 |
| Silazak Duha Svetoga - Duhovi |
Sv. Ćiril Aleksandrijski
Hebrejska riječ za blagdan duhova je Šavuot, to znači: blagdan „tjedana". Grčki se zove: pentekoste, „pedeseti" dan. Blagdan dolazi sedam tjedana nakon blagdana Pashe.
Blagdan tjedana jedan je od tri hodočasnička blagdana (uz Pashu i blagdan Sjenica) kada Izraelac ide u Jeruzalem. Kao i ova dva druga blagdana ima trostruki smisao: a) povijesni, b) smisao koji se odnosi na zemlju i c) filozofski smisao. a) Povijesno podsjeća na objavu Boga na Sinaju, koja se dogodila u trećem mjesecu nakon izlaska iz Egipta (Izl 19,1).U bogoslužju u sinagogi čita se izvješće o teofaniji, bogojavljenju iz Izl 19. Spominje se predaja Zakona na Sinaju i deset zapovijedi Mojsiju, zatim činjenica izabranja i sklapanje saveza. b) Odnos prema zemlji čini kraj žetve žita, tj. pšenice. U zahvalu za blagoslov žetve prikazuju se u Hramu prvine plodova (Izl 23,16; 34,22). Od novog brašna spremaju se dva kruha kao žrtva hrane (Lev 23,16s; Br 28,26). Na kraju filozofski smisao sastoji se u objavi: Bog objavljuje sebe i svoju volju.
Svakog blagdana Duhova doživljava se djelovanje Duha Božjega. Priprema se molitvom i čitanjem Svetog pisma. Tako se i za Isusove učenike i učenice izričito kaže da su bili „jednodušno postojani u molitvi" (Dj 1,14). I dok su „zajedno bili na istome mjestu" čuo se „šum s neba.kao kad se digne silan vjetar" Vjetar, silan vihor, znak je Duha. ((Hebrejska riječ „ruah" za duh izvorno znači vjetar; to se značenje nikad nije izgubilo.) Ognjeni jezici znakovito označuju Božju riječ koja se podijelila na sve učenike.
"Čudo" koje se dogodilo na prvi dan Pedesetnice nije neko čudo govora i slušanja. Ne sastoji se u tome da su Isusovi učenici odjednom počeli govoriti stranim jezicima. Luka ne spominje nijedan strani jezik. Novo je svakako, da Galilejci ne govore više svojim uobičajenim aramejskim jezikom, koji je u ono vrijeme bio govorni jezik stanovnika u judeji, nego grčki, jezik dijaspore. Stvarno „čudo" bilo je u promjeni jezika od aramejskog na grčki, u prijelazu od Isusova jezika na jezik kulture ostalog svijeta. Time je ispunjen jedan od osnovnih uvjeta da Isusova poruka može prodrijeti u svjetsko rimsko carstvo. Tumačenje Pisma u svjetlu Isusova uskrsnuća moglo se tako prenijeti u helenistički svijet. Ako učenici govore drugim jezicima (glossai), znači da razumiju biblijski tekst o raspetom i uskrslom Gospodinu. Jezik (dialektos) je pak za sve jednak, naime grčki židovske dijaspore.
Darovi duha Svetoga
Na blagdan Pedesetnice slavimo Duha Svetoga, koji po Isusu Kristu i njegovu evanđelju nakon mnogih lutanja ljudi, njihovih egoističkih „programa", opet uspostavlja zajedništvo i razumijevanje među narodima i interesnim skupinama. Evanđelje Isusa Krista, njegova smrt i njegovo uskrsnuće čine ljude i Boga međusobno „kompatibilnima", opet povezuju ono što je egoizmom i lobiranjem bilo razoreno.
Apostoli su tada opet našli jezik, koji razumiju svi ljudi. Isus Krist je svojim djelovanjem govorio ovim spasenjskim jezikom, koji dolazi jedino od Boga. U njemu imamo odlučujuće upute za naš život. U Isusovu djelovanju ovaj je Božji jezik jasan i čini nas otkupljenim ljudima te nas suosjećanjem, predanjem i služenjem osposobljava da ljubimo i da tako gradimo zajedništvo.
Često zaboravljeni dar s neba: Naš materinski jezik svugdje na svijetu jest jezik našega nebeskog Oca.
Nismo sami. Isus je rekao: „Ne ću vas ostaviti siročad" (Iv 14,18). Navijestio je dolazak „Duha", „drugoga branitelja" (ili odvjetnika, ili tješitelja", koji će uvesti učenike „u svu istinu" i govorit će ono što im je Isus objavio. Stoga nismo sami, niti u našim odlukama koje se tiču svagdanjeg života, niti u našim odnosima s drugima, niti u našoj uporabi dobara koje nam daje priroda. Ovi aspekti uostalom dolaze na jedno: na naš odnos prema Bogu, tj. prema Životu. Nismo sami, mi smo u savezu. I nečujni Božji glas, Riječ Duha, govori u nama i ponavlja nam da je Bog ljubav (Otac), te nam govori kako i mi možemo biti ljubav. Da raspoznamo ovaj nenametljiv glas usred tisuću drugih koji govore u svijetu od nas se traži samo da budemo raspoloživi i da posjećujemo onoga po kojemu nam dolazi Duh: Isusa Krista.
Duh Sveti nas suobličuje na sliku Isusa Krista u sakramentu krsta i još većma u sakramentu potvrde. Svaki krštenik, svaki krizmanik treba biti kristolik -živa slika Isusa Krista u ovome svijetu. I biti svjedok Isusa Krista. Ovo su Isusova obećanja i nalog svojim učenicima, svih vremena i prostora: "Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje" (Dj 1,8).
Našim današnjim krizmanicima je da budu kristoliki i svjedoci u našem svijetu i vremenu. Svjedok ne šuti. Svjedok govori što znade, što vjeruje. Najuvjerljivije je svjedočanstvo sklad vjere i života. Najuvjerljivije je svjedočanstvo kad se i naš život može izreći kako je apostol sv. Petar izrekao Isusov život: "Prošao je zemljom čineći dobro" (usp. Dj 10,38). I ovo bih još nadodao: Duhovi i krizma su prilike kad, zasigurno, Duh Sveti želi potaknuti nekog mladića, dječaka ili djevojku da pristupe u uži krug Isusovih učenika za apostolsko djelo svećeničke službe i redovničke karizme u našem hrvatskom narodu, u našoj Nadbiskupiji zadarskoj. Duh Sveti uvijek iznova odabire ljude za svetu službu svećenika, redovnika, redovnica.
Čestitam našim krizmanicima, Božjim miljenicima, primanje sakramenta sv. potvrde i dara Duha Svetoga!
