Izvan božićnog i uskrsnog ciklusa (vremena) liturgijske godine, tu se nalaze još 33, odnosno 34 tjedna i nedjelje. One se nazivaju »vremenom kroz godinu«. Te se nedjelje zajedno s tjednima koji iza njih slijede broje od 1. do 33. odnosno 34. 1. nedjelja »kroz godinu« je uvijek blagdan Gospodinova krštenja, a posljednja blagdan Krista Kralja. Vrijeme »kroz godinu« započinje poslije božićnog vremena, prekida se korizmom i pomovno nastavlja nakon Duhova. Od posljednje liturgijske obnove za nedjelje »kroz godinu« ima tri različita redosljeda čitanja, koji se nazivaju »godinom A, B i C«. Isti se tekstovi, dakle, ponavljaju svake četvrte godine. Za blagdane se, međutim, uzimaju uvijek ista, odgovarajuća čitanja, dok za dane u tjednu postoji dvogodišnji raspored čitanja.Prema redu čitanja A, B i C čitaju se susljedno osobito evanđelja po Mateju, Marku i Luki. Ulomci Ivanova evanđelja raspoređeni su kroz sve tri godine. U vremenu kroz godinu neke se nedjelje posebno izdvajaju. To su uglavnom Gospodnji blagdani, u kojima slavimo određena otajstva vjere, izvan dva spomenuta ciklusa. U nedjelju poslije Duhova slavimo blagdan Presvetog Trojstva, kojim ispovijedamo svoju vjeru u trojedinoga Boga. U četvrtak nakon Presvetog Trojstva slavimo »Tijelovo«. Veliki četvrtak kao ustanovljenje euharistije ponovno, dakle, slavimo na prvi »slobodni« četvrtak. Prema novom misalu ovaj se blagdan zove »Svetkovina Presvetoga tijela i krvi Kristove«.Svetkovina je starija od procesija koje se na taj dan održavaju. One su zapravo oblik ispovijedanja vjere u stvarnu Kristovu prisutnost u Oltarskom sakramentu. Uz to još simbolika zajedničkog hoda doziva u pamet biblijsku misao i svijest o Crkvi kao Božjem narodu na putu. Zajedničko hodanje, molitva i pjevanje jesu izvanjski znakovi nutarnjeg zajedništva i jedinstva vjernika u Kristu. Mi smo uistinu tijelo Kristovo i to nije samo jedna lijepa slika, nego najdublja stvarnost. Da nas Krist ne objedinjuje mi bismo bili međusobno izolirani pojedinci.
