 |
| Nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić |
Draga braćo svećenici, redovnice i redovnici,
braćo i sestre u Kristu!
1. Kad je drugog dana konklava, u srijedu 13. ožujka 2013. u 19. sati i šest minuta iz
dimnjaka na krovu Sikstinske kapele izašao bijeli dim, bili smo radosni i Bogu zahvalni.
Odmah su zazvonila zvona s naše katedrale i svih crkava diljem nadbiskupije i objavila
radosnu vijest da su kardinali izabrali novog papu. Nakon samog izbora u Sikstinskoj
kapeli je upriličena kratka ceremonija za vrijeme koje je kardinal Re pitao novoizabranog
Papu: "Prihvaćaš li svoj kanonski izbor za Rimskog prvosvećenika i koje ime želiš uzeti?"
Nakon potvrdnog odgovora novi je Papa odgovorio da je izabrao ime Franjo. Tada su spaljeni
glasački listići pa je bijelim dimom dan znak kako je novi papa izabran. Novoizabrani Petrov
nasljednik je nakon toga pošao u sobu znakovitoga naziva, 'soba suza', u kojoj je obukao
papinsko odijelo. Nakon toga vratio se opet u Sikstinsku kapelu gdje je nakon čitanja ulomka
iz Evanđelja i završne molitve uslijedio svečani čin odanosti i poslušnosti kardinala novom
papi. Kardinali su tada pošli s papom Franjom prema loži bazilike sv. Petra. Tamo je kardinal
protođakon Jean-Louis Tauran svečano objavio: "Javljam vam veliku radost: imamo Papu!
To je uzoriti gospodin Jorge Mario Bergoglio, kardinal svete Rimske Crkve koji je uzeo ime
Franjo. "
"Braćo i sestre, poznato vam je kako je dužnost konklava bila dati Rimu biskupa. Moja
braća kardinali, izgleda, išli su ga potražiti gotovo na kraj svijeta", našalio se novi papa na
račun svog argentinskog porijekla. Nakon što se zahvalio na dočeku, naglasio je kako "sada
započinjemo put bratstva, ljubavi i međusobnog povjerenja", te potakao da mole jedni za
druge. A onda je prije samog blagoslova zamolio vjernike neka mole Gospodina da njega
blagoslovi: "Bit će to molitva naroda koji moli blagoslov za svog biskupa". Komentirajući u
susretu s novinarima ovu gestu rekao sam kako je njome Papa izrazio veliko strahopoštovanje
prema službi koju je prihvatio. Osobito je znakovito bilo što je tada sagnuo glavu prema
puku, pa je izgledalo kao da veli: Molim vaš blagoslov, vašu molitvu, vašu preporuku Bogu,
a onda ću ja vas blagosloviti. Tom dirljivom gestom "čapao" je ljude za srce. Vidjelo se kako
je na trgu zavladala tišina, a nazočni su u tom trenutku također sagnuli glavu da u sabranosti
i pobožnosti udovolje njegovoj želji. Kao da su šaptali: Molit ćemo za Vas, Sveti Oče. Hvala
Vam što ste prihvatili biti Petar naših dana. A znamo kako to nije nimalo lako.
2. U izboru pape Franje mnogi su iščitali određena "iznenađenja", posebice djelatnici
obavijesnih sredstava jer ga nije bilo među onima koje su novinari najčešće spominjali.
Iznenađenje je također što nije iz Europe, a u povijesti izbora papa prvi je isusovac koji je
izabran za tu službu. No, kroničari bilježe da je zapravo osobito iznenađenje njegov pojavak,
kako nakon izbora na loži bazilike sv. Petra, tako i u drugim prigodama prošlih dana. A bio je
spontan i mimo uhodanih pravila i protokola.
Inače kad se razmišlja o proceduri konklava, treba reći da usprkos nekih arhaičnih znakova
(napr. ono s dimnjakom), procedura izbora za Papu ima nešto otajstveno i mistično. U svijetu,
u kojem vladaju mediji koji ne trpe područja intimnosti i privatnosti, Sikstinska kapela je
prošlih dana bila jedino područje na kugli zemaljskoj koje nije bilo izloženo na pozornici.
