Marija nam je blizu jer je živjela našim običnim životom, morala je kao i svi mi proći kamenitu stazu vjere, nade i ljubavi, život joj je sličio našem ali se od našega ipak razlikovao po poslanju koje je imala, za koje ju je Bog predodredio i zbog kojega je njezina duša bila savršena, bez ikakve sjene.
Marija je bila okružena Božjom ljubavlju i njegovom milošću, ali ne radi svojih kreposti i zasluga; sve je to ona primila kao Božji dar. Još u času svoga začeća bila je predmet Božje izvanredne ljubavi. Nijednog trenutka svoga života nije bila bez milosti Božje, od časa svoga začeća. Svi se mi začinjemo i rađamo bez milosti Božje u duši, u istočnom grijehu, jedino je Marija bila od toga izuzeta; već je u času svoga začeća bila puna milosti. Istina, Marija to nije znala sve do naviještenja, nije znala da je Bog u njoj ostvario čudo, sve do dolaska anđela kod naviještenja nije znala ništa o izvanrednoj milosti koju nosi u sebi.
Njezina zbunjenost kod dolaska anđela i u času njegova pozdrava pokazuje da ne živi u nekim izvanrednim nebeskim vizijama i da bi bilo pogrešno smjestiti je u neki poseban svijet u kojemu ona uživa nebesku radost i blaženstvo. Živi običnim ljudskim životom, a ipak na neobičan način kao milosti puna.
Marijina je duša od prvog trenutka pripadala Bogu. Temelj njezina duševnog života bio je ispunjen Božjom milošću koja je vodila razvoj njezine osobe. Milost nije nailazila ni na kakav otpor, nije bilo grijeha i nikakva nereda i slabosti, i u duši i u srcu vladao je potpuni sklad.
Krunica našoj nebeskoj Majčici se moli u našoj župnoj crkvi svaku večer tijekom mjeseca svibnja, u 18.30h.
