku.
Pitanje je zašto. Bojim se da će se
otvoriti još jedno područje sukoba jer će se pokušati kroz škole
nametati sadržaje koji imaju za cilj ne da se od djece učini slobodne i
misleće ljude, ne da ih se potiče da se osjećaju kao građani, kao važni
subjekti u svojoj domovini, da se aktiviraju, ne da ih se uči kako da
odrastajući aktivno doprinose svom društvu, već upravo suprotno, pokušat
će se provoditi nekakav novi preodgoj djece, pod izlikom da se želi
postići njihovo građansko uključivanje.
Šibenski
biskup Ante Ivas je uvođenje građanskog odgoja usporedio s
‘političko-moralnim vaspitanjem’ koje se nekad provodilo u školama.
“Prepoznajemo pokušaj istog takvog
nametanja toga moralno-političkog vaspitanja, samo na još puno grublji i
bezobrazniji način”– rekao je Ivas (biskupovu izjavu prenosi šibenski portal Tris).