Danas je sveti Juraj, mučenik, čiji je život obavijen legendama pa je teško doći do povijesne istine. Čini se da mu je otac bio Perzijanac, a majka rodom iz Kapadocije.
Pretpostavlja se da je bio rimski časnik, te da je za trajanja Dioklecijanova progonstva 303. godine podnio mučeništvo.
Njegov grob u Palestini bio je poznato hodočasničko mjesto sve do 12. stoljeća kad je sultan Saladin za vrijeme rata s križarima srušio crkvu posvećenu Sv. Juraju.
Već u 4. stoljeću u Siriji nalazimo crkve posvećene sv. Jurju. U Egiptu ime 40 crkava i 3 samostana, a na otoku Cipru nalazi se 60 svetišta u čast sv. Jurja.
Car Konstantin Veliki podigao je u Carigradu crkvu koju je posvetio ovome svecu.
Kao svoga zaštitnika slavili su ga srednjovjekovni vitezovi i križari.
Seljaci ga zazivaju kao zaštitnika svojih konja. Svetog Jurja od najstarijih vremena slave mnogi svečani govori i romansirani životopisi.
Svojim su ga spisima proslavili sv. Grgur Turonski i Venancije Fortunat.
U Srednjem vijeku slavljen je i mnogim skazanjima, a brojne su i slike koje ga prikazuju.
Treba reći i da je prikaz sv. Juraja na konju, dok probada zmaja od kojeg je spasio djevojku, samo legenda. Naime, krivo je protumačena jedna slika u Carigradu koja prikazuje cara Konstantina kako gazi probodena neprijatelja ljudskoga roda. Pučka mašta tu je sliku pripisala sv. Jurju i vrlo brzo proširila legendu o spašenoj djevojci pa je to postala opća slika za prikazivanje sv. Jurja.
Povodom blagdana svetog Jurja (23. travnja), u nekim dijelovima Hrvatske (osobito u sjeverozapadnoj Hrvatskoj), postoji slikovit pučki običaj kojim se slavi proljeće kao simbol novog života, kao što je paljenje jurjevskih krijesova, popraćeno bogatim kulturno-umjetničkim programom folklornih društava.
