Prema podacima iz Ivanova evanđelja znamo da je Filip, (kao i Andrija i Petar,) potjecao iz Betsaide na Genezaretskom jezeru.
"Sutradan Isus odluči poći u Galileju. Međutim, susrete Filipa pa mu reče:'Hajde za mnom!' Filip je bio iz Betsaide, iz Petrova i Andrijina grada.
Filip sretne Natanaela i rekne mu: 'Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.' - 'Iz Nazareta može li što dobro izići?' reče mu Natanael.
'Dođi i vidi!' odvrati mu Filip" (Iv 1,43-46).
Filip je bio mladenački prijatelj sv. Ivana evanđelista, s kojim je skupa pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja.
Zato mu je u svom evanđelju i postavio ovaj divni spomenik, koji govori o prvom Filipovom susretu s Isusom, kao i o njegovoj revnosti da za Isusa kao obećanog Mesiju pridobije još jednog revnog učenika.
Ivan u svome evanđelju dovodi Filipa na pozornicu i kod opisa kako Isus čudesno nahrani pet tisuća ljudi.
"Tada Isus podiže oči te, kako vidje da veliko mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu:
'Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?'
To reče da ga kuša. Sam je naime znao što će učiniti.
Filip mu odgovori: 'Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije'" (Iv 6,5-7).
Također je veoma lijepa scena u Evanđelju kad Nežidovi traže Isusa. "Među hodočasnicima što su došli da se klanjaju na blagdan bijaše i nekih Grka.
Oni pristupiše k Filipu, koji bijaše iz Betsaide u Galileji, te mu rekoše: 'Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.' Filip ode da to kaže Andriji. Andrija i Filip odoše da kažu Isusu" (Iv 12,20-30).
I napokon, na rastanku s učenicima, eto opet Filip dolazi do izražaja.
Isus govori: "Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga već sada poznajete i vidjeli ste ga!
Filip mu reče: 'Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!' Toliko sam vremena s vama - odgovori mu Isus - i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: Pokaži nam Oca! Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ja ne govorim sam od sebe riječi koje vam kažem: Otac koji boravi u meni čina svoja djela. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inače, vjerujte zbog samih djela..." (Iv 14,6-11).
Prema kasnijoj tradiciji Filip je sa svojim trima kćerima živio u Hierapolisu u Maloj Aziji, gdje je i umro. Arheolozi misle čak da su pronašli ondje i njegov grob. Prema crkvenim piscima Polikratu i Papiji, koje navodi Euzebije, Filipove su kćeri imale dar proroštva.
O svetom JAKOVU:
Sveti Jakov mlađi, sin Alfejev, sâm pisac jednog novozavjetnog spisa, (Jakovljeva poslanica) osim u listi apostola, nigdje se u evanđeljima naročito ne spominje.
Sv. Pavao u Poslanici Galaćanima spominje ga kao jednu od najuglednijih ličnosti prve Crkve, dok se u Djelima apostolskim ističe kao jeruzalemski biskup.
Njegova je poslanica veoma ozbiljna.
Puna je opomena, ukora i prijetnja.
U njezinih 108 redaka nalazimo 60 imperativa. Može nam protiv otvrdnuća savjesti uvijek služiti kao veoma korisno i spasonosno duhovno štivo.
Odlomak iz Jakovljeve poslanice:
"Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Znajte da ćemo za to strože biti suđeni!
Uistinu, svi često griješimo.
Ako tko u govoru ne griješi, on je savršen čovjek, sposoban je zauzdati i cijelu svoju osobu.
Ako stavimo konjima uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati cijelim njihovim tijelom.
Pogledajte i lađe! Njima, iako su velike i premda ih gone silni vjetrovi, upravlja vrlo malo kormilo kamo god kormilarova volja hoće.
Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima.
Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali!
I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima.
Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Uistinu, svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje mogu se ukrotiti - i ukroćene su od ljudi - ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti.
On je zlo koje ne poznaje mira.
Pun je smrtonosnog otrova.
Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca,
i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni 'na sliku Božju'.
Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko?
Zar može, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama?Tako ni slan izvor ne može dati slatke vode" (Jak 3,1-12).
Sveti Filipe i Jakove, molite za nas!