Kamere nisu ušle u taj prostor osim prije izbora. Kao da se želi poručiti kako Duh Sveti
uglavnom ne djeluje u buci, vrevi i galami, nego u tišini i intimi srca i prostora. Iako je
potrebno Riječ Božju naviještati s krovova, po trgovima i ulicama suvremenog svijeta, pravi
lahor Duha Božjega moguće je osjetiti samo u prostorima koji nisu izloženi svjetskoj buci
i metežu. U tom vidu Sikstinska kapela je bila pravo alternativno mjesto zaštićeno, kako
stoljećima uhodanim protokolom, tako i položenom zakletvom kardinala i svih djelatnika koji
su im tih dana pomagali. Bogu hvala da su kardinali mogli bez izvanjskoga pritiska uspješno
obaviti povjereni zadatak: Otkriti očima vjere i osjetiti senzorima svoga duha koga je Duh
Sveti odvijeka odabrao kao 266. Kristova namjesnika na zemlji. I trebalo im je samo dva dana
da to uoče, izaberu i pokažu ga svijetu.
3. Koga su to kardinali izabrali? Njihovo i Božje oko zaustavilo se kod nadbiskupa Buenos
Airesa koji se donedavno zvao Jorge Mario Bergoglio, a od 13. ožujka papa Franjo. On je prvi
isusovac koji je postao Papom, a sin talijanske obitelji koja je doselila iz Piemonta u Buenos
Aires gdje se papa Franjo rodio 1936. Otac Petar bio je željezničar, a majka Regina domaćica
i imali su petero djece. Započeo je studij tehničkog kemičara, a onda je odabrao svećeničko
zvanje i postao isusovac. Teologiju je studirao i završio na teološkom fakultetu sv. Josipa, te
zaređen za svećenika 1969. Vršio je razne službe: bio je učitelj novaka, profesor na fakultetu,
te provincijal Družbe Isusove (1973-1979). 1986. poslan je u Njemačku da dovrši doktorat.
1992. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim biskupom u Boenos Airesu. Zanimljivo
je kako je jedan od suposvetitelja bio mons. Emilio Ogñénovich (1923. -2011.) koji je bio
porijeklom Hrvat, a rođen u Argentini. Kardinal Bergoglio je 1997. imenovan biskupom
koadjutorom, a 1998. postao je ordinarij. Bio je Veliki Kancelar Katoličkog sveučilišta, a
od 2005. do 2011. bio je predsjednik Biskupske Konferencije Argentine. 2001. Papa Ivan
Pavao II. ubrojio ga je u zbor kardinala, a 13. ožujka 2013. poslije podne izabran je za Papu
i uzeo ime Franjo. Uz vijest o suposvetitelju Hrvatu Ognjenoviću drago nam je bilo čitati da
je njegov ispovjednik u Argentini bio hrvatski franjevac fra Berislav Ostojić, pa mu stanje u
Hrvatskoj nije nepoznato.
Jedan je novinar (Alessandro Gisotti) slikovito napisao ovih dana kako je kardinal Bergoglio
mijenjao svoje svećeničke haljine: Bio je najprije isusovac, a onda je zaređen za biskupa.
Mijenjao je također i svoje kapice, 'soli deo'. Najprije je pet godina nosio biskupski 'solideo',
a onda dvanaest godina kardinalski. A, evo, sada je dobio onaj bijeli, papin solideo. Ali,
dodaje novinar Gisotti, iako je mijenjao i haljine i kapice, on se neće mijenjati. On će zadržati
svoj uhodani stil rada. Bio je, naime, i ostat će pastir siromaha, glas onih koji glasa nemaju.
Novinar uz to podsjeća da se kao nadbiskup vozio gradskim prijevozom, a siromasima uvijek
bio na raspolaganju. Rado je ispovijedao u katedrali, te obilazio svećenike po nadbiskupiji.
Nije imao straha podići glas i usprotiviti se institucijama kad je bilo ugroženo ljudsko
dostojanstvo. No, u isto vrijeme pružao je svjedočanstvo evanđeoske jednostavnosti i
poniznosti s kojom je ušao i u konklave.
Dok se radujemo izboru pape Franje, usrdno molimo neka predanim služenjem učvršćuje
braću u vjeri, i bude vidljivo počelo jedinstva i temelj zajedništva ljubavi u Crkvi i u svijetu.
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Svima pozdrav i blagoslov od Gospodina,
† Želimir, nadbiskup zadarski
 |
| Papa Franjo I. |
